Nemoguće ponašanje i kako se postaviti?

[mitovski]

Jana je od početka zahtijevnije dijete, možda se neke sjećaju tema koje sam otvarala , ali u zadnje vrijeme je postala nemoguća. Ima 20mj i znam da nam sad ide 'terrible two' razdoblje, ali mi ne znamo kako da se postavimo jer ništa ne funkcionira.
Priča sve i sve razumije, slaže rečenice kao neka puno starija djeca, ponekad ostanemo u čudu što priča.
Počela nas je tuči i smijati se tome, pljuvati, traži piti vodu pa ju onda namjerno prolije, pobaca stvari sa stola, igračke pobaca po sobi onako ljutito i ono što nas ponekad izbaci iz takta, urla za svaku sitnicu, tako da nam se dan sveo na njeno urlanje.
Pokušali smo na lijep način, kažemo joj kad nas udari da je to ružno, da boli itd. međutim onda nas još jače udari i smije se. Probali smo i povisiti ton, ali ni to nije pomoglo jer ponavlja za nama i smije nam se. Neku večer sam joj rekla da ću joj uzeti omiljene igračke i to sam napravila, da bi se ona na kraju smijala i pjevala po kući :'Mama mi je uzela igračke.'
Nismo popustljivi pa da kažem da nas 'voza', ako joj kažem da nešto ne smije ili ne može ostajem kod toga, ali to njezino urlanje je postalo toliko iritanto...npr. ako traži vodu i ne dobije je one sekunde kad je to izgovorila počne urlati, roniti suze, a kamoli ako nešto ne smije uzeti što je zamislila.
Međutim kad negdje idemo u goste to dijete možete skoro pa na kruh namazati , skupo bi je prodali, dobra, poslušna, pristojna.
Kako se vi nosite s vašim dvogodišnjacima ili skoro dvogodišnjacima i dali da se brinem da ću imati malo razmaženo derište ili da se nadam da je to samo faza koja će proći? Imam osjećaj kao da stalno radimo nešto krivo i da ne znamo kako.
I samo da napomenem da je bila nošena, mažena, pažena, dojena do 17mj, spavamo zajedno u krevetu itd.

[sirius]

Da joj nije dosadno ,pa traži stimulaciju neprimjerenim ponašanjem (i negativna reakcija je reakcija)?

[Ifigenija]

Mitovski, sjećam se tvoje curice i teme Imala sam takvo nešto. Mislim da ti je curica napredna, vjerovatno darovita, i to ti nosi svoje brige. Ona je očito ispred svojih godina, čim slaže rečenice, može mazati kruh, kuži socijalni kontekst. Mogu ti samo reći da je to teško, ali da moraš upoznati dijete, vidjeti gdje su to njezine prednosti, jakosti, što ona želi - mene je spasilo kad sam skužila (uz pomoć psihologa za darovitu djecu...) da mi je dijete u glavi starije, ali i gdje "zaostaje" pa smo vježbali da se razvije motorika koja ga je frustrirala - kad je mogao izraditi, nacrtati, izreći ono što mu je u glavi, postalo je lakše, plus ja sam naučila "podmetati" atraktivne njemu sadržaje (on se gotovo nikad nije kurio na gotove igračke, nego na žice, spajanje, ambalažu, kombiniranje...), i pričati o tome što on voli, približiti mu se.
Ali sam isto tako naučila da je važno i prevažno postaviti granice, kazniti ako treba, što je dijete darovitije i težeg karaktera - to važnije. Nema pljuvanja, nema prolijevanja, nema šanse, tu reagiraj odmah. Naravno, malo je dijete i nećeš nasrnuti na nju, ali neki oblik kazne mora postojati da nauči.
Mitovski, ja te razumijem. Teško je, zna biti neizdrživo dok dijete malo ne ojača, dok se ne nauči kontrolirati, govoriti bolje, dok se ne nauči izražavati adekvatno - a sve to uči baš kroz deranjavu, sukobe, nagrade, kazne - strastvena je, pametna, zainteresirana pa je to burno.
I suosjećam, ali isto tako - imaš dragulj, oblikuj to, čuvaj i za par godina ćeš uživati, vidjet ćeš!
Al nemoj pustit da ti se na glavu popne... iako - ako je bistrić (provjeri kod prof. Sever) umorit će te 2-3 puta više od običnog djeteta i morat ćeš preko svojih granica ponekad... jer ćeš morat!
Drži se!

[mitovski]

Pa ne znam, od malena tj od prvog dana je jako puno plakala zato nam je bila na rukama do 13mj jer bi urlala čim ju spustimo, od rođenja traži jako puno pažnje.
Sad si me malo zamislila iako i šećemo i igramo se i čitamo knjigice-to joj je omiljena aktivnost možda je to za nju premalo. Ne ide u vrtić, muž ne radi tako da je on s njom doma. Iskreno ne znam koliko toga treba znati dijete od 20 mjeseci i ne bih voljela da ispadne da nešto umišljam ali i ja i muž se često zapitamo jeli to naprednije za njenu dob i možda joj je onda stvarno i dosadno.
Omiljena knjiga joj je velika enciklopedija o životinjama i zna hrpu životinja i to ne npr ptice nego to je noj, pelikan itd. Ako čitamo novine odmah se uvali ihoće ona čitaati taako da svaki dan redovito lista 24 sata i kaže sad će J. malo čitati 24 sata.
Stalno ispituje za sve što je, sve ju zanima. Priča priče sama, evo npr. večeras gleda knjigu i priča: Ovo je Djeda Mraz i kupio je dječici darove i sada su sva djeca sretna jer im je donio darove i Božić je i kitili su bor....itd.
Muž i ja znamo pričati jeli možda naprednija međutim nekako se možda malo i posramimo pa zaklučimo da su vjerojatno sva djeca te dobi takva ili tu negdje. Ne znam možda joj je stvarno dosadno i fali joj izazova.

[mitovski]

Al nemoj pustit da ti se na glavu popne... iako - ako je bistrić (provjeri kod prof. Sever) umorit će te 2-3 puta više od običnog djeteta i morat ćeš preko svojih granica ponekad... jer ćeš morat!
Drži se!

Ona nas užasno izmori. Ja sam počela raditi u 12mj i meni je posao odmor. Kad sam bila s njom doma na kraju dana sam se osjećala kao da me netko pregazio a sad kad dođem kući s posla nađem muža kao da ga je netko pregazio.

[Beti3]

Nisu sva djeca te dobi takva. Meni isto izgleda da joj je predosadno, treba joj izazov učenja.

Kupi joj igre za stariju dob. Ili joj nacrtaj slova i pridruži slici. To će joj uzeti dosta pažnje. Vjeruj mi, naučit će sva slova. I znati koja slika je koje slovo. I nemoj se čuditi kad sa četiri godine bude stvarno čitala te novine. Imam doma primjer.

Kupi puzzle sa 50, možda i 100 komada. Pa kad ih složi, još veće. Možda imate kakve igraonice, tipa Helen Doron, oni uzimaju i tako male. Ako nije preskupo i prečesto, njoj će i to biti sigurno zanimljivo.

