 |
|||
učenici koji se neprimjereno ponašaju ne mare za ocjene, u većini slučajeva.leonisa prvotno napisa
a ako kao učitelj poštuješ djecu i oni će poštovati tebe i tada problema s disciplinom uglavnom nema.
iako, bude djece s kojima nitko ne može, ali to su sličajevi za sručne službe koje svoj posao rade, uglavnom, loše.
busom smo isli u jabuku. kad smo se vracali tad vise busevi nisu vozili.
mislim, isla sam ja xy puta sama pjeske doma i od ilice do doma jedino pamtim neprimjereno dobacivanje strazara u mupu na savskoj. al dobro bio je usamljen
vjerojatno drugi krugovi i bivanje na krivom mjestu u krivo vrijeme.
nisam čitala članak, ali čisto višedimenzijalno promatrajući problem ovo mi se isto čini zanimljivim objašnjenjem
u jabuku smo i mi išli ono redovito, ma bilo nas je posvuda, i bilo je izgreda kako ne, ali po život opasnih nikad, nije bilo ni napada po cesti, da je bilo tako grdo moja starka kakva je bila tada ne bi me puštala valjda ni do dućana samu
ne znam, možda smo bili romatičnija generacija, popili smo i mi alkohola, ali više smo naginjali filozofiji razno raznoj praveći se pametni kak mi sve kužimo i kako smo jako pametni pubertetlije, jedno vrijeme smo se čak natjecali tko će pročitati više od hessea i onda udri pametovat, i tak azra, doorsi itd.. generacija
i da probali smo i joint ali nekak brzo zaključili da se smijemo zato što forsiramo to smijanje, a ne zato što smo stvarno napušeni.., a možda i štof nije bio dobar
tako je, ali čini mi se da ovaj institucionalizirani odgoj ima velikih mana.ja se skroz slažem s joe.
još nešto, ne mogu, ali stvarno ne mogu podnijeti ovo - vezane su nam ruke, naročito kad dolazi od prosvjetara. laura, sikapika, ništa osobno.
ok, nek i postoje ekstremni primjeri djece kojoj je teško pomoć, koja su nepopravljiva, koja će iscipelariti učiteljicu na hodniku škole. to su ekstremni primjeri koji zahtjevaju neki poseban, ozbiljan pristup. ne dešava se to svaki dan. iako, laura, vjeruj mi, na prvi pogled, a gotovo svi tinejđeri, a i ovi malo mlađi,, još ako su u grupi, izgledaju kao razularena horda
ali, mi svi moramo biti svjesni da u prosjeku - dijete do godine dana odgajaju roditelji, dijete do sedam godina je dnevno šest sati s nama, a osam sati u vrtiću, kad gledamo tjedno - to znači da je 33% tjedna u vrtiću, 42% tjedna spava, a 25% tjedna provodi s nama. kad krene u školu - tu su još i sportski i ostali klubovi, njihovo društvo...svi oni odgajaju našu djecu.
institucije jednostavno ne mogu, NE SMIJU, bježati od uloge koja im stoji i u samom nazivu, a to je ODGOJ.
prije je radno vrijeme do 17.00 bilo prije iznimka nego pravilo, a danas...djeca su previše u institucijama koje nisu na visini zadatka, bojim se.
i mislim da grupiranje djece po godištima već od jaslica nije dobro, često se sjetim dokumentarca o grupi mladih čimpanzi koja harači šumom i ubija svaku životinju (ne slona, naravno) na koju nalete. bez nekakvog posebnog razloga.
gospodar muha, da
to je odavno poznati soc.mehanizam
to se mi danas iščuđavamo da ne bi morali reći bobu bob i da netko digne još malo love na jalove "edukacije"
prije su 'djeca' s 16, 17, 18 isla obavezno nekaj delat, a danasnja djeca u tim godinama nit kaj znaju delat nit moraju...i eto ti izgubljene mladezi bez ikakvog cilja i smisla u zivotu i hrpom slobodnog vremena i viskom enegije
ovo je baš moj muž danas komentirao kad sam mu poslala link od teme, skoro tim rječima
X
kad smo već kod toga...što maloljetnici smiju raditi, po zakonu?
