Teško mi je pronaći riječi zgroženosti na ovaj zaokret, tim više jer mi zaista nije jasno kome će to u konačnici koristiti. Za trenutno važeći zakon mi je jasno koga zadovoljava ali ovaj koji je u pripremi neće zadovoljiti niti Crkvu niti MPO populaciju.


Svakako, bolje 8 nego 3, ispoštovana je i stavka zamrzavanja embrija no to nije ono što nam je obećano. Zato se i ja sada pribojavam da je to tek početak daljnjih promjena - nagore... recimo ograničavanja postupaka na 3 puta.


Niti blaže stimulacije, niti ograničenje oplodnje 8 JS nemaju financijskog uporišta jer će se to kompenzirati većim brojem postupaka (i u konačnici većim troškom s manjim brojem djece).


Ograničenje broja JS i PP savjetovanje nema potrebe da dalje komentiram jer je sve rečeno; osvrnula bih se na ponovno uvođenje dobne granice - čemu to?
Koliko sam upućena, Crkva se nije posebno obrušila na žene iznad 42. godine (kako bi i mogli, dobna granica začeća po njihovom nauku nije podvučena, Sara-Abraham-Izak), dakle, očito je da je ova diskriminirajuća restrikcija temeljena isključivo na štednji.


OK, jasno mi je da ni u inozemstvu nije učestala praksa da se potpomognuta reprodukcija 42+ populacije financira iz budžeta no ako će ženama te dobi i dalje biti dozvoljeni prirodnjaci, ne možemo govoriti o financijskoj neisplativosti stimuliranja kao bitnoj stavci; jer, koliki broj žena iznad 42. ispred sebe ima neiskorišteno pravo na 6 besplatnih postupaka i u krajnjoj liniji i fiziološke predispozicije za optimalan odgovor na stimulaciju? Za koliko njih stručnjaci na osnovu datuma u osobnoj, hormonalne slike i općeg fizičkog stanja procijene da je cost-benefit opravdan? Zar bi one zaista toliko oštetile državni proračun?
Meni se ova mala ciljana skupina čini upravo idealnom za deklarativno izražavanje humanosti našeg zdravstva. Win-win situacija, cijena bi bila mala, zakonodavac bi ispao human, benefit onih kojima bi uspjelo i njima osobno bio nemjerljiv...


Mislila sam da je državi pronatalitetna politika od vitalne važnosti.
Mislila sam da je bit humane reprodukcije kao znanstvene grane da se čovjeku pomogne u ostvarenju roditeljstva kao jednog od osnovnih prava.


Za političare se više ne čudim da djeluju po principu zdrpi i briši, nafutraj dupe lovom i privilegijama, a poslije mene potop.


Čudim se MPO struci (pustimo sada sa strane moral): ako ovaj zakon, mlađi brat monstruma iz 2009., zaživi - zar njih ne brine koliko će oni biti diskreditirani u međunarodnim stručnim krugovima?
Tko će ih uzimati za ozbiljno, znajući odakle dolaze i u kojim uvjetima rade? Zar misle da će u uvjetima s restriktivnim zakonom i zastarjelom tehnologijom postizati čuda?
Ili će forsirati postupke s blagom/nikakvom stimulacijom pa po simpozijima u Belgiji predstavljati svoje megauspjehe na polju prirodnjaka...


Ne, nisam zadovoljna, ogorčena sam; da, i ja sam glasala za njih (i nagovarala druge) upravo s MPO zakonom kao glavnim argumentom.
I djelomično sam još uvijek u nevjerici da su toliko mogli pljunuti na svoju riječ, ma nije moguće...