Mitovski, što se tiče postupanja, ja osobno sad nakon dvoje djece mislim da je problem u tome da smo mi njima prerano dale da hodaju gdje žele i kako žele, da idu, da su slobodni, i onda kad krene 2 godine oni imaju slobodu da hodaju, idu, lome, ruše, i ako je dijete težeg karaktera odgovorno tvrdim da se ne može ništa pametno - bit uz njega da ne demolira i da se ne povrijedi i ili čvrsto držat ili pustit da se baca u zaštićenim okolnostima. Možeš molit, možeš otić, možeš skrenut pažnju, ali sve su to palijativna rješenja koja traže puno energije, vremena i izludi nas. Tako da unutar našeg odgoja, zapadnog, radiš kako treba. Oduzmeš vodu i čekaš da ludilo prođe... I teško ti je, i razumijem te, svima nam je to koma. Prođe. To je valjda jedini pravi lijek. Protek vremena...