[Ifigenija]

Je, takva djeca vilene ako nema njihovom mozgu atraktivnih izazova. Moje mlađe dijete stoji uz mene dva sata i gleda kako ja radim npr. neku složenu tortu. Stoji i gleda i tu i tamo nešto pita, je ima i takve djece - ja to prije ne bih vjerovala.

Moje starije dijete mora dotaknuti, baciti, proliti, ispitati, rastaviti, mora mu se pričati, jednostavno je gladan izazova. Ali nakon što par puta taj proces bude pomagajte drugovi, on zna npr. napraviti lijepe ukrase od ticina, osmisliti ukrase, s 6 godina je čuo da osnivamo firmu i otišao i nacrtao logo koji je bio sasvim okej... al sve je to rezultat toga da s njim čovjek nije mogao šetati ili voziti se u tišini. On bi stalno vikao - vidi ovo, što je ono, zašto ima to, zašto se vrti, zašto ima točku, što znači... jednostavno kao da si u stalnom tv-kvizu.

Inače, Mitovski, mirnija djeca sama skonataju - moja mala je sama našla puzzle i počela ih slagati (prije nego što sam ja njoj ponudila). Stariji nikad ne bi uzeo puzzle, niti ih dan danas voli slagati - ali hoću reći da se ne čudiš ako nešto neće. S druge strane, moraš uložiti puno radnih sati da je naučiš ono što će je zadovoljiti.

Moj sin u dobi od skoro 7 godina zna prirediti neka jela - on npr. reže češnjak na sitno, ponudio se da ručno istuče snijeg da vidi kako to izgleda, ili čisti prokulice, zna rezati lisnato, mazati ih i posipati kimom, jednom je sam napravio kiflice s pekmezom, i namazao ih jajetom, zna prirediti sir i vrhnje i donijeti na stol. S posebnim rezačem za sir reže sir, reže salamu i servira (jako lijepo) za večeru (u kruh, pa doda krastavčić, pa u obliku cvijeta...). Ali sve je to trebalo s njim više puta napraviti, ohrabriti, učiti s nožem... on lagano već šiva, imala alat kojim izrađuje kućice, oružje, što ga već zanima (real construction), na raspolaganju mu je puno vrsta likovnih medija (od bojica i pastela, preko gel olovki, pastela, vodenih boja...) i šablona, pečata, raznih papira (tekstura...), škara, ljepila...

Ono - divan je! Čaroban.
Ali isto tako sam mislila nekad da ću umrijet do kraja dana. Jesam - majke mi!

On sad već zna više vrsta likovnih tehnika, kreativan je i skupa sa sekom dugo radi, crta, boja, izrađuje, ma i usisava, pere, sadi, sudjeluje u životu, i to ti je milina.

Ali ti prečice nema. Izvaditi pastele, pokazati, objasniti kako se s njima može, npr. uzeti kalupiće za božićne kolače pa šarati unutar njih - to ih zabavi... pa uzeti papiriće i lijepiti po bojanki - da poštuje rubove, učiti dijete s koncem, plastelinom (kako se od raznih oblika dobijaju figurice - npr. medo, zec...), pa ples...

Akko dijete ima brzi mozak, traži puno poticaja jako je važno da joj ih pružiš.

I znam da imaš osjećaj da ćeš crknut.

Ja mirno mogu reći da moje mlađe dijete troši brat-bratu sedamdset posto manje moje energije i angažmana od starijeg; okej, dio ide na to što ima brata, pa malo i od njega uči. Ali i dalje je to neusporedivo.

Stariji kao da je MORAO učiti, probati, vidjeti, rastaviti, to je bio poriv jači od života. Taj bi prije demolirao kuću nego ne imao neki poticaj. Znao se on igrati satima mirno (da ne ispadne neki hiperaktivac, jer baš nije, jako smireno dijete - kad mu daš poticaja) - ali morao je imati - znati - naći nešto što ga okupira - njegov um, ruke, tijelo, osjećaje, jezik... Ja nađem mlađe dijete da sjedi i igra se sa svojim ručicama, jednom čašom ili samo gleda i nešto misli. Ovaj nije stajao! Nikad! Uvijek je morao nešto raditi, pričati, posebno je puno pričao dok je bio manji.

I isto tako je znao kušati granice da je to bilo za poluditi!

ja sam puno lutala dok nisam našla za njega ono što je nekako okej - uopće nije ono što bi čovjek očekivao i kako bi čovjek očekivao, ali smo našli. I dan danas su mi mnoge njegove fore i interesi opskurni i ne kužim ja baš kako on to brije, ali polako se i on uči što može od nas očekivati, a i uživamo u krajnjem rezultatu njegovih radova, crteža, "izuma".

Uglavnom, to je dijete s kojim sam morala razgovarati satima, objašnjavati na nivou koji uopće ne bi očekivao da tako malo dijete razumije, on je načisto gutao bilo što - vidim da malena npr. kad uzmem neke sadržaje koje je on htio (jer smo fakat morali izmišljavati čuda da mu damo hrane za mozak) ona me samo gleda, kroz mene, kaže - da, da i ode dalje. Jednostavno je htio učiti o građi stanice s tri godine ili četiri godine (pa je leukocite nazvao - crvići koji jedu bolest i tako, da ti pamet stane) iz neke enciklopedije i pozorno slušao o metabolizmu, ma ono - padala sam u nesvijest. S pet godina ga je zanimao socijalizam, pa kako je to bilo, pa kapitalizam, pa zašto...

Prati njezin korak. Osluškuj što je intrigira, gdje nalazi svoj mir, pa joj to nudi. I računaj da u glavi ima više godina nego što ima biološki. Treba neko vrijeme da čovjek nađe neki kanal komunikacije, da kužiš da je dijete zrelije, a da opet uvažiš da je emotivno dijete, da bolje od tebe razumije kako bi npr. složio neko vozilo od nekih stvari, ali da mu motorika ne dopušta i da moraš nekako prebroditi tu njegovu frustraciju,a da mu ne otmeš pravo na vlastitti rad, a da se ne frustrira i ne odustane...

Ne znam. Pišem nabacano jer razumijem kroz što prolaziš i stvarno ti želim biti od pomoći. Ako ti kako mogu pomoći - samo pitaj!

[mitovski]

Ifi jako si mi puno pomogla i dala za misliti i pronašla sam mnogo sličnosti u tvojim riječima pa si mi dala i vjetar u leđa. Pokušati ću joj kroz igru dati neke izazove jer definitivno je ove obične igračke ne zanimaju, niti ih ne pogleda i kad ovako pogledam stvari čini mi se da joj je stvarno dosadno. Nije lako ali baš to što kažeš kad nađemo neki kanal komunikacije nadam se da će biti lakše.
Neki dan smo kupili plastelin iako piše da je za 3+ pretpostavljam da nebi stavili u usta, ali moja već jako dugo ne stavlja stvari u usta i začudili smo se kako se dugo i lijepo igrala.
Eh, da i ono što nas posebno dotuče je da nema šanse da zaspe prije 22-22,30, njoj kao da netko u 19 navečer propeler stavi u guzu i dobije neku nevjerojatnu energiju i onda kad je ona najspremnija za igru oko 21h mi smo iscrpljeni od umora. Pokušali smo joj promijeniti ritam ali ne ide.