Ne znam zašto si pomislila kako smatram da su nam vezane ruke, bilo odgajateljima u vrtićima, bilo prosvjetarima, crkvi, društvu općenito. Nisu i ne smiju nam biti vezane ruke. Znaš (sad ću opet o sebi), ja sam ti od onih koja kad vidi da dijete sjedi na hladnim stepenicama, stane i kaže, dijete, ustani se, prehladit ćeš se. I to zato jer mi je stvarno stalo do tog djeteta. Ne zato jer sam baba koja zabada nos. Voljela bih da jednog dana netko i mom djetetu kaže slično u takvoj prilici. S tim nemam problema.
No, na žalost, kako u prosvjeti tako i bilo gdje drugdje postoji baš taj trend, to nije moja briga, sve kreće iz obitelji, što ja tu mogu... I kad svi to kažu, nastane kaos.
Istina, sve kreće od obitelji. Ali - teško je mijenjati tu obitelj kad ti majka dođe na roditeljski sastanak zbog sina koji je napravio ovo ili ono. Možeš ti s njom pričati, možeš biti i blag i pun razumijevanja, motivirati, hvaliti, poticati, sve ovo o čemu Zdenka priča (sa svime se slažem i isto primjenjujem u odgoju svog djeteta, sto puta je pohvalim zbog onoga što je dobro napravila i rekla bih da baš zbog toga nemam problema sa svojim djetetom (izuvzevši to povremeno penjanje na stol kojim skreće pažnju...)), ali ako ona kod kuće ima muža alkoholičara koji je nasilan prema njoj i djeci - ILI - ako ona kod kuće ima, odnosno nema muža koji sudjeluje u odgoju njihove djece nego radi 16 sati dnevno da bi im priskrbio dobar život itd. možeš se ti postaviti na svoje svete trepavice, ti nećeš promijeniti ništa.
Puno sam danas razmišljala o ovoj temi i sad mi je sve negdje isparilo...
Stvarno ne znam gledam li sve iz perspektive odrasle osobe kojoj je eto tih 80-ih bilo dobro, a sada je sve loše.. ne znam. Netko reče, i tada je bilo maminih i tatinih sinova koji su mogli napraviti bilo što, a oni će ih zaštititi. Da, bilo je, ali danas većina ljudi štiti svoju djecu, a da istovremeno ne podvlače nikakve granice, da djeca ne snose nikakve sankcije... Jer eto, Marko Markić ima tatu lovaroša i napravio je to i to... njemu njegov tata dopusti, e pa sine, radi i ti isto, ako može on, možeš i ti.
DAnas je većini roditelja važna ocijena. Važno je da je on odličan, a to što se tuče, to što je bezobrazan prema nastavniku, prolazniku, trgovkinji... ah, proći će ga, mladost ludost. Neka on završi, neka on upiše fakultet, neka se on dobro zaposli i neka dobro zarađuje. SAmo je to važno, kvantiteta, petica, radnik mjeseca, visok položaj... Pa nije mi jednom MM došao kući s pričom kako ima klinaca koji su odlični, genijalci, a odvratno se ponašaju prema svojim kolegama. On takvima ne popušta. Isto tako, primjeti akda neko dijete ima problema... tako su jednu malu htjeli rušiti, a onda ih je upozorio (čak nije ni razrednik) da dijete ima obiteljskih problema, da popričaju s njom, da nekako utječu na dijete. Svi su slijegali ramenima. Nedavno je pristao s klincima svirati za Valentinovo, kasnije mu se klinac koji je bio dosta loš počeo javljati i izlaziti na ploču i za njega je to uspjeh.
Moja je teta bila učiteljica i uvijek se sjetim kako je govorila, može sto puta biti pametan, ako je bezobrazan, to mu ništa neće vrijediti. Skupljala je u našu kuću djecu koja su bila zanemarena, djece alkoholičara, siromaha... kod nas su doručkovali pod velikim odmorom i nikada nije s njima imala problema.
