 |
|||
najgore što uopće nisam imala nijednu mamu koja je u tom trenutku prolazila kroz majčinstvo
zapravo jesam par poznanica sa kave
njihovo poimanje svega toga je bilo dijametralno suprotno onome što sam ja mislila
pa me to jošm dodatno ubilo u pojam
ali, ovaj put će biti bolje, sigurna sam
a imam i cijeli kontigent istomišljenika, vidim koliko je bitna ta podrška bliskih ljudi, prijateljica
ma ja doista nisam imala pojma o ničemu
čitala sam nekakve kvazi tekstove u kojima je nabrojano i nakićeno sve na jedan općenit, idealističan način
doduše, čitala sam malo i na rodi, ali nešto kratko je to trajalo jer sam ležala u bolnici i td...
nikad nisam ništa i nigdje pomagala, niti se to od mene očekivalo
velim iskreno da je za mene imati bebu bila slika s reklame za jednokratne pelene
mislim, imaš dijete, hraniš ga, brineš o njemu, maziš po kosici , presvlačiš da nije mokro itd...
i mislim da mi je takva predodžba puno otežala te prve dane, kad sam se našla kao u čudu
dijete pojede, pa nosim dok ne podrigne, pa se ukaka, pa dok presvučemo, aj jovo nanovo
opet je vrijeme za jelo
ja ponekad nisam znala jel završio ciklus hranjenja ili tek treba početi
uglavnom, zavrtilo mi se u glavi od toga
nakon nekog vremena sam se sabrala i shvatila da nema slika ni iluzija, da sam u stvarnom životu
bez reklame
... a mi smo rekle da su oni glupi i ludi i nemaju pojma
a mogauće, što ja znam
sad s ove vremenske distance nekako mislim da bi mi dobro došlo da se rekla istina
zapravo, da me se nijepustilo da živim u teškoj zabludi
ono, da je netko o tome otvoreno progovorio
kako izgleda noć, kako izgleda kad beba doji po sto puta
kako izgledaju cice kad imaš ragade
itd. itd.
ovako sam doživjela šok, i bila uvjerena da sa mnom nešto nije u redu
ad jedina ja ne umijem tako sve lijepo, mirno, nasmijano...
ja sam kukala godinama da ja nisam vidjela živu bebuu osim na reklami i da me sve zateklo... pa je... naše mame što su rodile u par godina razlike, rodile su, i svi skupa smo fino bili istih godina u školi, na igralištu, onda smo mi brijale cca do kasnim dvadesetih i onda u vatru. Živo biće na ruke ženi koja u studentskom stanu ni kaktus nije uspjela održat na životu, a i guzmaniju jedva, o afričkoj ljubičici da ne govorimo... Ja vidim kako je lakše ženama koje su imale te neumorne mame koje su rađale živa bića i koje su pripomagale u cijeloj priči. Makar, znam ženu koja nema djece jer je mama previše računala da curicu, noću i danju, pa se curici pospojilo da to nije baš dobro imat bebu...
Da, pa ne mora biti puno djece u osnovnoj obitelji, ali da je nekako normalnije da srednjoškolci, studenti pričuvaju dijete, sestrični, teti, pa i susjedi da skoči po pelene u dućan, bilo bi nam svima jasnije što je to i tko je tko. Ovako "samo ti uči(treniraj i govori sto jezika) i banči" (u mojem slučaju, a i mojih prija i kolegica) odgoj rezultira poprilično naglim trežnjenjem ili izbjegavanjem imanja djece. A nije pomogla ni temeljita feministička formacija na fakultetu. Nas su doslovno obučavali da budemo veći macho od muchacho, da se tako slobodno izrazim
Ja od kada znam za sebe igrala sam se mame, i jedva čekala da imam svoju bebu, zažanjarala svaku bebu koju su mi dali. Nije bilo te bebe koju ja nisam čopila i nunala.
Kakva kakrijera, kakva knjiga. Samo sam maštala o tome kad ću ostati trudna, roditi i imati svoju bebu.