[Ifigenija]

Joj, sve znam! I ovaj moj je izbjegavao spavanje!
Jel spava poslijepodne? Probaj izbaciti spavanje, ili skratiti. I istrenirati kako znaš i umiješ da je u krevetu do pol devet - devet - jer bit će još cirkusa! Vjeruj mi!

S plastelinom gledaj da i ti radiš, i nađi tutoriale kako se rade jednostavni oblici - medo, zeko, čaša, kako se valjaju zmijice, kako se rolaju kuglice. Ako još nabaviš play dough alate - mislim da je koristan nož, valjak i eventualno oko kroz što se istišće duga cijev ili nešto - nemoj joj previše dati, to je sludi. Ali dobar mali valjak - idealno!

Moj ti nije bio zadovoljan običnom igrom, moralo je biti da se nešto posebno nauči.

Ali budući da su oni upijači ja sam skužila da je bolje sama sjesti za stol i izrađuj tog medu, pa će i ona htjeti, najbolje da joj pomažeš, al da joj svoje ne daš - ona bi sve, i sve će htjeti zgužvati, istražiti, ali ti po svom, s vremenom će tražiti da joj pokažeš, i brzo ćeš vidjeti što je sve sposobna, samo treba malo znanja i vježbe za ručice.

Dobro ti je kombinirati čačkalice i plastelin - one mogu držati da se gradi veći i viši oblik, pa onda njima je zgodno napravit npr. ježa ili samo spajati, pikati, naslagivati.

Napravi joj pjenu, pa nek štapićem piše u pjeni.

I imaš li baby einstein? Moj je obožavao te filmove (ima na youtube-u) i rado smo pričali o tim filmovima. Probaj joj pustiti neke bazične dokumentarce o ribicama ili nešto sporo - pingvini, kornjače (neke onako više poetske).

[Ifigenija]

Moj je znao i sve te stvari bijesno strgati, pobacati... nisam znala zašto, dok kasnije nisam skužila da je bio frustriran jer nešto nije mogao, ili nije bilo kako je on zamislio, zna s takvom djecom biti baš rocky. Zato uzmi u obzir sve to, i ne nerviraj se. Daj mu prostora, i daj sebi prostora i oduška. Ako ima nešto na što se kuri, crtić neki posebni, hrana, zanimacija (ključevi... stari strgani radio.. nemam pojma) bez grižnje savjesti joj daj i kupi neko vrijeme - i sebi i njoj!

Ja sam bila tako očajna da sam planirala da uvijek imam pipave hrane za jest (sjemenki, kukuruz na klipu, ražnjići od suhog voća) - samo da ga zabavim u toj fazi kad je još bio premali da bi se znao izrazit, sam zabavit i artikulirati.

Joj draga tako te razumijem! Drži se!

[SikaPika]

piše da je za 3+ .

uopće nemoj gledati na te stvari
moje dijete je slagalo parove, puzzle, ono, spojiš Crvenkapicu i vuka, doktorski pribor i kutiju kad je imala pa tek godinu i kusur (a za djecu su od 2 do 4 godine, kupili u mileru)
istina, sjeli smo s njom i igrali se, poslije je to radila sama, sad ih više ni ne gleda, sad se igramo Memory i to po svim pravilima
učite ju i slova jer će joj to onda biti fora, čitat će ih i vani, biti zaokupljena time
ova moja zna sva slova i super je dok šetamo, čita slova s registracija ili grafita ili me ispituje što gdje piše
ako tako voli vodu i brljati, uključite ju u pripremu hrane
M. nije imala godinu dana kad sam joj prvi puta dala da razbije jaje, sad to redovito radi, ali se ne usudi skroz ga razbiti jer gospođica ne voli uprljati ruke
no, zato po mirisu zna koji je koji začin, zna da je cimet začin za kolače, da ružmarin stavljamo u ribu (zna sama očistiti papaline)
istina da iza nje ima posla, ali sve više i sama kupi za sobom pa sad bez problema uzme svoju metlicu i lopaticu pa pomete mrvice do jedne
zna sve o recikliranju, što gdje ide, apsolutno je uključena u svaki i najmanji posao kojeg obavljam tijekom dana
ok, ne zna što je coca cola (danas je moj brat umro od smijeha kad ju je pitao hoće piti coca colu kad dođe kod njega, a ona je mene pitala što je to, kad sam joj rekla da je to nešto kao alkohol, rekla je da je tako i mislila )

inače, ja ne znam što bi bilo da ona nema tako puno stvari za raditi, hoćeš sama (tu se igra sa srkoz sitnim igračkicama, igra igru uloga, promijeni glas pa jedna lutka priča jedno, druga drugo, sama boja, crta, igra se autićima) hoćeš sa mnom
da, plastelin, pastele, flomići, tempere su sjajne stvari koje im mogu zaokupiti pažnju

ili joj daj da kuha, ono, ak oima svoje posudice i štednjak, daj joj malo graha, izreži kakve slike ribica ili kakve hrane

igrajte se igru boja
mojoj sve živo određuju boje, zavisno od toga kako smo obučeni smo Tomica (plava), Jurica (crvena), Buzz (plava), REv (ljubičasta), Valjko (zelena) i tako unedogled, nikada ne znaš što si jer plavih likova ima bezbroj
a da ne pričam što se tek dogodi kad jedeš med (Bumbo) kad pečeš kolače (Fifi)... i sto tih asocijacija iz crtića ili knjiga koje čitamo
i stalno vježba moj mozak, uopće ne mogu razmišljati o ničemu jer ona stalno razgovara o čemu god se sjeti

učite ju pjesmice, ova u posljednje vrijeme zna milijun pjesmica, od bećaraca do Štulića, naučila je neku slikovnicu napamet tek što smo joj par dana čitali

i tak, sretno

neprimjereno ponašanje mi rješavamo stolicom i sad joj je već dovoljno kad kažeš da će na stolicu, onda odustane
mi se borimo s penjanjem na stolić u dnevnoj, za to je neku večer bila na stolici jer je bila uporna
nakon te 2,5 minute se itekako skulirala

[mitovski]

