Doć će taj dan. Ali, ako ti treba pomoći da preboliš, potraži pomoć. Teško je tugu izdržavati sam. Nekome pomažu tablete, nekome psiholog, nekome psihijatar. Sve sam prošla. I izvukla se.
Nakon tuge-ogromne, ljutnje na svih i sve, zavisti prema svakome s bebom u trbuhu ili naručju, mržnje prema, ah, svemu, došlo je prihvaćanje. Moraš prihvatiti stvarnost.
Tada kreneš dalje. Živiš s tugom, ali živiš. Jer, tu je i suprug, tu su i tvoji roditelji i svi kojima je stalo do tebe. Tugovanje je proces. Kad prođeš sve faze, bit će bolje.
Meni je najviše pomogla nova trudnoća. Ne zamjena za dijete, nego novo dijete. Nadam se da ćeš uskoro pisati malo sretnije postove. Time nećeš zaboraviti svoje dijete, ali i dijete bi htjelo da ima sretniju mamu. Vjerujem da bi. Drži se.![]()