Pomozite! Ljubomorna sam!

[emy]

Od kako sam rodila svog Manuela postala sam jako ljubomorna na njega. Mislim, ne smije mi ga nitko dirati i nositi osim MM. A ako netko to i pokusa osjecam se jako lose, ljubomorna sam. Nisam se od samog pocetka tako osjecala, to me je spopalo tjedan dana nakon poroda, cim sam se pocela malo bolje osjecati (nisam vise hodala po kuci savijena kao upitnik).

Situacija je sada takva da svaki put kada moja svekrva hoce drzati svog unuka, ja se u sebi lomim i pucam po savovima. Jednom mi je rekla onako direktno: daj mi ga da ga drzim, a on je napokon mirno lezao meni u krilu nakon burnog jutra, i ja sam joj odgovorila da joj ga ne dam, da sam ljubomorna, i da ne da mama svog Manuela nikome. Pokupila se nakon 3 minute i otisla u svoj stan (zivimo u istoj zgradi). Od tada vise ne dolazi kod nas 3 puta dnevno da provjeri kako on radte i da li je sve u redu (sto je meni isto postalo naporno).

Danas smo napokon MM i ja otisli kod nje na kavu sa malim, jer sam se ja osjecala krivom sto se tako "dugo" nismo vidjeli. I namjerno sam dala da ga do tamo nosi MM jer ja joj ga opet nebih mogla ispustiti iz svojeg zagrljaja njoj. A ona pak to jedino i zeli. I onda je toliko sretna kad dodemo, zapravo mene niti ne vidi, vec samo njega. Danas je doslovce stala izmedu mene i mog djeteta, okrenuvsi meni leda. To me je jako povrijedilo. Htjela sam joj skociti za vrat kao sto cini lavica kada joj netko stane na put izmedu nje i mladunceta.

Onda, smeta mi i kako mu se obraca. Prica mu i hvali sve sto je njeno, kao da je bolje od naseg, njen stan koji je na 4. katu jer ima bolji pogled (nas je na 2.), ono, sve kao da ga mami k sebi. Pa prica kako ce se oni zajedno igrati u njenom hodniku vlaka, i tristo drugih stvari. Mozda vam to sada ne zvuci nista strasno, mozda i nije, ali meni jednostavno smeta.

Zapravo, imam osjecaj da se ona toliko trudi oko njega kao da hoce mene izgurati iz moje uloge majke, jer je bitno da on ima baku, pa uz takvu baku mu ne treba mama.

A da, govori da ce mu davati kavu s mlijekom i keksima, a ja mu to nikad ne bih dala, i necu. Kekse da, kad naraste, ali kavu s mlijekom ne. Kavu ne pijem, niti sam ju pila u trudnoci zbog kofeina, a ona bi njemu to uvalila kao da je to najbolje na svijetu jer je od babe, nje.

Help! Jel to normalno sto se tako osjecam? I zasto? Ova situacija sa sveki postaje sve napetija, i ja sam najsretnija kada ju ne vidim, jer sama pomisao da ga ona zabavlja u rukama daje mi bol u zelucu.
Mislim, ja sam sa svojim sinom kada place, kada cica, kada trba promjeniti pelenu, kada place od umora i kad je sretan. A njoj je serviran samo u svojem najboljem izdanju i ona se ponasa kao da je to njena zasluga, jer se on to NJOJ smije, a ne zato jer je sretna i zadovoljna beba, sto je moj trud.

Mozda sam posesivna mama? Ali nemam ga namjeru "pustati" jer je jos uvijek premali, osim toga zelim prvenstveno JA uzivati u svom sinu, zajedno sa MM, a tek onda svi ostali. I to niti slucajno ne zelim da ona kao baka bude odmah na drugom mjestu iza nas, a iznad svih drugih. A ona se gura, i gura, vjerojatno nesvjesno.

Ufffffff!

[snorki]

Normalno je. :D I ja cesto osjecam takvu ljubomoru. S vremenom popusti, ali uvijek pomalo drzi.
A pokusaj i sveki razumjeti. zena postala baka

[tridesetri]

da sam na tvom mjestu ne bih stavila naslov "ljubomorna sam" nego "imam problema sa svekrvom"...

[Mamasita]

Normalno je. :D I ja cesto osjecam takvu ljubomoru. S vremenom popusti, ali uvijek pomalo drzi.
A pokusaj i sveki razumjeti. zena postala baka

Upravo tako!

[sladjanaf]

pa meni to nije normalno...žena voli svoje unuče koje je, da ne bi bilo zabune, DIJETE NJEZINOG DJETETA...i sigurna sam da niš ne radi i ne govori tebi u inat.

[Luna Rocco]

da sam na tvom mjestu ne bih stavila naslov "ljubomorna sam" nego "imam problema sa svekrvom"...

...uzrokovan time što nam je prva susjeda. :shock:
Potpuno te razumijem, ja bih pukla... Ne bih htjela da mi ni vlastita mama visi nakon poroda doma non-stop (dolazila vam je 3x dnevno?! :shock: :shock: ), a kamoli svekrva. Ne bih ja rekla da si ti ljubomorna ili nenormalna, nego samo da ti ona ide na živce, što je normalno.

[Nea]

žena voli svoje unuče koje je, da ne bi bilo zabune, DIJETE NJEZINOG DJETETA...i sigurna sam da niš ne radi i ne govori tebi u inat.

