mješoviti razvojni poremačaj i Aspergerov sindrom

[stray_cat]

infant potty training, bezpeleanas

imao je fazu sa nekih 2 god kad je tresnuo autizam (mi smo model sa koracima unatrag) i dat je resetirao wc pa smo se ponovo ucili. trajalo je dobrih pola godina i koristili smo pelenu

[Matanica]

Savladao toalet trening sa 3,5 god nakon puno pokušaja i svih mogućih metoda posve sam, od prvog dana suh i niti jedan incident (čak niti noću). Jednostavno mu je jedan dan sjelo. Ide u vrtić u kojem ima logopeda i 1-2 puta tjedno fizioterapiju i muzikoterapiju, vodimo ga na plivanje 3 puta tjedno (savladao ronjenje i održavanje na vodi). To je sve, privatno ga nikada nismo nigdje vodili. Ide logopedu od navršenih 20 mj. Najveći nam je problem slušna pažnja zbog čega ponekad teško prati upute, vizualna percepcija mu je oduvijek izvrsna (slaganje puzzle, kockica, umetaljka bez greške). Govorno je sve jači, može se s njim voditi razgovor ali uglavnom s odraslima i ovisno da li ga zanima tema. Impulzivan je, nesvjesan posljedica, kaže sve što mu padne na pamet bilo kome (nepoznatima u tramvaju, na cesti..). Ima nekoliko prijatelja i djeca ga vole zbog njegove vesele naravi. Nikada nismo imali problema sa vrtićem i prilagodbom na vrtić.

[mrgica]

Savladao toalet trening sa 3,5 god nakon puno pokušaja i svih mogućih metoda posve sam, od prvog dana suh i niti jedan incident (čak niti noću). Jednostavno mu je jedan dan sjelo. Ide u vrtić u kojem ima logopeda i 1-2 puta tjedno fizioterapiju i muzikoterapiju, vodimo ga na plivanje 3 puta tjedno (savladao ronjenje i održavanje na vodi). To je sve, privatno ga nikada nismo nigdje vodili. Ide logopedu od navršenih 20 mj. Najveći nam je problem slušna pažnja zbog čega ponekad teško prati upute, vizualna percepcija mu je oduvijek izvrsna (slaganje puzzle, kockica, umetaljka bez greške). Govorno je sve jači, može se s njim voditi razgovor ali uglavnom s odraslima i ovisno da li ga zanima tema. Impulzivan je, nesvjesan posljedica, kaže sve što mu padne na pamet bilo kome (nepoznatima u tramvaju, na cesti..). Ima nekoliko prijatelja i djeca ga vole zbog njegove vesele naravi. Nikada nismo imali problema sa vrtićem i prilagodbom na vrtić.

Evo, tako i moj, vodi razgovore s odraslima i također je inpulzivan i isto govori sve što mu padne na pamet bilo kome... Moj ima privatno jednu curicu i dečka s kojima se obožava igrati i komunicira s njima i njihov odnos je super, i zato kad vidim kako taj odnos funkcionira nije mi jasno kako to ne klapa u vrtiću. Moje mišljenje je da mu smeta gužva i da se tu ne snalazi dobro, a ima i puno do teta u vrtiću, nekako mislim da se one ne trude uopće.

Al ovo s wc-om me ubija.

[mrgica]

infant potty training, bezpeleanas

imao je fazu sa nekih 2 god kad je tresnuo autizam (mi smo model sa koracima unatrag) i dat je resetirao wc pa smo se ponovo ucili. trajalo je dobrih pola godina i koristili smo pelenu

joj čula sam za to i sad se kajem što i ja nisam to napravila, jel vidim kako mi je sad teško!!
Kako je bilo kad ste se ponovno odvikavali?

