Bila sam i ja takva dok nisam ostala trudna Točno takva kakve si opisala, sad mi je to tako smiješno :D Onda sam počela dosta čitati, educirati se o trudnoći i svemu ostalome pa tako i o dojenju, pa sam promijenila mišljenje. Mi smo imali dosta problema na početku s nepravilnim položajem na cici, imala sam ragade na obe, a desna je bila užasna, sva u krastama, mali je cak znao bljucnuti rozo mlijeko SItuacija je kulminirala jedan dan kad me toliko bolilo da nisam mogla više izdržati, tulila sam da sam nesposobna, da ga ne znam ni hraniti ni ništa, jer su nam podoji na desnoj tad već par dana izgledali ovako: plače on, plačem ja :D I onda se desilo ovo: sa mnom su bile tad moja stara i sveki i obe su reagirale tako da je on svakako velik (rođen s 5400), da njemu to moje mlijeko svakako neće biti dovoljno, pa šta sad, otići ćemo po (kršitelj koda) i to je to. A ja kao da me netko iglom u dupe, e nećeš! I onda sam pomalo, čitala na Rodama, što i kako, davala mu na početku podoja lijevu, pa kad bi se malo umirio desnu, prekidala ga u podoju kad bi vidjela da nije to to, otvarala mu usta, hahaha, ma nema što nisam radila Evo 4 mjeseca uspješno dojimo, ma najljepši osjećaj na svijetu. I meni dolaze sa izjavama pa ti njega JOŠ dojiš (ne bi da ima 5 godinsa), pa on ti je gladan, pa on malo dobiva, pa on je žedan - jel ti kad si žedna piješ mlijeko ili vodu (svi se sablažnjavaju nad tim što isključivo dojim), ne smiješ jesti limun jer se od tog kvari mlijeko, moraš piti hektolitre kravljeg mlijeka da bi imala mlijeka (a mali mi atopičar) i tako dalje i tako bliže... Nekad se naljutim pa se raspravljam, nekad samo klimam glavom i nastavim po svom... Od dana do dana, ali najvažnije je da dojimo! Sretno, sve će biti u redu!