Mlađa cura ima 2g. i 5 mj., rođena je s 36 tj., i 2160 g i 44. Došlo je do nekog zastoja u rastu iz nepoznatih razloga, prerano sam se počela otvarati, pukao je vodenjak i rodila se tak sićušna. Vjerojatno bi bila sitnija i da je rođena u terminu jer je i seka bila sitna.
Prvi dan nakon poroda u rodilištu je dobila ad.mlijeko za nedonošćad, i moje izdojeno mlijeko (koliko sam mogla navući, mjesec dana kasnije sam još imala masnice od stiskanja), drugi dan je pedijatrica rekla da ćemo je probati staviti na prsa ali nek ništa ne očekujem jer je to mala i slaba beba i vjerojatno neće moći vući. Nisam mogla vjerovati, ali kad sam ju stavila na prsa vukla je punih 20 minuta i nadalje je bila isključivo dojena prva dva mjeseca. S dva mjeseca imala je 3500 g. Izgledalo je kao da je u trbuhu bila gladna i hoće to nadoknaditi.
S njenih dva mjeseca sam se razboljela i dobila je adaptirano, prihvatila je bez problema. Isto kao i dohranu kasnije, sve jede i sve hoće probati (za razliku od seke koju sam dojila 2g i 3 mj. i kojoj je uvijek samo mlijeko bilo fino, sve ostalo bljak). S dvije godine ukinuli smo mlijeko na bočicu i dobivala je samo na čašu i na slamku, ali bez bočice više nije htjela piti. I vodu pije na čašu odavno, ali bočicu još ima.
Sad je problem u tome da je totalni ovisnik o toj bočici (samo vodu pije iz nje). Ne samo da pije nego mora biti netko pokraj nje koga onda grli i draga za to vrijeme . Ako slučajno sama sjedi, onda pije i sebe mazi rukom po trbuhu. Kad se razljuti i rasplače, viče "hoću vodu" jednako kao što je i starija seka vikala "hoću cicu". Uopće nije stvar u vodi jer kad je negdje gdje bočice nema, npr. kod bake, cijeli dan uopće ne pije previše vode, par gutljaja iz čaše, koliko joj je potrebno. Stvar je u tome da joj treba to sisanje za smirenje. Dudu varalicu nikad nije imala.
Razmišljala sam da joj polako probam ukidatu tu bočicu ali mi je žao kad vidim koliko joj to treba