Uh curke dale ste mi super savjeta, a vidim da vas ima još da nismo sami .
Da s plastelinom se igramo zajedno i upravo to Ifi, super se igra i onda valjda kad nešto ne može sve zgužva i pobaca.
Knjigice, to sam već napisala su joj omiljena zanimacija tako da već sad imamo zavidnu zbirku i to je nešto gdje ju se može malo duže zaokupiti. Često odemo do Algoritma blizu kuće jer taamo imaju dječji kutak i onda tamo po sat vremena sama vadi knjigice i lista.
TV ju apsolutno ne zanima osim ako čuje neku pjesmu, a od crtića jedino Kralj lavova, za tim crtićem je luda i već zna napamet pjesmice i pjeva ih, pa se igramo tako da jednu riječ otpjevam ja a jednu ona.
Od ostalih igračaka npr. nedavno sam joj kupila one kolutove i kockice drvene koje se slažu na štapić po veličini i prvi dan je bila oduševljena i stalno se igrala, pa me iznenadila kad sam joj rekla daj mi najveću pa daj mi sad drugu najveću itd i sve mi je točno dala, pa smo skužili da i boje raspoznaje, pa da zna brojati do 4 i tako, međutim ta igračka je taj 1 dan bila super a drugi dan ju više nije ni pogledala. Vjerojatno joj je brzo dosadila. Eh, da i otkrili smo našu kutiju punu gumbića, savršena igračka, pa smo ih nizali na konac i tako.
Ne mislim ja da je ona nešto posebno napredna, ali je očito da je nešto naprednija ili da se bolje izrazim drugačija. Jako dobro zapaža stvari pa i najmanje detalje. Pamti neke događaje od prije 2mj, npr. nedavno sam joj u dm-u kupila neke keksiće zdrave od smokava i donesem ja kući i kaže ona to je teta M. kupila-moja prijateljica joj je prije 2mj donjela te keksiće i ona to pamti.
Zatim kako imamo knjige poslagane na polici i vidi se samo rub knjige i zove me neki dan muž na posao da ga je dovela do police i govori ovo je kuharica, ovo je povijest, ova je mamina za posao, ovo je engleski itd.
Nismo si htjeli priznati ni ja ni MM da je možda malo naprednija jer si uvijek mislim vjerovatno svaki roditelj tako misli, ali jučer smo razgovarali i ako to shvatimo i počnemo je tako tretirati da je jednostavno malo drugačija i počnemo joj davati poticaj da se izrazi, možda se i to njeno urlanje smanji. A tvrdoglava je do neba, ako je ona nešto naumila i ako to ne smije ili ako ne može motorički to je urlanje s krokodilskim suzama.

[tina55]

i moja šmizlica traži poticaj i u pokretu je non-stop, osim kad spava
skužila sam da pokazuje jak interes za stvari određenog tipa dok ih ne usvoji, npr. jedno vrijeme je stalno čitala slikovne rječnike, dok nije naučila hrpu riječi iz njih, sad ju više ne zanimaju, osim da ju ja povremeno ispitujem kao u školi, sama to traži
ali polako se iskristaliziralo kakve igračke ju zanimaju: slaganje i rastavljanje: legići (duplo joj već postaje dosadno, pa slaže ove od 5. godina na dalje: jedno vrijeme su ju frustrirali zbog fine motorike, ja nisam ništa silila, legići su samo stajali nadohvat ruke i jednog dana ih je počela slagati), ostalo sve pokušava rastaviti, one igračke na baterije ju zanimaju samo toliko što jedva čeka da ima krepa baterija i da ih rastavlja s tatom, mislim da bi joj najdraža igra bila rastavljanje laptopa i sličnih uređaja, jednom je uzela mali odvijač i krenula na sve male vijke koje bi našli
crtanje ju ne zanima toliko koliko muzika i ples, tu pokazuje strašan interes i ritam
najbolje da joj uzmeš nekoliko igračaka za već dob: plastelin, puzzle od 3 godine na dalje, legići od 5 godina na dalje (legiće nemoj ako nisi sigurna da ih neće staviti u usta), mala kuhinjica je super stvar
ili možda biciklić za ravnotežu, mojoj je bio zabavan dok nije naučila voziti ga, sad joj je dosadio

[Ifigenija]

Uh curke dale ste mi super savjeta, a vidim da vas ima još da nismo sami .
Da s plastelinom se igramo zajedno i upravo to Ifi, super se igra i onda valjda kad nešto ne može sve zgužva i pobaca.
Knjigice, to sam već napisala su joj omiljena zanimacija tako da već sad imamo zavidnu zbirku i to je nešto gdje ju se može malo duže zaokupiti. Često odemo do Algoritma blizu kuće jer taamo imaju dječji kutak i onda tamo po sat vremena sama vadi knjigice i lista.
TV ju apsolutno ne zanima osim ako čuje neku pjesmu, a od crtića jedino Kralj lavova, za tim crtićem je luda i već zna napamet pjesmice i pjeva ih, pa se igramo tako da jednu riječ otpjevam ja a jednu ona.
Od ostalih igračaka npr. nedavno sam joj kupila one kolutove i kockice drvene koje se slažu na štapić po veličini i prvi dan je bila oduševljena i stalno se igrala, pa me iznenadila kad sam joj rekla daj mi najveću pa daj mi sad drugu najveću itd i sve mi je točno dala, pa smo skužili da i boje raspoznaje, pa da zna brojati do 4 i tako, međutim ta igračka je taj 1 dan bila super a drugi dan ju više nije ni pogledala. Vjerojatno joj je brzo dosadila. Eh, da i otkrili smo našu kutiju punu gumbića, savršena igračka, pa smo ih nizali na konac i tako.
Ne mislim ja da je ona nešto posebno napredna, ali je očito da je nešto naprednija ili da se bolje izrazim drugačija. Jako dobro zapaža stvari pa i najmanje detalje. Pamti neke događaje od prije 2mj, npr. nedavno sam joj u dm-u kupila neke keksiće zdrave od smokava i donesem ja kući i kaže ona to je teta M. kupila-moja prijateljica joj je prije 2mj donjela te keksiće i ona to pamti.
Zatim kako imamo knjige poslagane na polici i vidi se samo rub knjige i zove me neki dan muž na posao da ga je dovela do police i govori ovo je kuharica, ovo je povijest, ova je mamina za posao, ovo je engleski itd.
Nismo si htjeli priznati ni ja ni MM da je možda malo naprednija jer si uvijek mislim vjerovatno svaki roditelj tako misli, ali jučer smo razgovarali i ako to shvatimo i počnemo je tako tretirati da je jednostavno malo drugačija i počnemo joj davati poticaj da se izrazi, možda se i to njeno urlanje smanji. A tvrdoglava je do neba, ako je ona nešto naumila i ako to ne smije ili ako ne može motorički to je urlanje s krokodilskim suzama.

Da, da, Mitovski, koliko se meni čini (ali ja nisam stručnjak, pa me uzmi samo kao dobronamjernu mamu...) - mala ti je darovita i to dosta!

I ja sam isto mislila kao što ću ja to isticati, dijete kao dijete... ali nije to samo pitanje "pameti", i nije to samo gola sreća, ta darovitost.

To je jedna osobina koja traži pravu i pravilnu pažnju; ne da se djetetu da sve i sva jer je darovito i da se od njega radi wunderkind - baš suprotno! Ali isto tako da mu se zadovolje legitimne potrebe, i isto tako poradi na slabostima - jer ako je nešto jako dolje, a nešto jako gore - to ti je rumpl. Recimo da u glavi imaš Jesenjinove pjesme, a imaš neku npr. grešku u govoru. Pa i ja bih vrištala da ne mogu izreć, a u srcu mi bukti!

