da li ste stvarno svjesni sto jedete

[Beti3]

moia, onda treba čitaocu dati i druge činjenice ili napisati da ih ima, pa neka izabere.

npr. ne možeš isto gledati na organizam malog djeteta i odraslog muškarca. Način prehrane uvelike ovisi o spolu, dobi i zdravstvenom stanju organizma. A ti to znaš, moia, samo se to ne može isčitati iz tvojih postova.

Odrasli muškarac težak oko 90 kg, tj. njegova jetra može bez ikakvih posljedica na bilo koji organ u tijelu neutralizirati 7 dl vina. Dijete to nikako ne može. Za njega ta količina izaziva nepopravljive štete, zar ne? Niti žena to ne može. Može popiti, itekako može, ali ne bez posljedica, pa makar posljedica bila samo glavobolja.

To vrijedi za svaku vrstu hrane.

Hrana ne smije biti ili ne bi smjela biti nagrada. Pa ni čokolada. I dalje smatram da sam dostupnošću svih vrsta hrane omogućila ležeran pristup. Ništa nije nametnuto, ništa zabranjeno. A ja sam tu da pazim da je ponuđeno kvalitetno, prilagođeno svakome, raznovrsno. Velika je sreća da imamo dovoljno hrane, da je imamo gdje uzgojiti i kupiti. Jer nije uvijek tako bilo.

Meni je bitno da hrana i hranjenje bude zadovoljstvo. A tijelo je dovoljno snažno da pobijedi i lijepo odstrani ono što mu baš ne paše. Anatomija i fiziologija ljudskog tijela. Zdravog ljudskog tijela. Ne govorim o slučaju bolesti.

ps. na Nutelli brišem redovno prašinu jer ju nitko ni ne otvori, a stoji kraj sokovnika...

[n.grace]

sve počinje sa razvijanjem svijesti o nečemu već u dječjoj dobi - kako o prirodi i društvu, o odnosu prema ljudima i životinjama, tako i prema prehrani i svojem tijelu, ne samo izvana nego i iznutra.

Tako ja razvijam svijest svojih dviju kćeri (bar se trudim), ali svaka ima svoje sklonosti prema određenoj hrani, dok jednu gotovo uopće ne zanimaju slatkiši, druga je za njima potpuno luda da radi scene kad ne dobije čokoladu nakon probrljavljenog ručka. Toliko o razvijanju svijesti i vrućem željezu.

[AdioMare]

moia, meni je zanimljivo čitati ovo što si stavila
to je zapravo stalni podjetnik (onima kojima je poznato) koliko se nekih namirnica bolje kloniti.
slažem se ja s argumentom da djecu kasnije ne možeš kontrolirati, ali sa svime u odgoju je tako, zar ne?
ali opet se nadaš da si napravio dobar posao i da će se raditi o izletu, a ne konstanti.
ja mogu reći da moje dijete nije probalo čokoladu do 3,5 godine, a onda samo crnu. pomalo, ograničeno i količinom i učestalošću konzumiranja.
od ostalog slatkog je jela mulino bianco kekse s voćem.
dugo sam nakon toga mislila da sam ja zaslužna za to što ona uzme jedan-dva ferrera i ostalo spremi u svoju sobu. pa zaboravi! nađem nakon 2,3 tjedna u ormaru (gdje je sakrila od brata), gotovo netaknuto, fali jedan, dva.
sad više ne mislim tako, iako se ništa nije promijenilo, ona i dalje slatkoga slabo jede.
ali bih i dalje sa svakim sljedećim djetetom postupila isto.
što sam htjela reći, a potkrijepiti da nije samo do odgoja?
moj sin nikada nije volio slatko. radije će uzeti slanu kiflu nego neki kolač, keks, čokoladu, a njega, recimo, nisam štitila u tolikoj mjeri - mogao je, ali nije htio.
i danas će radije posegnuti za slanim nego slatkim (slatko gotovo da i ne primjećuje, kolače, kekse itd) ali kada mu puhne, ponekad, pojede 300 gramsku milku bez pol muke. i onda je miran mjesecima.
ovisno...kad mu se jede, koliko mu energije treba, kako se osjeća itd.

meni je marta jednom potvrdila da sam na dobrom putu.
rekla je otprilike:
sladoled?
tko je vidio svaki dan jesti sladoled?
to nije hrana.

i fakat, to nije hrana. što je hrana, zna se.
daleko od toga da ne jedemo sladoled, ali da ga mora biti dnevno koliko i voća, ne mora i nema ga.

