Renchy, neće nažalost svi razumijeti tvoju bol. Pričala mi je prijateljica koju su kad je došla roditi stavili kraj žene kojoj je iscurila plodna voda u 20 i nekom tjednu. Ta je žena još osjećala kretnje svojeg djeteta, planirali su su poroditi ujutro. Znali su da dijete neće preživjeti u tim tjednima. Kad je prijateljica vidjela patnju i bol te žene, bilo joj je strašno žao naravno, skoro da je osjećala krivnju što će uskoro roditi zdravo dijete u terminu. Sestra s odjela je to primjetila i prokomentirala: Ma što se živcirate, ima ih ona doma već troje (ili četvero, ne sjećam se) (. Užas.

Ti budi hrabra, jednostavno moraš dalje, popričaj s psihologom o mogućoj terapiji i je li Normabel za tebe sada najbolje rješenje. Uzmi ga za sad bez puno razmišljanja, u granicama naravno, jer ti sada treba. Ta 2 mg su najmanja doza, a ipak će ti pomoći da se bar naspavaš.

Ono što pitaš o duljini bolovanja... Ja sam npr. imala spontani u 8 tj., bila na kiretaži nakon toga i ostala na bolovanju 2 tjedna. Tada nisam ni pomišljala da se mogu ranije od toga vratiti na posao, nisam bila psihički sposobna. Da sam htjela duže ostati doma, liječnik bi mi dopustio, sigurno. Moja sestra, s druge strane je imala kiretažu u 6. tj. u petak i u pon. je već išla na posao. Smogla je snage, divim joj se i razmišljam zašto je meni trebalo 2 tjedna. Ne znam, različiti smo.