Slazem se. I meni je malo ispocetka smetala velika ljubav dede(muzev tata) prema mom malom, ali sam se brzo skulirala i skontala da grijesim i da je moje djete djete njegovog djeteta, i da je sasvim normalno da ga i voli i pazi i uzme i pomazi( da je drugacije, vjerovatno bi me boljelo), jer i moji roditelji bi dali sve na svijetu da su mu blizu i da mogu uzivati u njemu.

Nadam se da ce te proci to stanje.

[momtobe]

A što kaže TM? Da li te razumije? Ja mislim da sveki treba razumijeti(postala je baka, to je velika stvar), ali da joj treba i na lijep način reći (a TM je prava osoba za to) da si ti izvrsna mama, fantastična, i da je mali Manuel tako sretno i zadovoljno dijete jer kraj sebe ima TEBE.
Ne mislim da te ona svjesno ignorira kad je Manuel u posjeti, tko zna,možda se i u bakama probude isti ti osjećaji koje ti sada osjećaš! To da li ona to radi svjesno ili nesvjesno najviše ovisi o vašem odnosu prije nego što se rodio M., a to samo ti znaš.
Mene sve strah da neću imati sličnu nervirajuću sitaciju, da me svi patroniziraju, govore što i kako da radim, i kako to već zna ići. Ja se uzrujavam od pomisli na to...

[sandraf]

pa meni to nije normalno...žena voli svoje unuče koje je, da ne bi bilo zabune, DIJETE NJEZINOG DJETETA...i sigurna sam da niš ne radi i ne govori tebi u inat.

slazem se s ovim. pusti zenu nek uziva u njemu tih par minutica, otkaci njene posjete, za to vjerujem da je tlacno, ali pusti bar svog muza da joj ga nosi i pokazuje i folira se s njim. vjerujem da ga baka obozava, to je ljubav koju treba njegovati.

[Paulita]

Isto je i meni bilo. Pogotovo kad bi rekli za Lovra "moj dečko" , "moj mali" i slično. Ali, prvi im je unuk, pa neka. Nitko me neće i ne može izgurati s mjesta mame. Sad sam se već navikla na to.

[samaritanka]

Emy, čega se bojiš?

[emily]

Emy, nitko nikada nece biti Manuelu ispred tebe, ne moras se toga bojati

normalno je da baka zeli biti s unukom, da ga zeli nositi i provoditi sto vise vremena s njim, ona mu se vjerojatno veselila jednako kao i vas dvoje. i jos ima srecu da ste joj tako blizu

ako te zivcira njezino prisustvo, udalji se malo kad je ona tamo, ili neka joj malenog tata odvede u posjetu

odnos baka-unuk/a je sigurno poseban, i vrijedan, dopusti joj da ga izgradi

[brane]

Emy ja cu ti samo reci da te u potpusnosti razumijem
ako želiš detalje posalji pp

[vitekova mamuška]

I ja sam se tako osjećala neko vrijeme nakon poroda, ali me prošlo. I sad me često svekrva živcira, ali ne osjećam više ljubomoru, nego me zna živcirati kad mi se čini da bi trebala više pitati za njega i kad je bolestan, više brinuti, i ne govoriti mi stvari tipa: on je već dovoljno velik dečko i može jesti druge stvari, a ne mučiti svoju mamu (misli na dojenje) na to poludim...
Ulavnom, ne brini se, svi ti osjećaji će se promijeniti, ti ćeš postati emocionalno stabilnija i sigurnija u svoju sposobnost i važnost svome djetetu! Sretno!

[Samoborka]

Da, istina je. Poseban je odnos unuk/baka i deda, to poštuj i cijeni! :D
A, da te utješim, ja sam tu fazu imala nazovi "ljubomore", a živim u istoj kući s njima.
Sve će to doći na svoje, vidjet ćeš, to je prolazno!!!

[emy]

Mozda bih trebala malo jos pojasniti.
Sveki mi je inace super zena, dosta protektivna (mozda i previse), ima veliko srce. Do sada nisam nikad imala sukob ili neki problem sa njom. Ovo je prvi puta da su mi se javile neke negativne emocije prema njoj, i zbog toga osjecam griznju savjesti. A ne mogu si pomoci.

MM je neutralan, razumije i mene i nju. Kaze da je to sukob generacija. Ali moram reci da me je branio pred njom kada joj je na svoj nacin objasnio da ne dolazi vise tako cesto, jer vise nije potrebno. Rekao joj je da je Manuel ujutro dosta zahtjevan (tako je bilo na pocetku), dok je ona na poslu, i jedino vrijeme kada i ja mogu uzivati u njemu, kada je miran i tako je upravo onda kada i ona dolazi da nas vidi. Ma ona je dolazila svaki dan prije i nakon posla, i za vrijeme pauze (radi vrlo blizu), i to samo kao na kratko da provjeri da li trebamo pomoc, je li sve u redu....
Imala sam osjecaj da me kontrolira. I to mi je smetalo.
Ali priznajem da je u pocetku stvarno puno i pomogla, dok se MM i ja nismo navikli na novu situaciju. Znala je oprati sudove, skuhati ili donjeti vec skuhanu hranu. To mi je puno znacilo (sto sada jos vise potencira moj osjecaj krivice).

