Ninocka, mislim da je najvažnije da prvo pregrizeš tu grižnju savjesti, jer dokle god ti sama sa sobom nisi pomirena, dotle se bojim da će pokušaji ukidanja noćnog dojenja biti bezuspješni. Dijete itekako nanjuši koje su mamine granice, pa ako osjeti da si na rubu da popustiš, bit će uporna dok to ne ostvari. Iz istog razloga ja još uvijek noću dojim trogodišnjaka, jednostavno nemam tu odlučnost da povučem crtu, a očito mi nije takav problem i naučila sam tako funkcionirati, pa dok ide, ide..

Kod tebe je druga priča i stvarno vjerujem da ti je naporno. I zato ti savjetujem da staviš na vagu za i protiv i kad jednom odlučiš, da to bude bez grižnje savjesti. Ako odlučiš ići do kraja s ukidanjem podoja noću, možda bi teži, ali za dijete lakši način bio da ostane uz tebe, a ti da upregneš sve svoje živce da je tješiš, maziš, budeš uz nju, ali uporno bez cike. Uključivanje muža nije loša ideja, no odvajanje od mame je još jedno odvajanje, osim od cice, pa se nekako bojim da bi joj to bilo teže.

Kako god odlučiš, želim ti sreću