tvoja sjena... žao mi je, ali nisi sama...
imaš prijatelje, pa čak i ove virtualne koji te razumiju, suosjećaju... i imaš svog miša koji pazi na tebe sada s nekog drugog mjesta...

ne mogu ni zamisliti kako ti je, ne mogu ni zamisliti tu količinu boli koja te preplavljuje... samo ti mogu reći da će s vremenom biti podnošljivije... moći ćeš lakše disati, neće svaki udah baš toliko boljeti...

drži se...