Posljednje uređivanje od ana.m : 19.03.2012. at 22:12
Meni su rekli da je to glupo, i da žene moraju biti u prvim redovima svega, tako da sam suzbijala poriv kolikogod sam mogla... a opet sam se hitila u majčinstvo čim se pružila prilika. Da su me hrabrili, s 18 bih ih valjda imala već dvojeana.m prvotno napisa
drago mi je da ima još takvih ko što sam ja, a još mi draže pročitati i da se nekima ostvarilo
I ja tako. Već sam to više puta napisala. I ne bih htjela da me se krivo razumije, ali svo znanje i položaji meni nisu značili ništa bez ostvarenja mene kao mame. I svaki dan moga, sad već duugogodišnjeg majčinstva je za mene dobar dan. I zato mi nije komplicirano. Ali, moram juriti jer već netko traži nešto...
ja nisam nikada zo zamišljala, meni je u glavi bila slika uspješne, zgodne, britke i opasne savršeno izmanikirane žene
a što se tiče djece, zamišljala sam jedno i to uvijek kao odraslo, hahhaa
inače sam se rado igrala s mlađom dječicom u susjedstvu, tepala im i kopala pijesak s njima
međutim, za sebe to nikad nisam priželjkivala
ja sam godinama citala kako i sta treba sa bebama,upijala od sogorice znaje o platnenim pelenama i dojenju, porodu bez epi, pa ovdje na forumu citala vasa iskustva. I znate sta-kad sam rodila sve sam zaboravila. Borila se da prezivimo sat po sat. Tek sad polako dolazim k sebi. Tako da djaba sva priprema, kad pocne glazba treba zaplesat,foreplay je za strebere i teoreticare
Ja sam tek sad shvatila zašto su svi naši frendovi u doba dok su im klinci bili bebe, imali totalni nered u stanu. Bemmumisha...
Jer su nesposobni i neorganizirani, neJa sam tek sad shvatila zašto su svi naši frendovi u doba dok su im klinci bili bebe, imali totalni nered u stanu. Bemmumisha...
Da! Baš to! A sad si mislim, pa kak tako mala beba, a toliki nered stvara!Jer su nesposobni i neorganizirani, ne
Oni su imperijalisti, stvaraju svoje kolonije, množe stvari, ko oni Gremlini. Prvo stignu kolijevka, pelenice, kadica, ulja, krpice, pa čajići, posudice, ležaljka, vrtuljak iznad glave, šuške buške, onda se useli tepihić, dekica za puzanje, pa kolica više ne izlaze iz stana, robica, sjedeljka, hranilica, cipelice, igračke, igračke, igračke...,još igračaka....Da! Baš to! A sad si mislim, pa kak tako mala beba, a toliki nered stvara!
posvuda se gnijezde, množe...osvajaju prostor.
Taman jedno mao poraste da makneš bar dio nereda i iseliš ga samo u njegovu sobu, eto ti novog Gremlina...
Onaj uredni stan gdje svaku stvar nađeš tamo gdje si ju ostavio, a ne okoti se još deset drugih priželjkuješ možda jednom u penziji...
Ajmeeee, vrištim!
Joj, hvala Neno tako si me nasmijala, da me glava na potiljku zabolila, malo procirkulirala krv! Hehe.
Super si to opisala! Z.A.K.O.N.!!!
Kod nas nemreš ne primjetiti da žive djecam kad smo MM i ja dvoje odrasle djece.
Tak smo i stan veselo uredili. Jednom je došla jedna teta u posjetu sa svojim klincem, tada je imao nekih 7 godina. Janko je bio beba.
I klinac nije htel ići doma, jako mu se svidjelo kod nas, rekao je da nam cijeli stan izgleda kao velika dječja soba. Hahahahaha!!! Tada je sve bilo u kombainciji žuto i plavo, između ostalog i kupaona u tim bojama kao šahovska ploča a wc daska sir s mišem.
A tada još uopće nismo imali igračaka, tu i tam koji plišanac! A nismo ni imali dječju sobu.
undefined
Ah... ja sam s 21 rekla da ću rodit u 27., s 27 da ću u 37. Kad sam navršila 37, tek sam počela raditi na tome... iako mi je bilo jednako daleko kao i sa 21.