Ja nisam imala baku i djedu, i valjda mi je zbog toga jos teze shvatiti taj odnos. Voljela bih da Manuel ima baku, mislim u onom smislu kako ja nisam imala. Ali mi je istovremeno bolno vidjeti kada i na koji nacin se ona obraca svom unuku, kao da pretjeruje, i onda svima prepricava 100 puta, i ONA je ta kojoj je Manuel napravio ovo ili ono i tako u nedogled.

Ne znam cega se bojim. Valjda jos nisam potpuno sigurna u svojoj ulozi majke? Iako mi se tako ne cini kada smo sami kod kuce. Ali pred njom mozda da, iako joj ne zelim to dati do znanja. Smeta mi kada ona komentira sto je Manuelu. Npr. on pocne nesto njurgati a ona odmah pretpostavlja sto mu je, i to govori sa takvom sigurnosti, kao da ONA zna, a ja sam valjda bila odsutna od poroda pa ne poznajem svoje dijete i koje su mu potrebe. I uvijek su joj u glavi neki grcici, pa neki mjehuric koji mu smeta u zelucu, pa sigurno je i mokar, gladan, umoran i sve redom. Ali kada zaplace, onda ga meni daju u ruke, kao to je moja duznost. I jeste, zato i volim to dojenje, jer mu to mogu samo JA pruziti. A kad se smiri u mojim rukama osjecam se kao pobjednik. Samo ne bih voljela da je za to uvijek potrebno da Manuel zaplace. Zelim se tako osjecati i kada se on smije u njenom narucju. A kad to vidim, meni je krivo, i znam da ne bih trebala tako, ali si ne mogu pomoci.

[ivonna]

Razumijem te. Razumijem i njih, ali sve ima svoje granice.

Kod mene je nazalost slicna situacija, zapravo i gora. Jednom prilikom je drzala malenu dok sam joj ja pravila flasicu, i u hodniku cujem ja kako joj govori: Pa di je ta tvoja maceha, ne da ti ni jesti...

I slicne zloceste izjave jos nekoliko puta, dok jedan dan nisam pukla i skoro pa silom joj uzela svoje dijete iz ruku i pokupila se iz sobe. Srecom par mucnih tjedana nakon toga otputovase....

[Luna Rocco]

Svaka čast odnosu baka-dijete, ali smatram kako je za tako malo dijete puno bitnije razvijanje odnosa mama-dijete-tata, bez svakodnevnih "iznenadnih i slučajnih" posjeta uz raznorazne komentare. Uopće me ne čudi što se emy osjeća kontroliranom, i ja bih se osjećala. Najbitnije je da se vi uhodate kao obitelj, vas troje, a za bake i dede ima vremena. Ne kužim kako ikome može biti normalno da ona dolazi 3 puta dnevno, pa da je i najdivnija osoba na svijetu. Meni je to guranje nosa u njihov život.

[branka1]

Samo ću reći da je jedna prijateljica od mojih svekija jednom rekla da čak i ako su si svekrva i snaha dobre, da se to često promijeni kad dođe beba. I ima nešto u tome

[tanjads]

Emy razumijem da ti je puno tvoje svekrve i mislim da je super sto ste je malo otkacili/dozirali i sto imas podrsku TM u tome. Naravno da ti ne pase da dolazi kad god ona hoce (bez obzira na to kako je korisna nekad). Netko je vec napisao prijedlog da k njoj ide TM s malim i to mi se cini dobra solucija-ti dobijes vrijeme za odmor i ostalo, a ona gusta svog unuka, sto je dobro i njoj i malcu.

Iz onog sto sam procitala stekla sam dojam (mozda pogresan?) da postoji ozracje natjecnja izmedju sveki i tebe, odnosno imam dojam da se ti natjeces s njom. Ona nije majka tvom sinu i nikad mu to ni ne moze biti-nema sanse da on prema njoj osjeca isto (ili vise) kao prema tebi. Natjecanje tu realno ne postoji. Moguce da ona to potencira. Moja sveki svako toliko istice svoja znanja vezano za prehranu, odgoj i sl. i prikazuje se kao veliki ekspert za djecu, ali mene to ne dira bas nesto. Cim te to toliko dira to ima veze s tvojim osjecajima spram nje. Je li tebi jako stalo da ona o tebi misli da si dobra/najbolja majka? Ili postoji vec otprije neko rivalstvo, mozda vezano za tvog muza? Ili (ako ste prije bile dobre) ti fali da ona obraca paznju i na tebe, ne samo na tvog sina? Ili ti je inace jako stalo sto ljudi misle o tebi kao majci i zelis biti najbolja majka? Sto si ti prije poroda osjecala prema sveki? Sto zelis od nje? Ovo su samo mogucnosti (i pitanja na koja ne moras odgovarati), ne znam, ali mislim da bi bilo dobro da razmislis o uzrocima tih osjecaja jer je steta da stojis izmedju unuka i bake, steta da ne iskoristis njenu pomoc oko djeteta, a steta i da se vas odnos kvari ako je bio dobar tim prije sto tako blizu zivite.

[Minnie]

Emy, očito ti je bilo too much svekrvinog prisustva, ali ne treba se to rješavati preko Manuela. SVE svekrve koje ja znam imaju poriv dokazati da bi i one unuku/unučici bile jednako dobre mame, ako ne i bolje, i SVE su pune savjeta i rješenja kao da je to dijete njihovo. Ali lakše se distancirati od toga kad je prisustvo dozirano i planirano.

