Moj tata je prije dosta godina (jedno 20-tak) štucao mjesec i pola dana. I mogu vam reći da to uopće nije bilo bezazleno. Smršavio je valjda nekih 20-tak kila, a štucanje jedva da je prestajalo noću (i to ne svaku). Išao je na sve moguće pretrage, i rezultati su svugdje bili isti: sve je u redu, ne znamo zašto štucate. Nakon svih pretraga, kad je već počeo malaksati i kad su mu je cijela dijafragma i dio trbuha bili užasno natečeni, lječnici su mu preporučili operaciju gdje bi mu prerezali neki živac u blizini srca, koji kontrolira stezanje ošita - što bi navodno trebao zaustaviti štucanje. (ne sjećam se točno više što je bilo u pitanju, trebala bi pogledati njegove papire). Tata nije pristao, jer lječnici nisu bili sigurni kakve će to posljedice imati.Slučajno je bio kod bakinog lječnika opće prakse (stari doktor, na selu, nikakva specijalizacija) koji ga je izlječio u 3 dana. Preporučio mu je da pije ogromne količine onih praškova za želudac (ne znam postoji li to još danas ili danas svi koriste gastal i slične stvari). Rekao mu je da je sve to od prežderavanja i preporučio količinski manje obroke, manje začinjene itd.
Ivarica, znam da ti nisam puno pomoglo, ali koliko znam slučaj mog tate je jedinstven u hrvatskom zdravstvu, čak je jedan doktor objavio i znanstveni rad na temu štucanja mog tate.