Tek kad nije išlo sam shvatila da to zbilja želim.
A sad...? Doslovno plačem od sreće jer je Smjehuljica tu. Onako, da nitko ne vidi.
Mene je sin prije neki dan pitao kad je čovjek odrastao... malo sam zgruntala i rekla - imaš ono, na papiru, kad možeš glasat, vozit i pit alkohol, ali zapravo su ljudi odrasli kad imaju svoj posao, kuću, muža ili ženu i djecu, i baš sam si bila ponosna kako sam to zgruntala
Dan mi tako lijepo započne kad pročitam ovako lijepi Nenin post. Stvarno super pišeš Nena
Hvala, nisam baš mislila da je "lijepo", više onako - naturalistički, osvrt na pejzaž oko sebeDan mi tako lijepo započne kad pročitam ovako lijepi Nenin post. Stvarno super pišeš Nena
Nena
Kako je ova naša slatka imperijalistica zadnja i u užem i u širem prijateljskom krugu, svi su našli za shodno da nam pomognu i spase nas od financijske propasti, pa su nam poklonili ili posudili hrpe stvari, tako da su njezine teritorijalne pretenzije počele već mjesecima prije njezinog dolaska. Počela je već i šupu zauzimati... Garažu još branimo svim slilama, ali bojim se da ćemo uskoro morati popustiti pred silinom navale.
Rekla sam da nikad patkica u moju kupaonu neće... a ono... cijelo jato se gnijezdi unutra.
a Nena to opisuje realistično i istinito do kraja
eto, da mi je netko takav bio u danima trudnoće i pripreme na roditeljstvo
da me fino posjedne pa sve ispriča kako je, bez umatanja u foliju
ili bez da se mudro smješka i kima glavom, a u sebi misli " vidjet ćeš ti što te čeka"
Rekla sam i ja, nikad roza u moju kucu! Pa sam kad je imala dvije ili tri pokleknula.
A par godina poslije sam kupovala i one sljastece majice.
Inace ja sam sama sebi najkompliciranija
Jaaaako sam htjela curicu ali zbog ovakvih stvari mi je drago da imam decke.Rekla sam i ja, nikad roza u moju kucu! Pa sam kad je imala dvije ili tri pokleknula.
A par godina poslije sam kupovala i one sljastece majice.
Posljednje uređivanje od koksy : 20.03.2012. at 09:39
Sto jest, jest.Jaaaako sam htjela curicu ali zbog ovakvih stvari mi je drago da imam decke.
Najsmijesnije je to da sam i ja pocela nositi suknje i haljine (koje prije ne bih ni u snu obukla), pa je to dalo novu dimenziju mojoj pojavnosti i licnosti. Khm, khm
Posljednje uređivanje od seni : 20.03.2012. at 09:54
potpis.Rekla sam i ja, nikad roza u moju kucu! Pa sam kad je imala dvije ili tri pokleknula.
A par godina poslije sam kupovala i one sljastece majice.
Inace ja sam sama sebi najkompliciranija
a i na ovaj zadnji rezime, takodjer potpis
Ja imam decke, ali moram kupovati takve stvari prijateljicama mladjeg sina (zapravo, kupovala sam i prestala, nasao se bolji nacinRekla sam i ja, nikad roza u moju kucu! Pa sam kad je imala dvije ili tri pokleknula.
A par godina poslije sam kupovala i one sljastece majice.
U odgoju tog djeteta komplicirano mi je uskladiti prioritete (moje i njegove) a da ga jako ne gazim, jer njegovi prioriteti su znati kakve barbike ima ova, a kakve ona prijateljica, kakve slicice ima onaj prijatelj, kak se zovu svi cucki u kvartu i ciji su, a moji prioriteti su ipak roditeljski... Sa starijim sinom nikad nije bilo problema oko toga (on nije izrazito drustveno orijentiran i uvijek je bio suradljiv pa nas je razmazio) ali mali mi bas uzima mjeru - stalno mu moram podmetati neke nase prioritete (oblacenje, jelo, ucenje) kao kukavicje jaje i smisljati trikove da ga navedem obaviti bitne stvari. Vec sam par puta dosla u napast da to ne ucinim i da ga npr. pustim da zaspi na prva dva sata, ali ne mogu se sama sa sobom dogovoriti...