Djeca razviju poseban odnos sa bakom (ili didom), vidjeti ćeš s vremenom koliko u tom odnosu ima ljubavi i topline i kako će to Manuela naučiti da svu ljubav koju primi daje drugima.

Budi strpljiva i mudra, doziraj posjete na količinu koja ti odgovara i ne zamjeraj svaku. Doći će i tvojih pet minuta, evo npr.mojih: sveki Marku kuha povrće na sve moguće načine uz komentar kako je to zdravo, premalo on toga jede (znači, ja mu povrća premalo dajem...), i tako, svako malo nabode kako ona bolje i zdravije kuha od mene. Ali, kuha mu i hrenovke, ne mari na moje komentare da su hrenovke loš izbor hrane. I jedan dan kuha Minnie i spremi neke sojine odreske i još neki tako prilog, uglavnog čisti zdravljak (pisalo je da nema GMO, valjda onda nema), Marko komentira kako je to bljak, a ja komentiram kako kući mora jesti zdravo jer je prije jeo hrenovki.

I naravno, sve to Marko ispriča baki, a ona komentira drugima (voli kuloarske priče) kako njena nevista pazi na hranu i uvijek nađe nešto posebno za skuhati.

Uglavnom, poanta je da nisam skakala na svaku njenu jer sam računala da je to njen poriv mačinskog dokazivanja i svega ostalog što nije uspjela sa svojim sinom. A da ne stavlja sebe ispred mene dokazala mi je što me nije otračala, već upravo suprotno.

Početak mi je bio kao i tvoj, visila je po cijele dane i to me izluđivalo. ali da sam ranije dozirala vrijeme i količinu posjete, bilo bi lakše na početku.

[ninochka]

nemoj se ljutit al po meni debelo pretjeruješ.

svima bi smetalo da im visi stalno za vratom, al to kaj mu tepa da će se igrat u vlakiću, mislim kaj bi trebala, pričat o svjetskom problemu nafte??

možda i ti moraš malo ohladiti da svima bude jednostavnije

[samaritanka]

Emy sve će sto srediti, vidjet ćeš. Opusti se. Ti to dobro radiš i tvoja sveki to zna. Voliš maloga, brineš se o njemu i što bi sveki još više željela. I za nju je biti baka skroz novo. Ona je ponosna na to malo čedo koje je indirektno poteklo i iz nje. Morate se svi naviknuti na tu novu situaciju, a ti i na njenu novu spiku u vezi malog. Ti se tjelesno i hormonalno još uvijek sređuješ, misli i na to. Možda bi pomoglo da joj objasniš što te muči. Žena je ipak dobro odreagirala i povukla se. Ona kuži tebe da si nakon poroda u babinju i da te treba razumjeti i to je več velika stvar.
Drži se, i njegj sveki, ona će ti biti od velike pomoći. Moja mama je meni uvijek govorila za moju sveki. "Da je meni kad ste vi bile male imao tko pomoći, poljubila bi ga u guzicu." Ok, to ti je sad karikiranje, ali poruka je jasna:"Njeguj pomagaća, trebat će ti, a pogotovo ovakvog zaljubljenog u bebu."

[Dijana]

Ha, razumijem te u potpunosti. i moja sveki je "sveznajuća" kad se o djetetu radi. Kad sam rodila, gledala je u mene kako dojim i čudila se jer "ona nije tako dojila svoju djecu". Sve što sam ja čitala o ispravnom načinu dojenja i kako su mi pokazali u bolnici za nju nije značilo ništa. Ali da je bila od oogromne pomoći i još je, to stoji. Ona (i dida isto tako) svoju unuku naprosto obožava. I meni je to (sada) super. U biti, našla sam da sa jako malo ljudi mogu promatrati svoju kćer, svaki njen pokret, riječ, sa tolikim uživanjem kao sa svojom sveki. Točno osjetim da ona uživa koliko i ja. I zašto bi mi to smetalo? Rivalstva je bilo, ali ga je sve manje. Vjeruj mi, koliko god sveki bila genijalna, mama je mama. A to da se na sveki može uvijek računati i da zbilja nemam brige kad je ostavim s njom, to je neprocjenjivo. Inače, moje dijete jako voli biti sa bakom, ali kad ja dođem, vidi samo mene (ima topik o tome). I bome joj to teško pada, ali ne ljuti se. Ma, svačega tu ima, ali potrebni su ti ljudi koji će tvoje dijete voljeti kao i ti. A tebe sad peru hormoni poslije poroda (jako mi je živo sjećanje kak je meni bilo) i sve će se to srediti. Tebi je u biti jako dobro, samo to još ne vidiš.

