Odlomak iz knjige: Anđeli u mojoj kosi, autobiografija žene koja je od najranijeg djetinstva vidjela anđele .......se često pojavljivao oko moje majke.Ponekad bi mama,sjedeći u stolcu pokraj vatre,zadrijemala i tad bi ga vidjela šćućurenog u njezinim rukama.Nisam znala je li moja majka svjesna njegove prisutnosti pa sam ga jednom pitala:Da kažem mami da si ovdje? >>Ne nemoj joj reći jer ona neće razumjeti.Ali ponekad me osjeća.>> ...........kad bebe umru njihove duše ostaju s majkom toliko dugo koliko su potrebne, stoga ja ostajem ovde s mamom.Kada bi izašao, to bi bilo kao da uništavam naše uspomene i to neću učiniti. Tako je moj brat -duh ostao u kući,nikad ne izlazeći sve dok nije došao dan kad je moja mama bila spremna pustiti mog brata da ode i da je dovoljno snažna za nastavak života.