Uostalom, lijepo mm kaze - dok su zdravi, nista nije komplicirano. Kad se razbole, tek onda vidim kak u normalnim uvjetima od buhe radimo slona. A to je ovdje receno vec puno puta.
Ma šljokice su mačji kašalj naspram gutanja knedle kad skužiš da ti kćer zna napamet hitove Jelene Rozge (ili još gore, pjevuši i one poskočice one male plave cajke iz MagazinaRekla sam i ja, nikad roza u moju kucu! Pa sam kad je imala dvije ili tri pokleknula.
A par godina poslije sam kupovala i one sljastece majice.) . Tada se tješiš da joj je tek 8 godina i da smo i mi svojedobno slušali kojekakve pjesmuljke, glavno da se rimuju i pocupkuju.
nakon prvog "soka"Ma šljokice su mačji kašalj naspram gutanja knedle kad skužiš da ti kćer zna napamet hitove Jelene Rozge (ili još gore, pjevuši i one poskočice one male plave cajke iz Magazina
osim toga slusa i adele i beatelse, pa nije bas sve sto im je u ovim godinama (12) in, kuruza.
osim toga svira klavir, pa je vec tu u dodiru sa dobrom glazbom. dosada smu uvijek imali i djecje preplate na ciklues koncerata za djecu, a ove godine smo uzeli i normalnu preplatu u Musikvereinu i idemo zajedno.svida joj se.
u autu slusamo i ovko i onako coldplay, muse, rhcp i slicno. mm jos pokazuje na you tubu klavijaturne bravure Mathtew Bellamya, obicno vikendom s njom slusa njemu dragu glazbu, pusta dvd-ove clasha...i ostalih, kratko receno pokusavamo zajedno slusati i uzivati u glazbi. mislim da to dugorocno gledano radja dobre plodove.
s druge strane, pokusavam (ja, mm nema zivaca za to, sto se tice glazbe
kratko receno biti prisutna u tome sto voli, slusa, gleda...ona i njene prijateljice. pa eto ja upoznah adele preko curke.
tako isto i sa filmovima i knjigama.
mislim da ce sve to sjesti na svoje mjesto kroz par godina.
E ovo je moja najveća fobija!Ma šljokice su mačji kašalj naspram gutanja knedle kad skužiš da ti kćer zna napamet hitove Jelene Rozge (ili još gore, pjevuši i one poskočice one male plave cajke iz Magazina
Umrijeti ću, duša će mi se sasušit bude li slušala cajke. Rekla sam stoput, može se farbat u zeleno i nosit naušnicu u nosu, preživjet ću (tata neće!
A što se tiče roze boje, preživit ću, to je samo faza... prođe ih.
neces, neces.E ovo je moja najveća fobija!
Umrijeti ću, duša će mi se sasušit bude li slušala cajke. Rekla sam stoput, može se farbat u zeleno i nosit naušnicu u nosu, preživjet ću (tata neće!
A što se tiče roze boje, preživit ću, to je samo faza... prođe ih.
Sve ćemo mi to preživjeti, bez brige, jer moramo. Sretni ćemo biti ako ne uplovi u neko gadno ovisništvo ili džabalebarenje na tuđoj grbači.E ovo je moja najveća fobija!
Umrijeti ću, duša će mi se sasušit bude li slušala cajke. Rekla sam stoput, može se farbat u zeleno i nosit naušnicu u nosu, preživjet ću (tata neće!
A što se tiče roze boje, preživit ću, to je samo faza... prođe ih.
Da je sretno i zdravo, uvijek na kraju ostane najbitnije, ovo su finese, dobre za ćaskanje.
