Renchy ja sam se tako osjećala dobrih 6 mj. Bezvoljno, osamljeno, tužno, uplakano, sve me živciralo, nisam bila gladna, nisam htjela jesti, nisam htjela ić vani, nikuda, nisam željela goste, društvo..više manje sam stalno plakala, naročito kad sam bila sama.
I mogu ti reći jednu stvar, imam osjećaj da sam ja zapravo samu sebe mučila, jer sam uvijek mislila o tome..a kako bi bilo sad, a koji bi tj.bio, kakvo bi bilo na uzv., koliko bi dobila kg, itd.sve do termina. Od kako je prošao moj termin, ja sam psihički druga, nova osoba. Naravno i dalje me boli gubitak mog anđela, ali nekako kao da se u meni kliker neki prebacio.