Dođi k nama na topic za darovite

Joj, i ljubi je! Moj je sad to izrastao, a da znaš kako bih se rado vratila u te dane kad je bio tako mali - ma to je nešto posebno! I to pamćenje - i naš je to imao na potpuno neobjašnjivoj razini. S godinu i pol sjećao se gdje je ljetovao s godinom, s dvije je znao kamo ga je čuvalica bila vodila u šumu prije pola godine i tako...

Za nju ne bi bilo loše da ide na neku igraonicu par sati tjedno, u knjižnicu ili na neku aktivnost, makar fakat ne znam gdje primaju tako malu djecu!

Samo misli outside the box i godina! I puno je pitaj, ona će ti sve ispričati što je zanima, i puno puta ti pamet stane, ja nisam kužila npr. kad bi moj sin rekao: idemo se upoznati s likovima i crtića (imao je ispod tri godine). On je imao elaboriranu maštu i znao je umisliti da se upoznaje sa svim likovima, gotovo da je imao cijelu predstavu tko što kaže... a ja mislila da on krivo kaže - da misli - idemo vidjeti, gledati...

[jelena.O]

celo vreme se čudim pa tvoja mala nema 20 nek 22+ mjeseci.

Moji u toj dobi nisu govorili, ne očekujem ni od ovog malog da progovori prije 2. rođendana.
Mali zna sve ima točno 20mjeseci, slaže legiče i one male , ali i velike jer ima stariju braću,ponekad sve razvozi , ali i zna spremit natrag.

Jaaako naporan, i zahtjevan više od mojih ostalih , ili su me godine pregazile.

[mitovski]

Ma da ima 22mj, krivo sam napisala ali ovako se ona ponaša već duže vrijeme. S 8mj u knjizi znala pokazati životinje, a s 10 je progovorila onako riječ po riječ a od nekih 1,5g s njom možemo pričati normalno.
Evo npr. ona ne kaže mama makni se nego mama daj mi malo mjesta. Ja kad je uzmem malo gnjaviti pa je stiščem i ljubim kaže mi mama nemoj me maltretirati. Nije meni toliko čudno što ona koristi neke riječi nego što razumije kontekst i pravilno upotrijebi riječ s 22mj.

[jelena.O]

pa onda joj daj malo mjesta

očito i vi tak pričate pa dete brzo uči

[SikaPika]

Za nju ne bi bilo loše da ide na neku igraonicu par sati tjedno, u knjižnicu ili na neku aktivnost, makar fakat ne znam gdje primaju tako malu djecu!

Ne znam odakle je Mitovski, ali kod nas u knjižnici ima igraonica (ok, mora se biti s djetetom jer ne mogu brinuti o tako malom djetetu) na dječjem odjelu. REdovito idemo tamo, igramo se kupovine voća i povrća, onda napravimo ručak i jedemo, nakon toga čitamo knjige i tako. Obožava ići u knjižnicu!

[mitovski]

Iz Zagreba sam moram pogledati sigurno ima neka knjižnica u kojoj se može boraviti s tako malom djecom.

[rehab]

Ima li tvoja malena redovite kontakte s drugom djecom ? Možda joj je pomalo dosadno vaše društvo, znam da si negdje pisala da ste vas dvoje non stop uz nju. Ako pišeš da je dobra u gostima, možda joj jednostavno treba neka promjena. Ne mora to biti vrtić, može i neka igraonica, makar na sat-dva dnevno. Ovo ostalo što pišeš meni ne zvuči kao darovitost, moj klinac je vršnjak s tvojom curicom i ima jednaka dostignuća, ali ne mislim baš da je darovit.

[mitovski]

Nema redovite kontakte s djecom, pa sa našla da u zagrebu neke knjižniice imaju 2 puta tjedno Male igrapnice baš za malu djecu od 0-3 godine pa ćemo je voditi. Ma ne mislim ni ja da je J darovita, možda malo naprednija od svojih vršnjaka ili šta ja znam možda samo malo više priča jer kad je usporedim s djecom prijateljica koja su slične dobi ili starija vidim da ne pričaju toliko. Pa eto onda je i tvoj klinac napredniji .

[jelena.O]

vidiš moja deca su više voljela bit vani ( prije nek su krenula u vrtić) i vani se igrati s decom nego po igraonicama, a u knjižnicu smo zalazili čitati knjige.

[mrgica]

Nema redovite kontakte s djecom, pa sa našla da u zagrebu neke knjižniice imaju 2 puta tjedno Male igrapnice baš za malu djecu od 0-3 godine pa ćemo je voditi. Ma ne mislim ni ja da je J darovita, možda malo naprednija od svojih vršnjaka ili šta ja znam možda samo malo više priča jer kad je usporedim s djecom prijateljica koja su slične dobi ili starija vidim da ne pričaju toliko. Pa eto onda je i tvoj klinac napredniji .

Jedno je što ti vidiš kod te druge djece,a drugo kakvi oni stvarno jesu!!
Moj mali vražičak brblja ko navijen i koristi neke tzv. napredne riječi ,al često puta u društvu drugih ispadne mutavac i to samo zato što od srama ne zna kaj bi pa se onda glupira i neće pričati!! Al zato ima nekih stvari koje ne radi a trebao bi!!

Donositi sudove koliko se nečija djeca naprednija od neke druge, je stvar koju bi najmanje mjesec dana ocijenivali razno razni stručnjaci, a ne stvar određene situacije i vremena u kojemu se određeno dijete nađe!!

[jelena.O]

http://www.kgz.hr/default.aspx?id=4219#igre za najmlađe

[ana.m]

Moja mala ima 18 mjeseci i jedva da nekaj govori. Kaže mama, tata, jeja (seka), bata (braco) Eja, jak (rak), koka, baci, voda, boca, cucu (cica), tiči (trči) ne mogu, vau-vau. Ne mogu se više sjetiti! I priča ona nekaj na veliko ali je ništa skoro ne razumijemo jer je to samo njoj znan jezik. Ali razumije apsolutno sve. Dok je njenja seka u toj dobi slagala jasne rečenice.
I Ela mi je još jako jako bebasta. onako da je gledam sa strane ne bih rekla da ima godinu i pol, mođda malo preko godine.

[Cubana]

Moji su oboje pričljivi. Rano su počeli i razgovarati punim rečenicama.
Naravno da su napredni. Kakvi bi i bili kad su moji.

[jelena.O]

mojem je vau-vau svaka životinja , ali samo životinja i to priča već više od pol godine

[Ifigenija]

Znam da ovo "daroviti" može zvučati kao neko roditeljsko hvaljenje i nebitna stavka, ali nije tako. To je kao da dijete ima veću ruku ili dulje noge - nije to nešto za hvalit se, niti za sramit se, ali svakako treba adekvatnu pažnju - jer može ukrivo otić.
Mitovski, ne daj se! Postoje ti predrasude prema darovitosti i ljudi će te ubit u pojam i mnogo puta te neće razumjet, ali nema veze. Moraš to doživit, da bi razumio o čemu se radi...

