Uvijek se može otvoriti drugi.
Ostala sam u čudu čitajući dokle ste vi stigli teoretiziranjem o rodu, spolu, šok
totalni,
pa neće se valjda o tome fantazirati u školi, valjda će par stvari reći, da postoje takvi i takvi i da kao uređeno, civilizirano društvo trebamo imati pristojan građanski, dobrosusjedski suživot. Ne?
Šta se toliko ima filozofirati o spolu i rodu,
što bi mi sad s tim u praksi?
Onaj švedski vrtić iz Zdenkinog linka mi je bolestan zbog nevjerojatnog pretjerivanja, dovođenja do apsurda nečega što postoji, ali nije ni blizu tako rašireno kako se priča/piše, no eto im tamo.
Ja o tome imam zdravoseljačko razmišlanje.
Kad se rodiš, upisuješ se u maticu rođenih, tamo imaš ime/prezime, spol M ili Ž. Samo dvije kućice.
Gotovo. M ILI Ž.
Nema kućica LGBTQ,Ž, NJ, LJ...
Pa ne može se država baviti tvojim unutarnjim stanjem, kako ti osjećaš, kako živiš, kako se izjašnjavaš, što preferiraš, tko ti se sviđa, komu ili čemu si sklon...
Neće valjda upisivati srednji rod- ono, it, zar to nije nekakva degradacija čovjeka, da si it?
Pregleda te pedijatar, vidi vanjska spolna obiležja i upiše spol - Muško ili Žensko, jednako svima.
(Opalila bih ja i novčanu kaznu onim šaljivdžijama što u popisu stanovništva pišu da su Klingonci i sl., izjasni se ti lijepo ko Klingonac, a onda kod njih ajde i popravljat zube i operirat slijepo crijevo.No, nije to tema.)
Po pitanju rodnog identiteta sjetim se one kćeri od Cher, prvo je bila curica, onda je Cher bila užasno razočarana jer se mala izjasnila da je lezbijka.
Tako je živjela par godina.
No, kasnije se pokazalo da ona uopće nije lezbijka nego je zapravo muškarac zarobljen u ženskom tijelu pa da bi ostvarila svoj rodni identitet išla je na operacije. Tek kad ih završi (ili je možda već gotovo), dobit će i potvrdu da je muško koje voli ženske.
Dakle, preko djevojke, lezbijke, dođe ona do muškarca, heteroseksualca.
Nije prva ni jedina, oduvijek je toga bilo, sjetite se djevojčice Srne iz naše lektire, ima ih dosta koji zapnu na pola tog puta, nemaju za operaciju, a država im ne prizna identitet, onaj kako se osjećaju nego piše onaj po rođenju.
Trebalo bi im omogućiti operaciju (ako nije hir) jer mislim da je preteško biti zatočenik u vlastitom tijelu i spolu (gledala sam onaj film s De Nirom, baš sam bila ganuta onim transvestitima).
No, to su sve varijacije, tko bi dokučio koliko je tu toga urođenog, što su naknadne sklonosti, dovoljno je razvijati društvo u kojem će svi nesmetano živjeti, uz uvažavanje i poštivanje kao čovjeka i građanina.
Ništa od toga ne bih nazvala bolešću, ali da je otklon od prirodnog, uobičajenog, jest, u smislu "savršeno prirodnog", kao što je savršeno da nemaš kromosomski poremećaj, a otklon kad ga imaš,
prirodno je da imaš sve prste na rukama, a otklon kad ih nemaš,
tako je priroda uredila, radi produženja vrste, da se većina jedinki rađa sa sklonošću suprotnom spolu jer im to jedino jamči reprodukciju i opstanak vrste.
Mi smo tu ljudi da prihvatimo jedni druge i da uredimo društvo onakvo i kojem se svaki odmak od tog pravocrtnog uvažava, poštuje i prihvaća, ali ne da se sad rade tko zna kakve varijacije na temu.
Društvo će te prihvatiti, treba te prihvatiti, kad se rodiš s jednom nogom, ko što reče moja kćer, ali te neće prihvatiti HNK-a da budeš primabalerina.
zmaj prvotno napisa