[katajina]

Joj potpisujem te u potpunosti. Mene čak živciralo što čestitaju MM-u što je postao tata, kao što je on uopće imao s tim, ja obavila sav posao. Ali da mi svekrva ide naživce, ide. Ježim se njenih izjava tipa- nitko tebe ne voli osim tvoje babe, kupit će tebi baba naaaajbolje mlijeko i bočicu, bolje se baba brine za tebe i od tvoje mame, pa zatim- oni su zločesti.
Vidim ja da ona nju voli, živimo iznad njih ali ja nikad svojevoljno ne nosim malenu dole, nosi je MM. Moja sveki je u klimakteriju, ponekad je depresivna i hipohondrična, već 2 god pije antituberkulotike (na svoju ruku, nije joj ništa, ali je uvjerena da su bakterije svuda učahurene) i natjerala je ostatak kuće da isto piju lijekove dok ja nisam po...Mene je trudnu htjela kljukat antibioticima (prevencije radi). Reakcija na vijest da sam trudna je bila- nije istina, neću ja bit baba. I to mi užasno smeta, nije moje dijete palo s neba, rasla je u meni 9 mjeseci ali tad nikome nije bila zanimljiva. Da ne rečem kako sam svima zadnja rupa na svirali, ne bi se nitko ponudio oprat robu ili opeglat, svi bi natezali moje dijete a da ja čistim. Dok sam bila trudna izbjegavala me ko kugu (da me ne "zarazi") a sad bi natezala moje dijete. Samo što me svaki dan pitala je li njen sin ima što ručat i je li bolestan. Ja trudna, a sin radi 5min od kuće i ima menzu na poslu!!! Pa tko je ovdje lud! A sad dolazi stalno, bar 3 puta dnevno- pa zašto pas spava u hodniku, osušit će ti se cvijeće, trebaš oprat prozore, zašto ti je nemirna, koliko ti je spavala, ona je svojoj babi dobra, ona se babi svojoj smije, drži se ti svoje babe, samo ćeš uz nju dobro proći u životu...fuj, fuj, bljak, bljak. I bila sam depresivna nakon poroda a ona mi je dovodila ljude, jednu prijateljicu mi je dovela u sobu da vidi kako dojim i stalno mi se navirivala nad sisu dok joj MM nije rekao da mi to smeta i da mi je neugodno.
Sorry, odužila sam ali sam morala to izbaciti iz sebe! A da ne spominjem svoju mamu i sveki u tandemu, one su "Klimakterični duo"! ( mamin biser od neki dan- hoćeš li joj s 8 mjeseci dat ono dječje mlijeko tj. adaptirano.) Samo da kažem da dojim!

[mamma san]

Emy u potpunosti te razumijem! I vjerujem da malo koja mama nije prošla te faze "ljubomore i posesivnosti" prema dijetetu.
Uz mene je bila više moja mama nego sveki. Meni je čak i moja mama smetala, koja je stvarno bila nenametljiva i bila je svega 2-3 sata sa nama (pripremila ručak, opeglala) i to samo prvih 1,5 mjesec. Da je bila sveki bilo bi još gore!
Kod mene je to išlo čak i tako daleko, da sam podsvjesno "izbacila" muža iz svih aktivnosti oko Lovre, na što je on bio posebno ljut. Onda sam se malo skulirala. Ali trebalo mi je.

Jednostavno, tvoje stanje ide skup sa tvojim hormonima. I znam da imaš sigurno neobuzdane izljeve ljubavi, ljubomore, bijesa, sreća i drugih emocija. Ako te nešto smeta, na lijepi način pokušaj objasniti i mužu i sveki, da ne bude loših emocija. Jer ono što je neka od cura ranije napisala, istina je. Kad dođe dijete, odnosi mame i sveki definitivno se pogoršaju. Moji jesu, a ne mogu baš reći da smo bile puno zajedno (izuzev na moru... ).

[mamma Juanita]

Smeta mi kada ona komentira sto je Manuelu. Npr. on pocne nesto njurgati a ona odmah pretpostavlja sto mu je, i to govori sa takvom sigurnosti, kao da ONA zna, a ja sam valjda bila odsutna od poroda pa ne poznajem svoje dijete i koje su mu potrebe.

He, he, draga, join the club . To ti je sve normalno.
Čuj, ja imam dvoje djece, dakle već sam preko 5 godina u toj ulozi, s didom i njegovom ženom se vidimo relativno rijetko, cca jednom u 3 tjedna, pa opet oni komentiraju kad ih vide te jel im prehladno (glavna opsesija), za svaki šmrc i kih jesu li bolesne i tako.
A moram se pohvalit da imam prilično zdravu djecu, unatoč tome što ih ko nemajka puštam po njihovom mišljenju preslabo obučene.
Zato oni nećakinju nabundaju, pa se oznoji, pa prehladi...ma.
Odustala sam od objašnjavanja, logika tu ne pomaže.
U početku mi je to išlo na živce, sad im se samo nasmijem i pomislim, ponekad i kažem, ajme kako ćemo mi sve ove dane kad vas nema u blizini, razboliće nam se djeca .
U svakom slučaju, kužim da si u osjetljivoj fazi, proći će to.
Meni se čini da je to samo odraz tvoje nesigurnosti, što je normalno jer sigurnost se stječe ipak s nekim iskustvom.
A naravno, nismo ni svi isti.
Probaj na sve skupa gledat s malo više humora.
I mislim da su ti Minnie i samaritanka sve lijepo rekle.

Ali da imam ovakvu sveki...

Ali da mi svekrva ide naživce, ide. Ježim se njenih izjava tipa- nitko tebe ne voli osim tvoje babe, kupit će tebi baba naaaajbolje mlijeko i bočicu, bolje se baba brine za tebe i od tvoje mame, pa zatim- oni su zločesti.

... ili ono što je netko spomenuo da bebi šapće di mu je ona maćeha , e to je nešto sasvim drugo, to kod mene ne bi prošlo bez ozbiljne rasprave i postavljanja stvari (ljudi) na svoje mjesto i nekih novih pravila igre.

