U prvoj trudnoci mi se nije nista posebno zgadilo. U drugoj nisam mogla da podnesem pastrmku, proso i socivo. Proso je najduze ostalo omrazeno, proslo je tek nakon 2 godine, a pastrmka i socivo su usli na spisak normalno konzumirane hrane ubrzo nakon porodjaja.
Treci put mi se smucila opet riba ali ne strasno, ali piletina mi je bila pregrozna, kao i sirovi luk i zeleno povrce.
E da, i od mirisa maticnjaka mi se vrtelo u glavi.
U stvari, sve su to ukusi i mirisi koji su mi bili jako prisutni u zivotu i ishani u prvom trimestru. Narocito je ocigledno za crni luk i zeleno povrce, jer sam to u 3. trudnoci jela ceo prvi trimestar, skoro pa samo to po ceo dan. I onda mi se smucilo.
Svi ti mirisi i ukusi me sad samo podsecaju na taj period, i super mi je taj dasak osetljivosti koji je ostao da me vrati u secanje na prvi trimestar svake trudnoce.