ma sve je to super ina što ti pričaš, ali kad mene sveki svakih mjesec dana pita do kada ja mislim dojiti
ili dolazi s hrpetinom, ma ne znam ni kako nazvati to dno dna od priča koje mi servira, što ja trebam?
ja nisam tip kroz jedno uđe, kroz drugo izađe, ja se satrem da objasnim
kad ne ide, uputim je doktoru jer možda ima Alzheimerovu
drugima ne pametujem, baš me briga, danas je toliko informacija da mi ne pada na pamet govoriti o dojenju, dohrani...
kad me netko pita, kažem kako sam/bih ja i to je to




Odgovori s citatom
SItuacija je kulminirala jedan dan kad me toliko bolilo da nisam mogla više izdržati, tulila sam da sam nesposobna, da ga ne znam ni hraniti ni ništa, jer su nam podoji na desnoj tad već par dana izgledali ovako: plače on, plačem ja :D I onda se desilo ovo: sa mnom su bile tad moja stara i sveki i obe su reagirale tako da je on svakako velik (rođen s 5400), da njemu to moje mlijeko svakako neće biti dovoljno, pa šta sad, otići ćemo po (kršitelj koda) i to je to. A ja kao da me netko iglom u dupe, e nećeš! I onda sam pomalo, čitala na Rodama, što i kako, davala mu na početku podoja lijevu, pa kad bi se malo umirio desnu, prekidala ga u podoju kad bi vidjela da nije to to, otvarala mu usta, hahaha, ma nema što nisam radila
Sretno, sve će biti u redu!