[Matanica]

5 godišnjaci znaju biti nemilosrdni, u toj dobi djeca su već formirana, biraju prijatelje, stvaraju se grupice..Naša djeca se ovdje teško uklapaju jer teško prate pravila igre i ne razumiju socijalna pravila (barem je tako kod mog). Djeca bi imala plesnu koreografiju a on bi im upao usred točke i počeo se glupirati (nastojao ih imitirati), dečki bi slagali karte a on ne bi znao što s njima. Druži se uglavnom s najmlađom ili najstarijom djecom u grupi (prilagodljivija su). Npr, u toj dobi djeca već jako dobro znaju kada netko nešto krivo napravi ali isto tako da se neke stvari ne "prijavljuju" tetama. To je ta solidarnost, nepisana socijalna pravila koju dijete ne razumije. Ja mu pokušavam svaki puta pojasniti situaciju ako sam prisutna, jednog dana će mu to sjesti. Imaš pp.

[stray_cat]

.Naša djeca se ovdje teško uklapaju jer teško prate pravila igre i ne razumiju socijalna pravila (barem je tako kod mog). Djeca bi imala plesnu koreografiju a on bi im upao usred točke i počeo se glupirati (nastojao ih imitirati), dečki bi slagali karte a on ne bi znao što s njima. Druži se uglavnom s najmlađom ili najstarijom djecom u grupi (prilagodljivija su). Npr, u toj dobi djeca već jako dobro znaju kada netko nešto krivo napravi ali isto tako da se neke stvari ne "prijavljuju" tetama. To je ta solidarnost, nepisana socijalna pravila koju dijete ne razumije. Ja mu pokušavam svaki puta pojasniti situaciju ako sam prisutna, jednog dana će mu to sjesti.

u tome i je bit autizma

neshvacanje kako funkcionira svijet NT populacije

tu roditelji sami sebi trebaju iskristalizirati sto dijete radi jer ne zeli a sto stvarno ne moze i ne maltretirati ga zbog stvari koje ne moze

stvarno osvjestiti senzorsku integraciju, koliko ih lupa preveliki priliv informacija (moj je u stanju izgovoriti sto ga lupa pa to olaksava)

[Matanica]

Slažem se , a ponekad zbilja više neznam razliku između ne htjeti i ne moći pa neke stvari uzmem zdravo za gotovo. Evo, neki dan mi je ispričao kako je jeo naranču u vrtiću što nisam mogla pomisliti ni u najboljim snovima jer inače ne želi ni pomirisati nikakvo voće (osim soka). Teta je potvrdila da je zbilja jeo naranču a kada sam mu kod kuće ponudila krišku rekao je "mama, ja u vrtiću volim jesti naranču a kod kuće ne!". I što sada da mislim, ja mu više nisam ni nudila. I moj sada zna reći što ga smeta ili barem što percipira oko sebe. U zadnje vrijeme stalno ispituje što to miriši, što to smrdi, mirisi koje ja ne primjećujem (tko zna koliko mu je to smetalo kada nije znao reči). Neka pravila je jednostavno morao naučiti napamet i tu sam bila uporna, npr da ne ponavlja isto pitanje ako je razumio odgovor, da ne viče i ne traži ljude u tramvaju da se ustanu kako bi on sjeo, da čeka svoj red (i tu se vide pomaci).

[mrgica]

Slažem se , a ponekad zbilja više neznam razliku između ne htjeti i ne moći pa neke stvari uzmem zdravo za gotovo. Evo, neki dan mi je ispričao kako je jeo naranču u vrtiću što nisam mogla pomisliti ni u najboljim snovima jer inače ne želi ni pomirisati nikakvo voće (osim soka). Teta je potvrdila da je zbilja jeo naranču a kada sam mu kod kuće ponudila krišku rekao je "mama, ja u vrtiću volim jesti naranču a kod kuće ne!". I što sada da mislim, ja mu više nisam ni nudila. I moj sada zna reći što ga smeta ili barem što percipira oko sebe. U zadnje vrijeme stalno ispituje što to miriši, što to smrdi, mirisi koje ja ne primjećujem (tko zna koliko mu je to smetalo kada nije znao reči). Neka pravila je jednostavno morao naučiti napamet i tu sam bila uporna, npr da ne ponavlja isto pitanje ako je razumio odgovor, da ne viče i ne traži ljude u tramvaju da se ustanu kako bi on sjeo, da čeka svoj red (i tu se vide pomaci).

Tu te u potpunosti razumijem, ja sad više stvarno ne vidim razliku između ne htjeti i ne moći kod ovog mog problema!! Dali je problem fiziološke ili psihološke prirode?!?