[mitovski]

Pa baš sam sad malo iznenađena reakcijama, kao da sam rekla da je moje dijete nešto posebno i niti jedno dijete mu nije ravno. Samo sam potražila savjet za ponašanje svojeg djeteta ali vidim da je to postalo nešto što se ne radi.
mrgica i moja J. je jako sramežljiva i u društvu nije onakva kakva je s nama kući i ne donosim ja nikakve sudove niti smatram drugu djecu nenaprednom
jelena.O nebi vjerovala ali ide i moje dijete van i ne visi po igraonicama a ne vidim ništa loše u tome da jednom tjedno odemo u igraonicu u neku knjižnicu
cubana pa vjerojatno je i moja samo pričljiva
Vjerojatno niti jedna od vas nije pratila teme koje sam prije otvarala. J. je od rođenja jako zahtjevno dijete, nije spavala danom nego po pet minuta, stalno je plakala, ustvari nebitno jako je teško dočarati kakvo je ona dijete dok ju ne vidite,nije mi ni najmanja namjera bila ovdje se 'praviti važna', uostalom pročitajte moj prvi post, a Ifigenija je iz svog iskustva skrenula pozornost da bi možda moglo biti u pitanju naprednije dijete ili samo drugačije, što može i ne mora biti. Niti se ložim na to niti to priželjkujem, želim samo sretno dijete i to je sve.
Bilo bi mi drago da je neka od vas odgovorila na moja pitanja iz prvog posta kako se nosite sa svojim dvogodišnjacima i kako se ponašate kad vas udare ili urlaju i bacaju se na pod kad nešto ne dobiju, ima li nešto što pomaže više od nečeg drugog?

[casa]

Ignoriranje i umivanje, moj osobni recept. I to je to... naravno uz puno strpljenja i ponavljanja

[čokolada]

Evo, moja je mlađa bila ista takva - faze od 20. do cca 25.mjeseca života ne želim se niti prisjećati. Svakodnevno urlanje po cijela popodneva jer ju je netko krivo pogledao, jer nije uspjela složiti malo kazalište otprve, jer magneti imaju dva pola pa se ponekad i odbijaju a ona je zamislila da se zalijepe, jer ne može odmah složiti puzzle od 60kom., jer joj ne bih dozvolila da rasipa brašno po stanu, jer bi pukla bojica itd, itd, itd.
Grozno nešto. Preživjeli smo i shvatili da su ključni dosljednost i hladna glava. Procijeni je li uzrok ponašanju umor, glad, žeđ i sl. Ako nije, onda oštro brani granice: za opasne radnje - ne možeš to raditi, urlaj ako želiš, odlazim iz sobe.
Jako ozbiljno NE! za izuzetno neprihvatljiva ponašanja i neulaženje u rasprave i davanje mogućnosti da ti se smije i ponavlja radnju. Opetovano izazivački bacaš i lomiš igračke? OK, idu u vreću za smeće ( i stvarno ih tamo staviš i baciš). Sutra pita gdje su - nema ih, sjećaš se?
Pljuješ, tučeš? Nema igranja s mamom, tako se ne smijemo ponašati. Urlaš i ne prestaješ ako nisi dobila vodu iste sekunde ili baciš čašu? OK, nema vode. Kad se počneš lijepo ponašati, dobit ćeš vodu.
Najvažnija stvar je zaista ne reagirati na urlanje. Urlaj ako hoćeš cijeli dan. Pa im onda urlanje dosadi.

Ovako napisano izgleda skroz okrutno, ali nije naravno uvijek bilo tako. Ponekad im treba samo zagrljaj ili više vremena 1:1.
Važno je i pomaknuti svoju granicu tolerancije i braniti stvarno samo ono bitno, a dopustiti im slobodu vršljanja da se zabave na njima zanimljive načine - brašno i rižu ne možeš rasipati po dnevnoj sobi, ali možeš preslagivati beštek, lonce, cijeli ormar-ostavu i u loncima "kuhati" sve neotvorene vrećice začina, soli, šećera, griza... (pa sam mjesecima svaku večer iz dnevne u kuhinju vraćala hrpe stvari).

Stvar se počela polako mijenjati kad se oko 2. rođendana prihvatila olovke i papira, starija kći (tada 5 i pol g.) bila je krenula s intenzivnim grafomotoričkim vježbicama, a mala se prikovala za stolac te je i danas u manijakalnoj utrci sa starijom u svemu (crtanju, čitanju, pisanju, igranju, učenju).

Mala je i danas (4g.) doma živi vražićak, do bola tvrdoglavi perfekcionist, ne odustaje dok ne ostvari ideju, a u javnosti i pred drugima (i u vrtiću!) mirni anđelak i kritično sramežljiva.

[čokolada]

Knjižnica Medveščak (kod Džamije) ima odličnih igračaka za posuditi, vidi na što reagira dobro pa joj kupi favorita. Puzzle su super zabava, u Nami imaš povoljne i dobar su izbor za malene. Kasnije kupuješ teže i teže. Na svakoj ti igrački piše +3, na to se ne obaziri. Uloži u plastične figurice domaćih i divljih životinjica i u kvalitetne kockice (drvene , Legiće) i daj joj da gradi. Dječji alat, set autića, prve jednostavne društvene igre (pogledaj one s kartama, ona mini izdanja po 40kn u Mulleru)...sve ono što curica od 22 mj. ne bi dobila za rođendan.
U autu su nas spašavale audio priče - one prastare iz '70/'80-ih su odlične + Peća i Vuk, imaš ih u Croatia Recordsu za sitne novce, a nađe se još možda i na internetu.

[mitovski]

Da, ovako nekako se i ponašamo. Ako proljeva vodu uzmemo ju i neće ju dobiti, neki dan sam joj neke igračke pospremila i još ih nije dobila, kad me tuče kažem joj da se neću više igrati s njom i ne igram se, međutim njoj je to sve beskrajno zabavno i ona se svemu tome smije. Npr. navečer kad idemo spavati ona prepriča cijeli dan i kaže ne smije se tuči ni mamu ni tatu ni baku itd nabraja sve žive i onda ne smije s proljevati voda itd i onda me lupi i traži piti vodu i namjerno prolije po krevetu. Imam osjećaj da nema utjecaja ništa što pričamo. Možda je samo faza koja će proći, možda će se tek kasnije viidjeti utjecaj toga što sad pričamo, nadam se.
Imam osjećaj da nas baš onako lijepo zahebava iako smo čvrsti i dosljedni u svojim odlukama i nismo popustljivi tako da ne znaam kako se drugačije postaviti nego ovako i čekati da to prođe, ako prođe, jer kažem nebi netko vjerovao ali dosovno je od rođenja ovakva, teškog karaktera.

