Dojenje zna biti teško, netko to vidi kao izazov a netko kao gnjavažu, i to je tako, nismo svi isti. Meni je gnjavaža bilo stalno proispitivanje mojih odluka vezano uz bilo što, ne samo dojenje. Ja sam u trudnoći štreberski si odredila prioritete oko mog djeteta, odluke potkrijepila dobrim argumentima i držala se tvrdoglavo svojega,nije bilo toga tko je mogao poljuljati moja uvjerenja ako ja nešto smatrala ispravnim iz x razloga. Meni je dojenje unatoč svim problemima, kvrgama, blisterima, boli, plakanju njenom i mom predivno iskustvo upravo zbog ovog:

Nema ljepšeg osjećaja nego kad se mali sisavac stisne uz majku, prebaci svoje nožice na mamina bedra, slatko uvuče u usta majčinu bradavicu i ritmično guta tako ukusno mlijeko, a drugom rukom navlači majčinu majicu sebi preko očiju. A majka ponosna što je proizvela hranu za svog sisavca i svakodnevno ga gleda kako od njezina mlijeka raste.
Dovoljno je reći da je MM x puta rekao da je "ljubomoran" što on ne može s N doživjeti takvu bliskost i povezanost kao ja