U danima kao ovaj danas to mi se cini nemogucim.... Ali hvala ti na utjesi.

Pišem i brišem postove. Neznam sta da kažem, nemam rijeci koje mogu opisati moje trenutno stanje. U takvim trenucima mislim da je najbolje šutjeti ali onda toliko kuha u meni da imam potrebu nekome se izjadati. Htjela bih se raspričati sa svojim anđelom... htjela bih mu sve reci. Ali neznam kako. Ne vjerujem u boga, mislim da ne vjerujem u ništa, a htjela bih. Htjela bih znati da je moj mišić nešto više od onog što je ostalo u onom malom bijelom lijesu. Htjela bih moći pričati s njim na grobu ali ne mogu ni to.