[mitovski]

Da, obožava plastične figurice životinja, obožava životinje inače, omiljena knjiga joj je enciklopedija životinja koja je teža od nje same, ali inače je igračke previše ne zanimaju, u knjigice je baš zaljubljena. Probati ćemo vidjeti tako u knjižnici što bi je zanimalo, a na ovu na Medveščaku sam i mislila jer smo kupili poprilično igračaka koje sada sklupljaju prašinu. Danas sam ih sve pospremila i ostavila samo nekoliko pa ću ih rotirati, možda joj tada postanu zanimljive.

[Vishnja]

pratim temu...dali ste mi materijala za misliti kako se baviti ovim mojim malim veveričkom...
takođe veeeoma zahtevan, ponekad iznenađujuće razuman, ponekad urlator bez granica. razgovara u rečenicama (sad će dve godine), sve otprati i shvati..
aliii... kad ga uhvati poriv da baca, mlati, štipa, prosipa, gledam da ostanem hladne glave, a to je nekad jako teško. takođe sam zaključila da takvo ponašanje potiče iz nekakve frustracije - u najboljem slučaju je umoran, a najčešće samo nema dovoljno pažnje, barem ne onoliko koliko on u tom trenu zamišlja da bi trebalo-)))...

[SikaPika]

Moj mali vražičak brblja ko navijen i koristi neke tzv. napredne riječi ,al često puta u društvu drugih ispadne mutavac i to samo zato što od srama ne zna kaj bi pa se onda glupira i neće pričati!!

hehe, tako i moja
već sam davno odustala od nagovaranja na neke stvari pred drugima, ispada još gore

moje dijete isto ne ide u vrtić, ali se redovito viđamo s jednom prijateljicom i susjedom koja ima maloga 7 mj. starijeg, s njim se baš voli igrati
kada smo vani, čim vidi nekog klinca na igralištu, odmah prilazi, ispituje, naređuje (na mater, jel) i tako
baš vidim da joj trebaju djeca pa iako smo mislili ne dati je u vrtić, rekla bih da bi za nju bilo dobro možda čak od ove jeseni da ide barem malo
ili ćemo isto češće u igraonice
no, ipak bih voljela da stekne tu neku pripadnost grupi, djeci koju će svakodnevno viđati, nekim vrtićkim rutinama, pravilima

[SikaPika]

Bilo bi mi drago da je neka od vas odgovorila na moja pitanja iz prvog posta kako se nosite sa svojim dvogodišnjacima i kako se ponašate kad vas udare ili urlaju i bacaju se na pod kad nešto ne dobiju, ima li nešto što pomaže više od nečeg drugog?

ma daj ne sekiraj se za reakcije, kao da ne znaš kako je na forumu
pa ne može se u potpunosti ocijeniti niti situacija niti dijete ni kontekst ni ništa na ovakav način
dovoljna je jedna riječ pa da sve ode u krivom smjeru
bez brige...

što se tiče udaranja i urlanja, M. se ne udara, zna nekada doći do mene pa kao udari mene ili sike, ali to nije udarac, da ne kaže da me je udarila, ne bih ni skužila
no, kada prkosi, kada radi ono za što zna da ne smije, ide na stolicu
e sad, ona je prilično mirno dijete
kada smo uveli stolicu, znala je sama reći nakon što ju upozorim nekoliko puta da će sada ići na stolicu
ne voli sjediti, ali ne mogu reći da pravi neke drame oko toga
sjedi, zapričava me i ispituje kada može ići dolje, a kada je napokon pustim dolje (nakon otprilike 2,5 minute), onda neće, onda kao nešto glumata
danas nam se moj brat smijao, kao, što ona tebe zeza, nadrapala si s njom (stalno je povlačila neku zavjesu, ja joj govorila da ne smije, kad više nije slušala - išla je na stolicu, tamo se glupirala, ma, živi cirkus, jedva je dočekala publiku)
no, kad krene raditi što ne smije, čučnem u visini nje, lijepo joj objasnim zašto to i to ne smije, ono, naširoko i onda se skulira
čak se nekada dogodi da joj ne dopustim da radi stvari koje inače radi, no tada joj objasnim zašto je to tako
npr., večeras smo dosta kasno išli praviti slatki kruh u pekaču i sotji ona na stolici uz kredenc i krene vaditi začine s police... inače joj to dopustim no sada sam joj lijepo objasnila da smo umorne, nervozne i da bi sada moglo biti sranja s tim začinima i da je bolje da ih se ostavi, poslušala me
kad bi urlala i bacala se na pod, ostala bih dosljedna, šta ja znam, tri puta bih joj objasnila zašto to ne može, nakon toga bi išla raditi svoj posao, a ti urlaj koliko ti srce želi
naravno, pazila bih da se ne ozlijedi
nego, jesi čitala Juulovu knjigu Kako reći ne mirne savjesti?

[Ifigenija]

Posve sam zaboravila... kad mu je bilo malo 2.5 godine stavila sam ga u njegovu sobu kao za kaznk u (eh, neiskusna majka). To dijete je skinulo madrac s velikog kreveta, razvuklo plahte, pobacalo ukrase sa zida, odvuklo tepih i išlupalo karnišu (jedan dio je očio bio u lošoj žbuci) tako da je vukao karnišu. Demolirao sobu! To je pisalo u onoj knjizi 1,2,3 uspjeh da ima takve djece, ali kad sam čitala - činilo mi se kao SF dok moj sin to nije napravio. Koliko snage i revolta i inata u sedamnaestak kg i jedva 1 m!

Tko bi rekao da je to dijete sad megapedantno, uredno, sistematično, precizno, strpljivo? Je da povremeno u napadu emotivnog kaosa još uvijek ima zavidne ispade (odtrči i urla, ili se složi na pod ili kauč...), ali većinom - dijete za poželjet. A bilo je strašno!

[Ifigenija]

Mitovski, što se tiče postupanja, ja osobno sad nakon dvoje djece mislim da je problem u tome da smo mi njima prerano dale da hodaju gdje žele i kako žele, da idu, da su slobodni, i onda kad krene 2 godine oni imaju slobodu da hodaju, idu, lome, ruše, i ako je dijete težeg karaktera odgovorno tvrdim da se ne može ništa pametno - bit uz njega da ne demolira i da se ne povrijedi i ili čvrsto držat ili pustit da se baca u zaštićenim okolnostima. Možeš molit, možeš otić, možeš skrenut pažnju, ali sve su to palijativna rješenja koja traže puno energije, vremena i izludi nas. Tako da unutar našeg odgoja, zapadnog, radiš kako treba. Oduzmeš vodu i čekaš da ludilo prođe... I teško ti je, i razumijem te, svima nam je to koma. Prođe. To je valjda jedini pravi lijek. Protek vremena...

[Vishnja]

kako reagujemo? isto kako je već opisano - ako nešto baca, upozorim da ću oduzeti, pa oduzmem. ako prosipa vodu, uzimam čašu. ako nas tuče ili štipa, grdim, pričam kako to boli, sklanjam ga. pomaže skretanje pažnje, još uvek je dovoljno mali. nadam se da će kad preraste tu opciju biti već dovoljno razuman da mu se da objasniti.