Baš smo MM i ja nešto pričali, kako smo uvijek bili nekakav rokerski đir, volimo rupe, buvljake, neformalni dio života uvijek nam nekako vuče tu istu nit, (premda u ovom poslovnom dijelu to nitko ne bi rekao)...
pa po toj logici, obaveznog dječjeg buntovništva i preziranja svega roditeljskog, sva je prilika da će nam bar jedno dijete biti snob, sav u modnim markama, ili ići na cajke, ili biti sponzoruša...ili nam prirediti neko slično "iznenađenje"
Istina... isuviše "zlih nemaca" viri iz svakog kutka, čim narastu dovoljno da mogu sami iz kuće... tek tada će se početi pokazivati da li su raniji "ulozi" sjeli na svoje mjesto i da li nam roditeljstvo ide kako želimo.Sve ćemo mi to preživjeti, bez brige, jer moramo. Sretni ćemo biti ako ne uplovi u neko gadno ovisništvo ili džabalebarenje na tuđoj grbači.
Da je sretno i zdravo, uvijek na kraju ostane najbitnije, ovo su finese, dobre za ćaskanje.
Baš smo MM i ja nešto pričali, kako smo uvijek bili nekakav rokerski đir, volimo rupe, buvljake, neformalni dio života uvijek nam nekako vuče tu istu nit, (premda u ovom poslovnom dijelu to nitko ne bi rekao)...
pa po toj logici, obaveznog dječjeg buntovništva i preziranja svega roditeljskog, sva je prilika da će nam bar jedno dijete biti snob, sav u modnim markama, ili ići na cajke, ili biti sponzoruša...ili nam prirediti neko slično "iznenađenje"
Do tad, živim u nadi, da je ok da joj pjevam Let it be umjesto Zeke i potočića.
A što se tiče buntovništva... neka njega, znači da je normalno dijete s normalnim fazama... to je prolazno, moja mama je uvijek govorila: doći ćeš ti na moje. I je... došla sam, put od Jacksona do Cohena je bio brz.
Namjerno necu trudnicama govorit pravo stanje stvari, ne zelim im stvarat dodatni stres
Ni meni niko nista nije govorio osim one famozne "nemas pojma sta te ceka" pa tu poruku i ja prosljedujem dalje. Ali samo iz jednog razloga; nemoguce mi je jednoj trudnici, prvorotki docarat tu snagu koju imas iako mjesecima ne spavas, iako se svaka viroza lijepi za tebe zbog pada imuniteta od iscrpljenosti, iako u 90% slucajeva ne znas zasto beba place ali ipak to nekako skuzis... i sve te ostale cari kad dodes doma s bebom i ogromnim upitnikom a i usklicnikom iznad glave. Kako da ja sad njoj koja stvarno nema pojma sta ju ceka objasnim da ipak sve to nije tako strasno kako zvuci. Kasnije, kad se stvari malo posloze. Onda bolje da ne govorim nista, savjetujem u hodu ako sta treba.
Ali i danas se zivo sjecam tog osjecaja taj prvi dan kad smo donjeli Svena doma, nalet adrenalina, srece, hormona a ujedno i snazan poriv da pobjegnem nekud.
Zato mislim da bi svaka zena trebala imati barem dvoje, samo da joj ti poceci ne ostaju u tom gorko-nervoznom sjecanju, jer s drugim tog jednostavno nema, sve znas i najpametnija si
i ti gremlini znaju docekat ponoc. iako ne smiju. i opasno je
ja se nisam nikako zamisljala. a nisam se bas ni igrala mame. mene je silina majcinstva iznenadila. a bome i malo splasila.
s vremenom je i popustila. srecom. inace bi uvijek bila (samo) Majka. i to je to. zapustajuci Kcer, Suprugu, Prijateljicu, Zenu...
jooooj, ja sam u iščekivanju prve bebice i dok čitam vaše postove, panika me hvataaa....
Samo cool, neve. Toliko ćeš se zaljubiti u svoju bebu da ti ništa što treba napraviti neće biti problem.jooooj, ja sam u iščekivanju prve bebice i dok čitam vaše postove, panika me hvataaa....
