je li noćno dojenje psihološka /emocionalna potreba?

[osobica]

hvala vam svima što ste se javili sa svojim iskustvima i savjetima..

ja , izgleda, još nisam načisto što da učinim.. mazanja bradavica s koječim mi se sad ne čine prikladnima- jer ne želim prestati dojiti po danu- ap mi se čini da bih je s tim samo zbunila.. po danu je cica super, po noći-bljak?

s druge strane- stalno se mislim da ako sam mogla ovoliko dugo preživjeti sa noćnim buđenjima-valjda mogu još malo...

a s treće strane- danas sam išla kontrolirati štitnjaču, moguće da mi se vratila hipertireoza- a onda ćemo vidjeti.. rekli su mi da ako je manja terapija da se može dojiti.. za dva tjedna mi stižu nalazi- pa se sve mislim da izdržim barem još ta dva tjedna-jer ako budem morala potpuno prestati-da joj barem sad još ovo vrijeme dam potpuni gušt, a s druge strane- ako ne udem morala prestati zbog terapije- možda da onda lagano krenem s noćnim odvikavanjem..


uf, kako je to teško..

zašto se jednostavno ne možemo s njima dogovoriti oko te cice? onak sporazumno.. da ne bude suza ni sa jedne strane...:D

[S2000]

Dosad sam bila na 4 poslovna puta i imala sam prilike prospavati noc u komadu a ja sam se i dalje budila par puta po noci...

[Dojilja]

evo ja se javljam na ovu temu da nebi otvarala novu. danas sam totalno poludila jer ne mogu vise podnjeti djetetovo nasisavanje 24 sata na dan. ima 25 mj. i otkako je dosao iz rodilista ja moram stalno biti na usluzi. po noci se jos uvijek budi i po 10 puta da bi dojio, stalno me budi, ujutro se probudim sa bolnim bradavicama od tolikog navlacenja. po danu je ista stvar. spava po 2 sata i u tih 2 sata se probudi i po 4,5 x i onda ja moram leci sa njime da bi dojio. ne moram ni napisati da se ne zna nikako druacije uspavati nego dojenjem. meni je vise puuuuna kapa! cak sam se i posvadala sa mm jer sam negdje morala ispucati frustraciju. bole me i kukovi od tog stalnog lezanja uz njega. pocelo mi je ici na zivce i dojenje ali bih mogla jos izdurat samo da me ne sisa po noci. danas popodne mu nisam htjela dati sisu ali sam popustila nakon sto je urlao i izvijao se po podu kao u Egzorcistu. sva sam mu ljuta dala sisu i doslovno predurala dok nije pao u san. metode od E. Pantley nam ne pale. mene sve to taaaako umara i nervira da ne mogu opisati i jednostavno zelim prestati sa tim nocnim nasisavanjima. ali kako? najgore mi je kada ga vidim kako place i onda se bojim da mu ne nabijam neku traumu i da mi zbog toga nece zamjerati cijeli zivot. znam da je pretjerivanje ali bojim se za njeovo psihicko zdravlje kada je tako ovisan.
na rubu sam da preduram bilokakvo urlanje i vrisku samo da to vise prestane. mislila sam da ga pripremam jedno 10ak dana, da mu ponavljam da se siki po danu a ne po noci i ona mu ukinuti to. jeli to dobra metoda?
ima li jos mama da su prosle isto kao i ja i kako se nose na griznjom savijesti?

uzasno mi je zao sto on ne zna sam smanjiti nego i dan danas doji isto kao da je jucer dosao iz rodilista. mislila sam da ce s vremenom traziti sve manje i manje ali ne. onda si mislim da pricekam da bude veci, mozda to lakse podnese, ali tada ce mozda samo biti sposobniji da jace urla.

ne znam sta da radim. poluditi cu. HELP!

[Beti3]

ne znam sta da radim. poluditi cu. HELP!

Kako ne znaš? Reci NE i gotovo. Roditelj mora znati kada reći NE. I reći i držati se toga. Ako si sigurna u svoju odluku, tada ju provedi bez odlaganja. Jer, bit će u tvom i djetetovu životu itekako čestih NE, pa što prije to naučiš provesti, to bolje i za njega i za tebe.

[Rivendell]

Dosad sam bila na 4 poslovna puta i imala sam prilike prospavati noc u komadu a ja sam se i dalje budila par puta po noci...

Haha, ovako i ja