[Vishnja]

islim da je problem u tome da smo mi njima prerano dale da hodaju gdje žele i kako žele, da idu, da su slobodni, i onda kad krene 2 godine oni imaju slobodu da hodaju, idu, lome, ruše, .

ne bih se sasvim složila. uvek sam za tu vrstu slobode. to mi se podrazumeva. i moje su je devojčice imale, pa im nije palo na pamet da lome, pljuju, bacaju...

ako je dijete težeg karaktera

mislim da je ipak stvar u ovome...ali, ifigenija dobro kaže - sve prođe. naoružajmo se strpljenjem da bismo očuvali dobar odnos sa decom, da ne skliznemo u negativizam, etiketiranje deteta kao lošeg, bespotrebno kažnjavanje. da pojasnim - kazna da, ali tek kad je u stanju da je pojmi i primerena uzrastu, poput "hlađenja" na nekoj stolici par minuta ili oduzimanja neke privilegije.

[Ifigenija]

ne bih se sasvim složila. uvek sam za tu vrstu slobode. to mi se podrazumeva. i moje su je devojčice imale, pa im nije palo na pamet da lome, pljuju, bacaju...

.

Nije ni mojoj djevojčici. Dječaku jest. Ne bih sad izvlačila neke dugoročne posljedice, al moj mali majmunček bi profitirao, i ja s njim da je imao neku formu kavezića. hahahah
Kad sam ga u dobi od dvije godine skidala sa rotirajuće šank stolice s čakijom od pol metra u ruci kako ide na visoki šank rezati kruh (iskemijao sve to dok sam ja u dnevnom išla ugasiti tv, znači pol minute, bio je kao munja, mislim da sam poslijedila. I tako cijele te terrible twos. Nakon toga ja sam mišljenja da su djeca do tri-četiri godine za neku vrstu kaveza... Nemojte me preozbiljno shvatit, ograđeni dio dnevnog boravka, vrtić - to je must have za mene nakon svega. Za kćer mi ne treba ništa, ali ne želim opet riskirati.

[sophie girafe]

Htjela bi mojoj curici (26 mjeseci ) pokazati slova, ali nemam ideju kako to uciniti na zanimljiv nacin. Imate ideje pls?

[rehab]

Nema redovite kontakte s djecom, pa sa našla da u zagrebu neke knjižniice imaju 2 puta tjedno Male igrapnice baš za malu djecu od 0-3 godine pa ćemo je voditi. Ma ne mislim ni ja da je J darovita, možda malo naprednija od svojih vršnjaka ili šta ja znam možda samo malo više priča jer kad je usporedim s djecom prijateljica koja su slične dobi ili starija vidim da ne pričaju toliko. Pa eto onda je i tvoj klinac napredniji .

Kad zbrojim sve što sam dosad pročitala o J podvukla bih sljedeće : uključiti je u redovita druženja s djecom (ne mora to biti 8-satni boravak u vrtiću, dovoljno je barem sat vremena dnevno u parku ili igraonici), poslati je s vremena na vrijeme djedu i baki na satak vremena i naučiti je da poštuje vaše potrebe i vaše ne.

[mrgica]

hehe, tako i moja
već sam davno odustala od nagovaranja na neke stvari pred drugima, ispada još gore

moje dijete isto ne ide u vrtić, ali se redovito viđamo s jednom prijateljicom i susjedom koja ima maloga 7 mj. starijeg, s njim se baš voli igrati
kada smo vani, čim vidi nekog klinca na igralištu, odmah prilazi, ispituje, naređuje (na mater, jel) i tako
baš vidim da joj trebaju djeca pa iako smo mislili ne dati je u vrtić, rekla bih da bi za nju bilo dobro možda čak od ove jeseni da ide barem malo
ili ćemo isto češće u igraonice
no, ipak bih voljela da stekne tu neku pripadnost grupi, djeci koju će svakodnevno viđati, nekim vrtićkim rutinama, pravilima

Pa da, kad ga nagovaram onda još dobijem dozu histerije i plača, i onda možda drugima izgleda kao da ima ćak i podosta razvojnih problema.

A u vrtiću je moj ok, koliko toliko, imaju mješovite grupe, pa ima i dosta djece koja još ne pričaju barem ne razumljivo, pa se druži s onima koji pričaju kao i on.

[mitovski]

Kad zbrojim sve što sam dosad pročitala o J podvukla bih sljedeće : uključiti je u redovita druženja s djecom (ne mora to biti 8-satni boravak u vrtiću, dovoljno je barem sat vremena dnevno u parku ili igraonici), poslati je s vremena na vrijeme djedu i baki na satak vremena i naučiti je da poštuje vaše potrebe i vaše ne.

U park ide svakodnevno i poigra se s djecom ali nije još uvijek pretjerano zainteresirana za druženje s djecom.
Baki i djedi je nažalost ne možemo poslati jer jednog djeda više nema, baku moramo mi čuvati a drugi baka i djed su 300km daleko a i da su bliže nisu zainteresirani. Nažalost nemamo svi tu privilegiju bake i dede.

[tina55]

znam da nije lako izvedivo, ali imaš li neku prijateljicu/poznanicu koja ima malo stariju curicu? moju nije zanimalo društvo vršnjaka, ali se oduševila s malom rođakinjom od 5 godina, slijedi ju u stopu, oponaša, uči puno od nje
nažalost, ne srećemo se često, ali vidim da ju sad pomalo zanimaju i vršnjaci

[mitovski]

Ma imam i družimo se mi ali s obzirom da radimo svi nisu to česta druženja, možda svaka 2 tjedna jer smo na različitim krajevima grada pa nije baš tako jednostavno to organizirati. Obožava moju nećakinju, ona je malo starija, ima 12 godina, ali to je ljubav ogromna i ona je često kod nas. Imam osjećaj da je sad ispalo da je moje dijete jadno ko u zatvoru , a nije tako.
Muž ne radi i on je s njom kući i idu svaki dan u park, ako ne pada kiša i ima par djece koji dolaze pa se igra s njima ali onako sramežljivo i naravno ako se uspiju sresti, ali ne druži se s djecom kao vrtićka djeca koja su stalno i veći dio dana sa svojim vršnjacima.
Na jesen bi trebala krenuti u vrtić.

[moia]

Htjela bi mojoj curici (26 mjeseci ) pokazati slova, ali nemam ideju kako to uciniti na zanimljiv nacin. Imate ideje pls?

probaj recimo puzzle sa slovima, to smo mi jučer baš našoj malenoj naručili (25 mj.). pokazuje interes za slova i brojke, čak neke brojkice i crta, a voli jako slagati puzzle i imenovati oblike puzzle ili, to planiram, ako će doista biti toliko nezasitna izrezati kartončiće i u živim bojama namaljati slova pa onda igra asocijacije neko slovo povezati sa pojmom koje već dobro zna

[koksy]

Nemam vremena sve procitat, dat cu ti samo savjet koji sam i ja ovdje dobila i koji me spasio; knjiga "Najsretnije dijete u kvartu"