Preozbiljan naslov?! Ali zaista mislimo da je tako i želim ovim putem javno se zahvaliti svim savjetnicama, tetama koje su došle na ideju da pokrenu nešto takvo i svim našim dragim Rodama od kojih smo puno dobroga naučili.
Evo da podijelim s vama našu pričicu...
Nazvala sam SOS samo s jednim blic pitanjcem jer mi se nije dalo pretraživati po portalu, da pitam koliko može stajati izdojeno mlijeko na sobnoj temperaturi. Bebač mi je bio uspavan, a kako je pelena bila suha cijelo poslije podne, imao je temperaturu, brinula sam se da ne dehidrira pa sam se to jutro izdojila, misleći kako ću mu na dudicu uvaliti ili barem na kapaljku malo više mlijeka. Savjetnica mi je odgovorila, ali onda, kao da ju je svjetlost nebeska prosvjetlila počela mi je postavljati pitanja o bebi, zašto ne papa, kolika je temperatura i sl. Dvela me do toga da idem štipkati bebu ne bi li po koži ustanovila je li dehidrirao. Bilo je 20h. To poslijepodne sam čekala kod pedijatrice 3 sata, nisam došla na red i otišla kući misleći kako ću doći ujutro rano da ne čekam s malom bebom među bolesnom dječicom. Ionako je već kašljucao i imao temperaturu. Uplašila sam se kada sam vidjela da se koža na ručici sporo vraća. Nazvala sam dr. koja je upravo završavala posao, rekla kako mislim da je beba na rubu dehidracije i da spava 24 sata. Odmah je napisala uputnicu i poslala nas u bolnicu da se provjeri krv. Savjetnici sam obećala da ću javiti stanje za jedan sat. Ali išla sam, kupati, razbuditi djete ne bi li barem malo sisao. Čim sam ga obukla, ponovno je utonuo u san. Otišli smo u bolnicu, ispričala sam što se događa, ali me dr. nije doživljavala, slušala je dijete, hitno pozvala sestru i otrčala za njom s mojom bebom. Mi smo ostali čekati zbunjeni. Poslije mi je objasnila. "Mama, vi ste pričali o sasvim nevažnim stvarima, beba je teško bolesna, on jednostavno nema s čim disati, sve alveolice su mu začepljene šlajmom i ne dobiva kisik. Mama, on vam ne bi preživio do jutra"
Hvala Bogu, sada je sve opet ok. Bio je to bronhiolitis u najgorem stadiju, koji se razvio za nepunih dva dana. Sretna sam što sam reagirala na bilo što. Treće dijete, a uz to nisam paničar, za sve sam imala odgovor kao normalno stanje. Eto da nisam nazvala to veče SOS... ne smijem misliti što bi bilo. A naša draga Vedrana, mogla mi je samo odgovoriti na moje pitanjce, ja bih se lijepo zahvalila i ostala mirna s bolesnom bebom. Ali ne! Ona me je podučila kako da promatram svoje dijete!
Hvala Vedrana!
Hvala svim savjetnicama!
Neka vas dragi Bog obilno blagoslovi u vašem plemenitom poslu!