[Poslid]

Ja svoje prov dijete niam htjela dati nikome osim MM. Ni svojoj mami. Ja sam bila najbolja, najpametnija... Svi su mi išli na živce i nitko se nije smio pačati u mene i moju curicu...
To je trajalo oko 6 mj.
To ti valjda ide s hormonima.

[Njojza]

ja sam imala par nagovjestaja ljubomore, koje sam rijesila odgovorom na pitanje "da li bi ja zelila da meni sutra ne daju unuce u ruke"....

uvijek sam tezila tome da sebi neracionalna ponasanja pokusam objasniti zdravorazumski i pokusam dosegnuti zasto se tako ponasam...

da imam sveki "zivotinju" naravno da joj ne bih dala unuce u ruke, ali posto je zena fenomealna....nemam razloga za bilo kakav vid ljubomore...

cak i kad ima nekih bisera tipa "daj mu da proba recimo kafu, samo radi ukusa" ja odlucno velim da ima vremena kad ce probati i objasnim zasto to nije OK.

ti trebas vjerovat u sebe i znati da si ti najbitnija svome djetetu pa ce te proci (nadam se) i nasrtaji ljubomore....

[snorki]

Upravo tako.
Ako je sveki prije bila korektna prema tebi, mislim da joj se moze oprostit sto se sada prema unucetu ponasa malo "posesivnije".

Gledajuci svoju i mm-ovu mamo kada su dobile unucad, skontala sam da i njih malkice prodrmaju hormoni.
u par navrata imala sam osjecaj da su malo prolupale Kao i ja sama

[Nea]

[img]ja sam imala par nagovjestaja ljubomore, koje sam rijesila odgovorom na pitanje "da li bi ja zelila da meni sutra ne daju unuce u ruke"....[/img]

I meni je ta misao prostrujila kroz glavu i smrzla sam se od pomisli da bi mi se tako nesto moglo jednog dana desiti. Ne daj Boze.

[MamaAna]

Manuel je još jako mali, zamoli svekrvu da vas pusti prvo da se vas dvoje (troje) upoznate.
Meni je sveki rekla, kada sam bila 1. puta trudna kako će ona voditi malog na izlet i ja sam se smrzla. Kao da je zaboravila kako je to imati jako malu bebicu.
Onda mi je znala reći kako su djeca prejako vezana uz mene, na što bi ja odgovorila da su još mali i kaj ona misli da bi bilo bolje da nisu bliski s mamom. Čini mi se da je tvoja sveki spremna za razgovor i nadam se da će te razumjeti i malo vas pustiti na miru, barem još koji mjesec. Osim toga, za bebu je jako stresno kada ga nosi nekoliko ljudi, pa rodio se tek prošli mjesec, ima vremena za navikavanje na baku.

[Anka]

Mogu Vam se i ja nakratko pridružiti (pojadati). Sve ovo gore navedeno prošla sam i ja (još uvijek traje), ali nekako čovjek ogluši na komentare i "pametne" izjave, ali uvjek bude uvrijeđenih strana (kod mene je u takvim slučajevima uvijek svekrva). Na svaku moju molbu: nemojte to tako, ili mu to govoriti, uvijek se uvrijedi, a moj MM se osjeća da se nalazi između dvije vatre.
Npr. jučer, nakon jaaako napornog dana, mali je bio centrav, i kada su baka i djeda odlazili svojoj kući nakon što su ga pričuvali na tri sata, mali se rasplakao i baka mu rekla "nemoj plakati, dečki ne plaču", na što sam ja "molim vas, nemojte mu to govoriti", i naravno, nos do neba, MM upre pogled u mene, baka izjuri iz kuće van, i muk.... Opet ja i moje "prigovaranje".
Mirim se s činjenicom da su nam odgojne metode različite, i da SVAKI put kad imam takve i slične molbe dolazi to sličnih situacija. Više se niti ne ispričavam, nego čekam da se baka malo ohladi (to traje par dana).
Ne znam kako će sve to izgledati kada ćemo imati drugo dijete;-(

[ninet]

azanic...mozda si samo trebala objasniti zasto da mu to ne govori. Bez dignutog nosa...
Ah... more nasih problema s drugim osobama bi presusilo, samo kad bi ljudi bili malo vise doreceni.
Precjenjujemo druge ako vjerujemo da znaju sta mislimo i osjecamo.
Nikako da se otmem utisku da je nasa moc govora, zacinjena s minimumom pristojnosti, nedovoljno ikoristena.

[dinosaur]

Budi sretna da ne živite s njegovim roditeljima u stanu To je tek pakao...

[Minnie]

ninet

[bdina]

Na svaku moju molbu: nemojte to tako, ili mu to govoriti, uvijek se uvrijedi, a moj MM se osjeća da se nalazi između dvije vatre.
Npr. jučer, nakon jaaako napornog dana, mali je bio centrav, i kada su baka i djeda odlazili svojoj kući nakon što su ga pričuvali na tri sata, mali se rasplakao i baka mu rekla "nemoj plakati, dečki ne plaču", na što sam ja "molim vas, nemojte mu to govoriti", i naravno, nos do neba, MM upre pogled u mene, baka izjuri iz kuće van, i muk.... Opet ja i moje "prigovaranje".