Već sam spominjala svoje nećake... Snaja se strašno trudi oko njihovog obrazovanja (ok, idu u obrtničke škole iako je stariji mogao puno više), strašn ojoj je stalo da nemaju neopravdane, da imaju ok ocjene... a onda se u nedjelju za ručkom mlađi (16 godina) pojavi s vješću kako im se u susjedstvo doseljavaju Cigani i svi zakukumaču, ajme, što će nam Cigani u ulici i stanu pljuvati po ljudima. I kad se ja jedina suprotstavim, dobijem lekciju i začepe mi se usta jer što ćemo se sad svađati az nedjeljnim ručkom. I što sad očekivati od te djece? Ona kod profesorice odaje majku koja se brine za svoje dijete i njegove ocijene, jednom tjedno je na informacijama, govori nastavnici, samo vi njega pritisnite, a onda s druge strane ne poštuje tuđi život. I sad ti budi nastavnik. Svaka bi kuća trebala imati jednog nastavnika. I zato sam pesimistična zbog svega.
Nego, Zdenka, nije mi jasno ovo, što si time htjela reći?
Pa to se podrazumijeva! Ne znam što smatraš korišću za sebe, to što sam napisala da će moje dijete svaku noć mirno spavati ako bude dobro prema drugome?kako će netko odgajati dijete u moralnim vrijednostima, ako ih sam nema, ako dobro izjednačava s korišću za sebe i svoje, ako je sam nepošteni laktaš.
Ako ne želiš da ti dijete psuje, nemoj psovati (moje je počelo psovati i to onako, baš joj je na mjestu i sad sam na potpunom odvikavanju od bilo koje vrste psovke jer mi je to odvratno), ako ne želiš da ti dijete jede gumene bombone, nemoj ih ni sam jesti, ako ne želiš da se dijete odvratno ponaša prema drugima, nemoj ni sam to činiti. Pa o tome i govorim. SAmo, mnogi toga nisu svjesni, jedno pričaju, drugo rade. I još bih ja tu svašta napisala, ali bih vjerojatno ostala neshvaćena i popljuvana pa radije neću.
Joe, što se tiče komunizma i ateizma, ja kao vjernica s tim nemam problema, MM je sjajan muž i ateist što ni pod koju cijenu ne bih mijenjala. Znaš, da se mene pita (reći ćete, hvala Bogu, ne pita me se), svi bi hodali u kutama, na policama bi bila jedna vrsta kave, jedna vrsta pidžame i jedna vrsta čizama. Ovako imamo ljude koji imaju prilike raditi 16 sati dnevno kako bi mogli priuštiti svom djetetu dizajnersku pidžamu, a s druge strane imamo radnika koji se ubija u poslu kao kreten, radi u odvratnim uvjetima, nije plaćen po nekoliko mjeseci, frustriran je i jadan i onda kaže - ako već spavaš u pidžami koju je nosilo već sedmero djece, radi i meni i društvu što god hoćeš!
slažem se, to sam htjela i ja napisati
šta u tim godinama nije dovoljna škola ? jer ako je kvalitetna, djetetu oduzme itekako vremena, nema baš puno prostora za krasti bogu dane.
plus još koja slobodna aktivnost ... ode vrijeme.
recimo kao uzememo prijeratne, između dva rata i poslijeratne generacije svašta su djeca te dobi radila i mlađa od tih godina, pomagala u polju, kući, vrtu, pekari, kovačnici, šusteraju itd.. i u moje vrijeme nas je dosta radilo preko ljeta, neki su se kupali na moru, a dosta nas si je zarađivalo đeparce da bi si mogli kupiti neke stvari koje nam roditelji ili nisu mogli ili nisu htjeli kupiti nego izvoli zaradi si koju pinkcu pa si kupi, nauči cjenit i rad i novac i raspolaži sa tim novcem kako želiš sam si si ga zaradio, često jee ispalo da smo na kraju ipak stavljali u kasicu prasicu jel nam je bilo žao kupit neku xy majcu ili totalno in tenesice i to, to sam baš s mužem diskutirala danas
Po zakonu, ne znam, ja sam ljeti čuvala djecu, prodavala sokove, iznajmljivala ležaljke, prala suđe u kafiću, i moja sestra i moja braća, tamo negdje od 12 godina pa nadalje, nismo imali džeparac , kasnije preko student-servisa, pa na knjižicu.
