Kako da se ne nauci uspavljivati na cici?

[Mellyca]

Ne tako davno otvorila sam temu Kako odvojiti uspavljivanje od dojenja, a sada sam kao malo pametnija pa otvaram ovu jer kazu bolje sprijecit nego lijecit .

Malecki ima tri mjeseca, i ponekad mi zaspe dok doji, no cesto puta zaspe sam, ili se cak i ljuti dok ga drzim i tek kada ga pustim u krevetic onda zaspe. No, kako je kod beba sve faza, a tako mi je bilo i sa L., bojim se da to nece tako dugo trajati, i da ce se ubrzo naviknuti uspavljivati na cici. Doduse, lakse je meni njega tako uspavljivati, ali htjela bih da nekada i netko drugi to moze osim mene.

Dakle, kako da ga ne naviknem na to?

[Ifigenija]

Nakon dvoje djece svoje i intenzivnog druženja s mamama i njihovim bebama ja sam zaključila da naša potraga za lijekom koji će napraviti da sve ide glatko, i da dijete sa smiješkom radi ono što je nama potrebno nema svrhe.

Ono što treba napravit, napravi se, beba ili dijete mogu plakat, ljutit se, ali sve dok su roditelji obzirni i nježni i tisućiti put strpljivo kažu spavaj, lezi ili ustani ili pusti ili nemoj (iako je beba mala i ne razumije riječi, razumije ton i generalnu uputu - iako joj se ne sviđa pa viče) - sve je u redu.

Oni su mali, bedasti, narihtavaju si kako znaju i mogu - a kako je najbolje za cijelu obitelj - ipak znamo mi.

Nisam, naravno, za brutalnost, i treba uzet u obzir djetetovu dob i potrebe, kako drugačije, ali za važne stvari (a roditeljski san je važna stvar) ipak smo mi koji smo šefovi. I nema veze ako koji put i zaspe dok doji; važno je dati na znanje da kad mu se spava ide spavati, ili da je u krevetu kad je vrijeme za krevet i da osim toga nema nekih drugih senzacija po kući. Ne pridavat važnost. Ako je vrijeme, vrijeme je. Ako se leži u krevetu jer je vrijeme za krevet - leži se.

Ja sam svoju malu noću držala kraj sebe dok je bila mala i ako bi krenula da će dojit, jahat po meni, plakat, ja bih je utješila, muž bi je pomazio, i nastavili smo spavati i ona je nakon tipa par dana skontala da se noću - spava. Al bili smo jasni. Plači, al nema ničega osim spavanja. Imala je tipa dva mjeseca kad je to bilo, cmoljila je možda dvije minute kroz par dana, a i to više onako reda radi. Jednostavno je obiteljska klima bila nepovoljna za šou, pa ga nije radila, a i da je radila, džabe bi joj bilo.

To sam čisto fino odradila, a onda sam joj pustila da me drži u krevetu dva sata dok ne bi zaspala. Mislila sam da ću krepat. Pa sam i to ukinula kad mi se popela na glavu... i tako... stalna bitka.

Sin nam se popeo na glavu jer smo bili blagi i bez stava, pa je on imao svoj show. Ne ponovilo se!


ps Ona je dojila u recimo 23 sata i opet u 4 ujutro. Između toga obično nije, pa sam smatrala da one noći kad radi show nije u pitanju dojenje nego neki drugi cirkus, pa nisam nudila cicu. Nudila sam mirno spavanje između mene i muža, cijelu noć.

[mikka]

ja recimo mislim da ces si puno zivaca i mozganja ustediti ako mu samo das sto treba. po mom iskustvu, provodenje nekakvog projekta uglavnom ne funkcionira i em ti se obije o glavu em se samo nerviras, na kraju krajeva

ali ako imas volje i vremena, ne skodi pokusati--mozda uspije.

sto se tice uspavljivanja od drugih, moze se i to, dijete ce se naviknuti na sve. moja zadnja se recimo dere kod drugih, i tate i ostalih, pa ni ne pokusavam da ju netko drugi uspava, ali kad recimo ne bi imala izbora.. cuj, uspavo bi ju netko drugi, os nes

[Rivendell]

Dijete razlikuje tko ga drži i uspavljuje, barem moje.

Kad ga tata ili teta uspavljuju najnormalnije ga uspavaju ljuljanjem (prije se znao sam uspavati kad bi ga stavila u krevetić pa je odjednom odustao od te divne navike), a kad ga ja idem uspavati hoće sisu. I mene je bilo strah da će se navući, da bi on prije par dana sam odlučio da se više neće tako uspavljivati nego na rukama. Moj zaključak (ne znam jeli točan) je da je to zato jer mi se smanjila proizvodnja mlijeka kako sam počela raditi pa ga iscijedi prije nego zaspi.

Uglavnom, slažem se s mikkom, i moje iskustvo je da je trud manje - više uzaludan, daš mu što hoće, to je ionako najvjerojatnije samo faza. Djeca kuže puno više nego mi mislimo. Npr moj je uvijek sam spavao u krevetu bez ikakvih problema, prvi put je sa mnom htio spavati kad smo otišli kod muževih roditelja, nepoznati ljudi, okolina, djete hoće bliskost i utočište. Onda opet kad sam počela raditi. Držalo ga to jedno vrijeme, sad opet sam spava. Htjedoh reći da možda ima neke potrebe koje ti ne kužiš pa se zato sada tako ponaša.

[Mellyca]

Ma znam da vjerovatno tu nema puno pomoci, bit ce kako bude, ali eto, htjela sam vidjeti ako tko ima kakav trik ili savjet.
Za sada je ok, uglavnom zaspe sam kada ga pustim u krevet, ako je nervozan dovoljno je da ga malo lagano tapsam po guzi i to ga smiri, no opet znam da je to sve samo faza.