Ja ovakve situacije rješavam na drugi način. Npr. mene posebno smeta kad mojoj djeci netko kaže "Zločest si!", ja onda s humorom u glasu kažem "Ma kakvi zločest, on je dobar dečko." I nitko se ne ljuti, a moje djete ostane u uvjerenju da je dobro. U tvom slučaju rekla bih npr. "Ma tko kaže da dečki ne plaču? Sva djeca plaču." Opet s laganim humorom u glasu.

[Elly]

žena voli svoje unuče koje je, da ne bi bilo zabune, DIJETE NJEZINOG DJETETA...i sigurna sam da niš ne radi i ne govori tebi u inat.

Slazem se. I meni je malo ispocetka smetala velika ljubav dede(muzev tata) prema mom malom, ali sam se brzo skulirala i skontala da grijesim i da je moje djete djete njegovog djeteta, i da je sasvim normalno da ga i voli i pazi i uzme i pomazi( da je drugacije, vjerovatno bi me boljelo), jer i moji roditelji bi dali sve na svijetu da su mu blizu i da mogu uzivati u njemu.

Nadam se da ce te proci to stanje.

Slazem se.

[Puh]

ovo sve kao da sam i ja pisala. Kada sa Lara rodila dva mj. s,o zivjeli sa njima jer nam se stan renovirao. Ja sam u ta dva mj. izgubila 15 kg. i naplakala se kao nikada u zivotu.
Lara ima 15 mj, i situacija se nimalo nije promijenila.
I dalje ona njoj govori da ju njena baka voli najvise, da je mama zlocesta, da mama nju ne pozna dobro ko baka, da ce njoj njena bakica sve dati...cim je malo cendrava zgrabi ju i govori joj pa zasto places , pa bakica je tu, bakica ce te cvati i paziti....uglavnom opsjednuta je sa malom.
U 15 mj. nikada ju nisam dala na cuvanje kod nje niti kod ikoga bas iz razloga jer bi ona onda trazila da ide kod nje.
Zivimo u zgradama nasuprot jedna drugoj, ali posjete sam limitirala na dva do max. tri puta tjedno i uvijek sam ljuta kada se vidimo jer uijek ima bolesne izjave. Uopce me strah ici na drugo dijete jer n mogu opet i iznova to sve prozivljavati..Ja priznajem da sam posesivna, ali nju tko je got vidio u kontaktu sa Larom je rekao da je bolesna, opsjednuta i da niti oni ne bi dali dijete jer bi ga samo trovala.
To je tvoje dijete i ne moras osijecati griznju savijesti..mislim da je normalno i prirodno da ne zelis takvu zenu pored svog dijeteta, svojo mami bi ga sigurno dala, znaci da nije problem u tebi nego u sveki.

[luce2006]

I dalje ona njoj govori da ju njena baka voli najvise, da je mama zlocesta, da mama nju ne pozna dobro ko baka, da ce njoj njena bakica sve dati...cim je malo cendrava zgrabi ju i govori joj pa zasto places , pa bakica je tu, bakica ce te cvati i paziti....uglavnom opsjednuta je sa malom.

ovo o cemu emy prica totalno razumin, ali ovo tvoje je stvarno pravi slucaj

[davorka]

Ja sam se isto pokušala staviti u situaciju buduće svekrve (imam dva sina) i zamisliti da moja snaha nedajBože jednog dana piše ovakav post.
Upalo mi je u oči kako si napisala da je žena u redu, da vam je puno pomagala, nosila ručkove kad si rodila, mislim da je to jako lijepo od nje, a puno žena nema takvu pomoć poslije poroda.
Probaj shvatiti da je to i njoj jako lijepi događaj, dobila je unuka. Moji roditelji su mi rekli da sa unucima puno više uživaju nego što su s nama, sada su u penziji neopterećeni egzistencijalnim brigama i svakodnevicom, žurbom...kao kad smo mi bili djeca i mogu se posvetiti unucima s punom pažnjom i ljubavlju. Osim toga unuci imaju svoje mame i tate koji se brinu za njih pa bake i djedovi mogu zaista uživati s djecom bez nekih velikih opterećenja.
Ove svekrve koje govore da one više vole unuke nego mame, u stilu : dođi baki što ti je to zločesta mama napravila, ja ću te paziti i maziti... to mi je sasvim druga priča i nikako ne odobravam takvo ponašanje.

[zea]

:shock: Ej, koji horori!Kad sve ovo čitam ne mogu vjerovati!Sve mi je donekle podnošljivo, ali da baka tako govori o majci koja je njenog unuka ili unuku rodila, preko toga nikako ne bi mogla preći.
Mislim da bi s tom dotičnom svekrvom trebalo popričati i onako jednostavno prijateljski dati joj do znanja kako bi se ona osjećala da snaha tako djetetu govori protiv bake.
Odnos majka-dijete je nešto najsvetije što postoji na ovoj planeti, i nitko nema pravo ni na koji način htjeti ugroziti ga. Mislim nemam još svekrvu, ali ovo je stvarno nešto što si ne bih poželjela. :/

[zea]

Pardon, kiks na pravopisu. Ne "preći" nego "prijeći".

[Jasna]

Kužim te skroz. I ja sam se tako osjećala. Mislim da tu veliku ulogu igraju hormoni i majčinski instinkti.. koje su bake (nažalost) zaboravile.
Iz sadašnje perspektive se slažem s davorkom.
Ja se više i ne nadam da će prepoznati (ili pohvaliti) moj doprinost tome što je M. sretno djete, zdravo ili sl, ili da će razmišljati kako se ja osjećam..
Probaj razmišljati na način da svom djetetu želiš omogućiti da dobije svu moguću ljubav koju može dobiti.. pa i od baka. Limitiraj posjete na tebi podnošljivu razinu i dozvoli si biti sebična.

[emy]

Hvala vam drage mame na odgovorima, vjerujte, pomogle ste mi da se malo smiri situacija. I ja se bolje osjecam.
Nismo bili vise kod babe, mozda je i to imalo utjecaja, ali i ja sam si poslozila neke kockice u glavi. I sa MM sam puuuno pricala. On je bio spreman vec da se selimo odavdje kako bih se ja bolje osjecala. Ali po meni to bi bilo bjezanje od problema a ne rijesavanje. Ipak, lijepo mi je bilo cuti kada je to predlozio.

Manuel je u ovih par dana jako napredovao. Poceli smo stvarno komunicirati. Vec neko vrijeme guguce, ali sada je to postalo jos izrazajnije, i sa smislom. Npr. igramo se tako da ja izgovaram njegovo ime Maaaa-nuuuu-el! i on se svaki puta na to meni nasmije, onako andeoski od uha do uha. I ta nasa igra mi uljeva puno pozitivnih emocija. zbilja mi cini da se dobro osjecam, ponosna, zadovoljna, to je nas mali zajednicki uspjeh. Zbog svega toga se odjecam i sigurnijom u sebe i svog malog andela, i na neki nacin darezljivijom prema baki.

[seni]

I ja se bolje osjecam.

I ta nasa igra mi uljeva puno pozitivnih emocija. zbilja mi cini da se dobro osjecam, ponosna, zadovoljna, to je nas mali zajednicki uspjeh. Zbog svega toga se odjecam i sigurnijom u sebe i svog malog andela, i na neki nacin darezljivijom prema baki.

s jedne strane mi se cini da sto su nam djeca manja, da smo "napetije" i sve stvari dozivljavamo jako "osobno" (netko vise, netko manje, drugaciji smo ljudi), cak kad one sa strane druge osobe nisu tako misljene.

s druge stane sto smo sretniji, ispunjeniji, "centriraniji", to smo prema drugima velikodusniji, pozitivniji. sto smo nesretniji, nezadovoljniji, neispunjniji, nesigurniji, to smo vise skloni sve te frustracije projicirati na druge, sto ljude, sto stvari.

i ono sto ninet rece, cini mi se moze pomoci.

drago mi je da se sve razvija na bolje.

[Eci]

Negdje sam pročitala da je i pretjerana posesivnost oblik PPD. Onda to još nisam znala ali kad sam rodila 1. dijete nisam ga nikome htjela dati. Kad je sestra na izlasku iz bolnice dala MM u ruke, nešto me štrecnulo. Pokušavala sam to prikriti jer mi je bilo glupo, ali nisam si mogla pomoći. Patronažnu nisam mogla podnjeti iako je inače ok, ali ga je stalno imala u rukama. Sa drugim djetetom je nisam ni zvala. Izgleda da je to zarazno jer ni MM nije dao malog nikome u ruke, sveki i moja mama samo na kratko. Nakon par mjeseci me to prošlo.
Znam da je to grozan osječaj, drži se!

[Mejra's mommy]

Proci ce tebe ta "ljubomora". Kad a maleni poraste pozeljeti ces se naspavati, otici sa TM u kino, na veceru-SAMI VI. Tada ce ti sveki dobro doci i nece ti ici na zivce.

[luce2006]

Proci ce tebe ta "ljubomora". Kad a maleni poraste pozeljeti ces se naspavati, otici sa TM u kino, na veceru-SAMI VI. Tada ce ti sveki dobro doci i nece ti ici na zivce.

upravo tako, ja san bas zbog toga pristala bit ljubomorna jer san osjecala griznju savjesti jer ne smis bit ljubomoran na zenu koja se dobrovoljno ponudi cuvat unuce dok smo mi vani. cak nas i tjera iz kuce samo da izademo!!

[emy]

OK. Ali koliko su stara ta vasa djeca kada vi to zelite SAMI izaci nekud, dakle bez njih? Ja ne nogu niti pomisliti na to da ostavim svog sina baki na pola sata, a i zasto bih, pa nema jos niti 2 puna mjeseca! A i dojim ga na zahtjev, a cesto puta mi i zaspe na cici.

Sada me muci jos jedna stvar.
Kako ste reagirale kada bi vam poznanici ili cak i stranci prliazili djetetu da ga vide, pa se onako unosili malom u lice, dirali ga po licu i rukicama kao da je to najnormalnija stvar, a sve bez vaseg pristanka, zapravo kao da vi tu i ne postojite?

Danas smo svo troje svratili kod babe na posao (radi u starackom domu) radi neke stvari. Svi njeni kolege su navalili na Manuela koji je spavao u marami, i nije da vidjeti lice.
Najvise me naljutila glavna sestra koju ja prvi put vidim u zivotu, a koja mi je prisla i bez da se predstavi ili da pita ili da kaze neku ljubaznu rijec, ona je odmah stala grubo otvarati maramu da bi vidjela babino unce! Mislim, ono, a mali vezan u marami na meni, osjecala sam se kao da mene skida. Fuj!
Kako bi vi reagirale? Sto bi napravile u takvoj situaciji? Jos uvijek sam nervozna zbog tog dogadaja...