a danas, pa isto bi mogli tako, neki i rade, neki rade i uz studij ne čekaju da im roditelji sve isfinaciraju, ali mi se nekako čini da je danas to sve skupa u manjini, dok je prije bilo nekako u većini, možda se varam, ali ono što vidim da se roditelji vraški trude da njihovo dijete bude in prije svega vanjštinom i materijalnim igračkicama (ipad, ipod itd..) da ne zaostaje, da ne bude crna ovca pa onda i ulaze ponekad i u dugove i tako, da idu na ljetovanje... recimo ovdje već u osnovnoj školi u nižim razredima klinci prvi dan u školi prepričavaju gdje tko bio na ljetovanju / zimovanju, tko je bio na više cool mjestu i već se prema tome grupiraju u razredu, a rođendani su isto ovdje priča za sebe, bože me sačuvaj šta ljudi sve rade samo da im djeca budu fora u razredu, a klinci naravno to oponašaju, kupe i na svoj način interpretiraju i djele se prema tome...ma bože sačuvaj...
X
moia, sta si to radila u 8. osnovne, prvom, drugom srednje?
onako kako su pomagali u poljima tako su neki pomagali u odrzavanju kucanstva. u tim godinama sam svakodnevno kuhala rucak, spremala stan, prakticki odrzavala kucanstvo, isla u skolu i imala svoj mladenacki zivot. koju vannastavnu aktivnost. zaista uz takav ritam ne vidim gdje bi tu ugurala rad?
po zakonu tek od 15.g imaju djelomicnu poslovnu sposobnost.
Posljednje uređivanje od leonisa : 08.03.2012. at 16:27
pa ja sam tako medu i shvatila, da imaju neke obaveze. održavanje kućanstva, npr.
taj višak slobodnog vremena i je problem, meni se isto tako čini.
nažalost, kad pogledaš sport - malo koji 17-godišnjak/inja ima priliku baviti se sportom.
do tad je ili u profesionalnom/poluprofesionalnom sportu ili nije prošao selekciju i ostavljen je u nekakvoj rekreativnoj kategoriji. koja sigurno nije motivirajuća da bi se svaki dan išlo na trening. moš mislit motiv - za zdravlje. jednom 17-godišnjaku.
odustaju najčešće onda kad im je najpotrebnije.
a po meni isto škola nikako nije dovoljna obaveza.
leonisa u oš ovo što i ti, a u srednjoj od 16 sam počela na benziskoj 2 ljeta za redom, a početkom studija sam poečal radit u kafiću i tamo radila pola studija, a kasnije sam našla posao u uredu...
Posljednje uređivanje od moia : 08.03.2012. at 16:36
ne slazem se da je djeci potrebna sljaka, al da su im potrebne obaveze i osjecaj odgovornosti.
a to nije isto.
i cesto takvim pristupom moguce je pogrijesiti i naucit dijete da je sve u materijalnom obliku ne stvarajuci im pritom osjecaj odgovornosti i obaveza. za sebe i druge.
ako se krivo postave stvari.
mislila sam na vrijeme do prije sto godina otprilike (kao komentar na divlja i primitivna plemena i inicijaciju vs zapadna civilizacija). valjda je postojala i neka civilizacija i prije nas, nismo prije 50 godina svi skocili iz divljastva u 20. stoljece
znam, znam što se i kako radilo...i ja sam...
pitam konkretno danas...po zakonu....jer ne stignem kopati sad...pa ako netko to zna...
ne znam od kad maloljetnici smiju raditi. ali ako srednja skola nije obavezna, onda je bome logicno da djeca nakon osnovne skole mogu raditi. ali nije bila poanta u tome, kao sto sam vec napisala
razumijem....mene to zanima iz nekih drugih razloga....
nije da podupirem šljaku...nikako...
samo osjećaj odgovornosti...
moia govorimo o djeci ne o studentima.
danas nisam sigurna da bi svoju 16god. kcer pustila na benzisku u zgb.
s druge strane, pred kraj (3. i 4.) srednje popodnevni rasported je izgledao: krece se od doma u pola 1, ako je predstat ili u 1 i nesto i ide se doma u sedam i nesto (ako je bio predsat) ili ako nije bio u 8. putuje se do doma 30-45minuta. ujutro pisem zadacu i kuham rucak. tada cak nije bilo vremena za vanskolske aktivnosti.
ako je skola ujutro, dolazim doma u skoro 3, kuham rucak, spremam, pisem zadacu, ucim. mozda ima vremena za neku aktivnost.
preko tjedna se rijetko (stiglo) izlaziti van, tako da dangubljenja nije bilo.
vanskolskih aktivnosti danas ima puno vise nego prije. u vrticu nikad nitko nije nigdje isao. danas nema djeteta koje nema barem jednu. u osnovnoj je nas nekoliko imalo jezik, male modelare, sport, zbor, muzicka... danas djeca nastavljaju nakon vrtica trend vanskolskih aktivnosti.
kad bolje razmislim, djeci se cesto oduzima djetinjstvo :/
pa vjerojatno ni sljaka ne bi rijesila problem. jer i kad su ljudi sljakali, a ne isli u skolu i zivjeli na grbaci roditeljima
leonisa za mene je 18-godišnji student još uvijek dijete iako nije u onom pravnom smislu, ali nije ponata u tome već općenito tu se govori i o djeci i o mladeži i o tome kako jedno vuće drugo gdje i kako itd..
zašto je ne bi pustila?
zar misliš da je toliko velika razlika između 16-godišnje i 18-godišnje djevojke / momka osim one pravne?
al korjen problema ne lezi u 18godisnjem djetetu (iako ono nije vise dijete ne samo u pravnom smislu) odnosno, problemi se vuku iz najranije dobi, ne javljaju se s 16-17-18 jer eto netko nije zaradjivao.
meda
da, mislim da je razlika izmedju srednjoskolke i studentice, bas kao sto je razlika izmedju jaslicara i vrticara, vrticara i skolarca, osnovnoskolca i srednjoskolca.
meni nije primjereno da curica/cura/djevojka sa 16 u danasnje vrijeme pere sajbe na zagrebackim pumpama samo da bi si mogla kupit nesto za svoj gust. znaci ne ovisi joj egzistencija. smatram pumpu opasnim mjestom na kojem ona nema primjerenu zastitu.
Posljednje uređivanje od leonisa : 08.03.2012. at 17:26
pa vjerojatno ni sljaka ne bi rijesila problem. jer i kad su ljudi sljakali, a ne isli u skolu i zivjeli na grbaci roditeljima
ja sam se isto malo pogubila, koji problem mi ovdje želimo riješiti u stvari?
problem kriminala uopće? dečki s knežije i zemunski klan. i oni su bili jednom djeca.
il još uvijek dokazujemo da je sve isto/nije sve isto?
nemam pojma, ja sam danas dekoncentrirana. voc jor ekskjuz?
pumpa je bila san svakog studenta i srednjoškolca. posao iz snova
mama nije imala šanse odgovorit me s ispušnim plinovima od te lake i brze, predljetne zarade
nekako imam filing da danas to više nije tako isplativo, ljudi jedva za benzin skupe, a kamoli da ostavljaju manče za stakla.
i vise frajeri nalukavaju i dobacuju djevojcicama nego sto ubace koju tunu ili medu.
takodjer benziska u zg i na jadranu nisu iste.
cvijeto, ja sam sada tvoja mama
ni djeca, ni pumpe nisu što su nekad bili
moja nona se smijala uvijek jednom svom poznaniku koji je, u osamdesetoj, tvrdio da meso danas više ne cvrči kao što je nekad cvrčilo na vatri. radi antibiotika koje dodaju.
a nikako radi njegovog sluha
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 08.03.2012. at 17:45
riknut cu!!
umireeem
ja sam se isto malo pogubila, koji problem mi ovdje želimo riješiti u stvari?
problem kriminala uopće? dečki s knežije i zemunski klan. i oni su bili jednom djeca.
he he, moj se svekar sjeća Glavaša kad je bio mali
sa svima se svađao, svi su ga ili izbjegavali ili ga sprdali
nego, ne nađem topic na kojem si čestitamo Dan žena pa ću sad na brzinu
sretan vam Dan žena, žene moje!
eto, kazem, od najranijih dana
na tragu sjecanja sanje i leonise - druzila sam se sa razlicitim skupinama i uvijek mi je bilo fascinantno kako razliciti svjetovi egzistiraju na istom mjestu u isto vrijeme, koji put nesvjesni jedni drugih.
ni djeca, ni pumpe nisu što su nekad bili
moja nona se smijala uvijek jednom svom poznaniku koji je, u osamdesetoj, tvrdio da meso danas više ne cvrči kao što je nekad cvrčilo na vatri. radi antibiotika koje dodaju.
a nikako radi njegovog sluha
ja sam se isto malo pogubila, koji problem mi ovdje želimo riješiti u stvari?
problem kriminala uopće? dečki s knežije i zemunski klan. i oni su bili jednom djeca.
il još uvijek dokazujemo da je sve isto/nije sve isto?
živa istina.....da...
nekako...kao da vidiš ono što i želiš vidjeti...
Ne bih te željela uvrijediti, ali zašto, pobogu zašto iza svake rečenice stavljaš tri točkice??? Kad god čitam tvoj post u glavi mi se čita kao zadnje riječi umirućeg... jako sporoooo...
Isto kao kad netko piše sve velikim slovom, u glavi mi urla
nemam pojma, stvarno. evo, sad se suzdržavam.
lupam ih dok razmišljam. u biti, teško mi je pravilnom interpunkcijom izraziti ono što mislim...ne znam objasniti.
na jednom kreativnom forumu su me zvali uskličnica...jer sam ih koristila podosta. ne jer sam se derala, nego sam njima izražavala ushit.
tu ih se suzdržavam...
uglavnom, teško mi je ovako izraziti ton koji bi htjela, pa koristim točkice da rečenice ne budu rečenice, već slijed misli..neformalan..
i zaista nisam nikad pomišljala da bi to nekog moglo nervirati.
evo, sad mi je post totalno čudan bez tih točkica
Preko ucenickog ugovora se moze raditi od 15 god (navazano za praksu). Jedino maloljetnici ne mogu raditi nocne.
Ja sam pocela raditi na tudji ugovor sa 14 god.
Nista strasno mi se nije dogodilo, osim sto nisam morala zicati starce za svaku sitnicu.
Posao je bio uredski - kovertiranje. Jedna subota mjesecno - 8 h - 200 kn sto je za ono vrijeme bio poprilican novac.
Nikad nisam pusila, pila i sl. Moji novci su bili "krvavo zaradjeni" lol i bome sam to cijenila.
Takodjer, dobila sam svaki posao na koji sam se javila. A bilo je i 100 kandidata na jedno mjesto (prije krize).
Misljenja sam da ljudi ili misle da su im djeca nesposobna ili se boje da ce se prerano osamostaliti. Ne vidim treci razlog za zabranu rada maloljetnicima.
Pod rad mislim na par sati tjedno.
Opet ih je previše.nemam pojma, stvarno. evo, sad se suzdržavam.
lupam ih dok razmišljam. u biti, teško mi je pravilnom interpunkcijom izraziti ono što mislim...ne znam objasniti.
na jednom kreativnom forumu su me zvali uskličnica...jer sam ih koristila podosta. ne jer sam se derala, nego sam njima izražavala ushit.
tu ih se suzdržavam...
uglavnom, teško mi je ovako izraziti ton koji bi htjela, pa koristim točkice da rečenice ne budu rečenice, već slijed
misli..neformalan..
i zaista nisam nikad pomišljala da bi to nekog moglo nervirati.
evo, sad mi je post totalno čudan bez tih točkica
Da nije to neki poremećaj od PKK?
Okej, ja se malo šalim, ali moram ti priznati da preskačem sve postove sa puno trotočki, nekako mi rečenice nemaju niti početka niti kraja, pa mi je teško pratiti taj tijek misli.
I samo da malo umrem od smijeha na bešumno cvrčanje mesa u tavi
blackberry, ako ti to što znači, točno mogu shvatiti način na koji pišeš...I ja bi često točkice, jer time označavam da to nije kraj, da se i dalje o temi ima što reći, razmišljati...Ali, vidim da nije baš prihvatljivo, pa odmjeravam kad mogu, kad ne...ja malo drugačije gledam na svijet, nije crno-bijeli, smatram da život treba biti radost...koliko to može biti.
Pa tako odgajam, tako živim, i mislim da nećemo od djeteta stvoriti neradnika i nasilnika ako nastojimo da budu sretni. Bez kazne...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