Osim ponekad. Ali, sigurno imaš nekoga tko će ti pomoći. Ako budeš htjela pomoć. Obično držimo to svoje rođeno "ispod krila" mjesecima
A možda ćeš imati bebu koja će po pravilu jesti, spavati, igrati se, uživati u vožnji kolicima i u autostolici, ležati u baby gimu i gledati okolo...nije često, ali nađu se...bar da jedno od toga bude...
Misli pozitivno...
Ja sam se najlakse dogovorila sa sobom oko pustanja deckiju da zakasne. Odmah se rijesilo.
Al mene muce neka druga uzimanja mojih mjera.
pa uzimaju oni nama mjeru na razne nacine.
ali nisam ni ja veslo sisala,
neke stvari, koje me iritiraju, sunaprosto dio nje, i to pokusavam biti relaksirana i skulirana.
dok okviri kao sto su sto smo, tko smo, sto zelimo biti i postati, kuda idemo, koje i kakve vrijednosti zivimo i zastupamo (svatko od nas kao pojedinac i mi kao obitelj) u globalu stimaju, mislim da nam dobro ide.
ima jako cupavih dana, prekrasnih dana, normalnih dana....i to je naprosto zivot.
Ja ne znam, do mene je sigurno, al kad čujem da je nekog mučilo rozo i da šljašti, mislim si - al si ljudi nabijaju stres gdje ne treba.
Od svih muka - roza boja i šljokice?
Posve se slažem da u našiim godinama rozo treba mudro dozirati, i da se pojaviti u rozoj trenirki sa šljokicama na placu znači neku dijagnozu (ili tešku neimaštinu, da ne ispadne da sam prestroga), al curica?
Eto, tu se ja iščuđavam i onako si bapski mislim - ma nemate pametnijeg posla
Posljednje uređivanje od Ifigenija : 20.03.2012. at 11:18
Ma, ajde, šta ti je, to pišemo samo radi zabave, normalno da nitko ne "cijepi" curicu i kupuje joj ne znam šta, rokersku odjeću ili kakvu babsku. Curice vole rozo, vole šljokice, sve u svojim fazama.Ja ne znam, do mene je sigurno, al kad čujem da je nekog mučilo rozo i da šljašti, mislim si - al si ljudi nabijaju stres gdje ne treba.
Od svih muka - roza boja i šljokice?
Posve se slažem da u našiim godinama rozo treba mudro dozirati, i da se pojaviti u rozoj trenirki sa šljokicama na placu znači neku dijagnozu (ili tešku neimaštinu, da ne ispadne da sam prestroga), al curica?
Eto, tu se ja iščuđavam i onako si bapski mislim - ma nemate pametnijeg posla
Ne razumiješ ti to Ifgenija
Sad pričam napamet jel ne poznam ni jednu od vas, ali prerpostavljam da tu ima ima dosta mama koje su bile, punkerice, rokerice, hodale okolo u crnim uskim samtama i isfucanim duksama, na nogama imale i ljeti i zime marte(ne sandalice, čizme sa bar 8 rupa).
Takvoj mami nije lako kćeri kupit šljašteću rozu majicu.
E baš to!Ne razumiješ ti to Ifgenija
Sad pričam napamet jel ne poznam ni jednu od vas, ali prerpostavljam da tu ima ima dosta mama koje su bile, punkerice, rokerice, hodale okolo u crnim uskim samtama i isfucanim duksama, na nogama imale i ljeti i zime marte(ne sandalice, čizme sa bar 8 rupa).
Takvoj mami nije lako kćeri kupit šljašteću rozu majicu.
I ja sam kao Seni rekla, nikada roza u moju kuću. Baka i deda su već suze ronili kad su skužili koliko ću biti stroga po tom pitanju jer me je stvarno živciralo to kad uđem u trgovinu, pitam imaju li gegice, a oni pitaju je li dečko ili curica jer imaju plavo i roza. Ja kažem curica je i kupim plavo. Baš namjerno.
