da li vas klinci još uvijek traže da idete s njima spavati? i do kad je to "normalno"?
kod nas je malo specifična situacija jer je mali s nama spavao cijelu prošlu godinu (bili smo u fazi prseljenja i uviieti su bili takvi).sada ima svoju sobu i svoj krevet. mi smo ga postepeno prilagođavali na "odvajanje" i u početku se jako veselio tome, no kako vrijeme prolazi on sve više žica. svaku vecer se sat vremena navlačimo; pa mama daj, pa samo minuticu, odmah ću zaspati...meni je užasno slatki kad tak žica i priznajem da ponekad pokleknem, iako znam da ne bi smjela ako ga odbijem, onda vice:zločesta si! ja se naravno uvijek vratim u sobu i sve mu ispočetka objasnim, da je on već veliki dečko i da mora sam spavati, i da ne bu valjda mama išla s njim spavati i kad se oženi.
najgore mi je to kaj ja obožavam spavati s njim jer je tak slatki, mekani, topli...i kad me onak zagrli i zajaši...ja se odmah rastopim...ali onda u pravilu stvarno zaspim s njim i ode moja vecer i svi kaj sam planirala napraviti...
nekad si mislim pa zašto ne bi išla s njim spavati, nije on baš tak veliki, a i ne bu me vječno žicao...bude mi žao kad prestane ; a opet nemrem baš svaku vecer ici spavati u pol 9
recite mi kako odbiti malog miša kad onak moljecivo sklopi rukice, pogleda me onim pogledom tužnog psa i kaže: "samo minuticu?"