Citiraj tvoja sjena prvotno napisa Vidi poruku
Dragi moj anđele,
imam osjećaj da te svi polako zaboravljaju. Želim da znaš da te ja nikada ali baš nikada neću zaboraviti, i da se nikada moja patnja za tobom neće umanjiti. Ljubavi moja, nadam se da si dobro. Ovdje me nitko ne shvaća, svima polako idem na živce i ne razumiju da moj život bez tebe ne može tek tako krenuti naprijed. Da bar mogu jedan dan biti s tobom, ti bi me razumio. Mišiću moj mali... svaki trenutak razmišljam 'šta bi bilo kad bi bilo'... noću te sanjam, veliki si dečko i svi smo presretni uz tebe. I onda se probudim i moja noćna mora počinje.
Volim te, ljubavi moja.
Beskrajno mi fališ.
Prošle su godine i godine od kad je moja curica sklopila svoje očice, ali ja nikada, nikada ne zaboravljam. Ne zaboravljam mjesece nošenja, svaki trenutak poroda, svaku riječ koja mi se zabila u srce kad su rekli da je nema više.

Nitko nikad ne priča o njoj. Ne znam da li su svi zaboravili, ili ne žele tužna sjećanja...
Tako da ti vjerujem kad kažeš da nećeš zaboraviti.
Imam još troje djece i prezahvalna sam što sam ih dobila, ali ono kratko vrijeme, mjereno minutama, kad sam svoju anđelicu gledala uvijek je u meni.

Da li bi mi bio život drugačiji, ljepši, jednostavniji da sam mogla zaboraviti? Na znam, ali ne mogu.