No, kad sam skužila da se moje dijete s nepune dvije godine veseli roza robici (koju je dobila sa strane, a poklonjenom konju se ne gleda u zube, tim više što smo samo na MM plaći), odustala sam. I poput Seni sam se počela drugačije oblačiti jer mi je jednom rekla (eto, baš nekako prije godinu dana, dakle imala je oko 20 mjeseci) kad sam obukla neku "cvjetnu" suknju - mama, baš si jepa.
Još uvijek ne kupujem ništa šljašteće jer još ne traži, ali sigurno joj neću nametati svoju volju.
Što se mene tiče, može biti što god hoće, samo da ne bude ukalupljena i uniformirana u dosadnoj odjeći, dosadnih misli...
A igranje mame - a ne znam, znali smo se igrati, ali nisam poput Ane imala baš tu želju. Ono, znala sam da želim djecu, voljela sam oduvijek djecu i znala s njima. S djecom svoje dvije sestre sam odrasla, a bratove koji su se rodili kasnije sam često čuvala. I sve mi je to nekako bilo normalno, te sve igračke, "nered". Stvarno puno znači kad znaš što te otprilike čeka.
A te noći na koje nas nitko nije "upozorio". Pa šta ja znam, ne bi mi palo na paemt nekoj trudnici govoriti "znaš, nije to sve tako bajno, bit će ti tako i tako". I to ne samo zato jer bih ju htjela poštedjeti takvih informacija nego zato jer koliko god mi bilo teško, sad mi je to tako daleko i nestvaro i kada se svega sjetim, imam osjećaj kao da se događalo nekom drugom, kao da je bilo prije sto, a ne prije dvije godine.
Valjda smo i drugačiji. Nakon što sam rodila (a nije baš bilo lako, ono, samo da je izašla iz mene) rekla sam - sve se odmah zaboravi, da me se pita, mogla bih odmah opet dok mi je frendica koju godinu prije toga rekla upravo suprotno - tko ti to kaže - laže ti. A ja nisam lagala.
Zapravo, ja cijelo vrijeme imam osjećaj kao da se igram. Sve mi je to nekako smiješno, sav taj život, obaveze, to što se MM i ja brinemo za to naše blago, za kuću, ja kuham, spremam. Oduvijek sam imala obaveze, radila sam i pomagala, brinula se o baki, teti, ali je to tada uvijek nekako prolazilo mimo mene. Sada sam tu, stvarna, sve je stvarno, nas troje smo glavni i jedini važni, a ja imam osjećaj kao da se igramo mame i tate. Ne znam, nekada je sve tako lako i zapravo bi trebalo biti lako. Jer što je život dok si zdrav nego uživancija!
Ajoj, Kosjenka, valjda kužim. Al meni to ne drži vodu. Curice vole rozeo, i da šljašti, i treba da vole. I sanjaju da će bit princeze i većina rockerica i punkerica je na koncu imala čist pristojnu vjenčanicu ko što kaže moja ćer - pimpeza (princeza, da ne bude zabune
Ja sam baš priželjkivala curke da mogu kupovati roze u izobilju. Obožavam roza boju, nosim je i sama.
Kod nas se redovno skupi roza veša za jednu mašinu.
ifi prije buš me skužila ako tražiš jednu raščupanu i nenašminkanu koja se dere JANKOOOOOOO!
Posljednje uređivanje od ana.m : 20.03.2012. at 11:32
Ja sam baš priželjkivala curke da mogu kupovati roze u izobilju. Obožavam roza boju, nosim je i sama.
Kod nas se redovno skupi roza veša za jednu mašinu.
ifi prije buš me skužila ako tražiš jednu raščupanu i nenašminkanu koja se dere JANKOOOOOOO!
I mi imamo mašinu rozog
Okej, ak te skužim, ja ću ti dat znak. Namignut ću ti kao znak raspoznavanja (da ne zaskočim neku drugu raščupanu gđu sa sinom Jankom).
Teško bu ti se to dogodilo...Ufejsaj me pa buš znala koja sam!I mi imamo mašinu rozog
Okej, ak te skužim, ja ću ti dat znak. Namignut ću ti kao znak raspoznavanja (da ne zaskočim neku drugu raščupanu gđu sa sinom Jankom).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom