je li noćno dojenje psihološka /emocionalna potreba?

[ana.m]

Kad je imao 18 mj otisla sam na poslovni put par dana. Kad sam se vratila nije vise pitao cicu... Do tad je cicao po noci po 5 puta i bio veliki cicoljubac... Uskoro je poceo spavati cijelu noc bez budenja... A ja, ja jednako isrpljena i s budenjima i bez budenja...
Emocionalna potreba jest, samo je pitanje koliko si ti dugo spremna na to ako ti je teze i teze. Ne vjerujem da ce joj to puno naskoditi, nadoknadit cete na drugim poljima (igra, pricanje, zagrljaji..)..

Ovo mi je tak poznato...kad sam nakon duuugo vremena (skoro dvije godine) noćnog buđenja i cicanja, s drugim djetetom, odspaval prvu noć u komadu od 8 sati, nisam mogla doći k sebi od iscrpljenosti...Valjda se organizam opustii i traži još i još i još odmora i sna....Bar se meni tako čini...Nekako kad sam u nekom movingu, kad se budim otprilike uvijek u sito vrijeme, tijelo se naviklo, postalo mu normalno, a onda kad sse opsuti nikako se zasititi.

mala ispravka, htjela sam reći da sam se budila više izcrpljena kad se prestala buditi po noći, nego kad je dojila...