kao što ne volim otimati djetetu kinder jaje ako ga je već dobilo/uzelo od bake, u parku (pa nisu ni te situacije svakodnevne, zar ne?)...
tako ne volim ni kada se čokolino smatra jednako vrijednim kao i kajgana sa slaninom.
ok, neka jede čokolino u nekoj dobi... ali ne zato što je to hrana za jednogodišnje dijete, nego što se osmogodišnje hoće zasladiti, pojesti slatkiš - koji čokolino jest, a roditelj mu kupio/dozvolio.
mislim da kada smo nekih stvari više svjesni, manje griješimo. i jedno je ponekad uzeti malu količinu slatkoga, a drugo je svakodnevno jesti hranu koja nas izgrađuje i uz koju pametno funkcioniramo.

[Peterlin]

meni je marta jednom potvrdila da sam na dobrom putu.
rekla je otprilike:
sladoled?
tko je vidio svaki dan jesti sladoled?
to nije hrana.

Ovako je i kod nas - moj mlađi je svekrvi rekao da je gladan... Kad je ona ponudila napolitanke, uredno je dijete reklo da želi pravu hranu, a ne to!

[marta]

Tako ja razvijam svijest svojih dviju kćeri (bar se trudim), ali svaka ima svoje sklonosti prema određenoj hrani, dok jednu gotovo uopće ne zanimaju slatkiši, druga je za njima potpuno luda da radi scene kad ne dobije čokoladu nakon probrljavljenog ručka. Toliko o razvijanju svijesti i vrućem željezu.

Poanta je da se brines i granicama u kojima se mozes brinuti,. Naravno da svako dijete nije isto i da jednsotavno ne mogu vrijediti ista pravila. Ovdje se upada u istu ou zamku u koju upadaju roditelji lako odgojive djece koji sebi pripisuju nekakve zasluge za laku odgojivost svog djeteta. Dok ne uhvatis jedno divlje, tesko da si mozes iakkve zasluge pripisivati.
Kao, ja tu odgajam, ovako i onako, a zapravo imam dijete koje ne voli slatko. Mislim, aj odgoji jednog koji sistematicno pretrazuje u nadi da ce ulovit makar cokoladu za kuhanje, a ako se to ne nadje bit ce dobar i pekmez od kajsija.

[marta]

Zasto je generacija nasih roditelja fascinirana tim napolitankama? Ja volim slatko, zapravo, ko klinka nisam uopce bila zainteresirana, tek u pubertetu sam otkiral cokoladu, ali napolitanka, meni je to u kategoriji secerne table.

[meda]

Ovako je i kod nas - moj mlađi je svekrvi rekao da je gladan... Kad je ona ponudila napolitanke, uredno je dijete reklo da želi pravu hranu, a ne to!

je, tak i moj. on bi radije jabuku nego kolac, pravu hranu, a ne cokolino (to mu je ponudeno kod frendice, pojeo jednu zlicu i gotovo)

moram priznat da ponkead i nije bas prakticno kad ti dijete ima zdrave prehrambene navike

[Peterlin]

Zasto je generacija nasih roditelja fascinirana tim napolitankama? Ja volim slatko, zapravo, ko klinka nisam uopce bila zainteresirana, tek u pubertetu sam otkiral cokoladu, ali napolitanka, meni je to u kategoriji secerne table.

Dijelim misljenje... Valjda ih podsjeca na njihovo djetinjstvo kad je to bilo nekaj posebno. I moja mama je godinama od slatkisa jela uglavnom to (Jadro, one s dva reda bijele file i jednim redom crne file). Preslatko, a kad zagrizes, u ustima ti ostane samo okus praznine i secerna vodica...

[meda]

meni su neke napolitanke fine (one stare od krasa, zute, al samo ako su svjeze i jadro), ostale su mi grozne, al ipak ih jedem ako mi ih netko ponudi. inace ih uopce ne kupujem. moj tata kupuje neke napolitanke u lidlu, to je zivi secer, odvratno! ko to moze jest taj stvarno ima jak zeludac

[meda]

Dijelim misljenje... Valjda ih podsjeca na njihovo djetinjstvo kad je to bilo nekaj posebno. I moja mama je godinama od slatkisa jela uglavnom to (Jadro, one s dva reda bijele file i jednim redom crne file). Preslatko, a kad zagrizes, u ustima ti ostane samo okus praznine i secerna vodica...

meni su fine one s tri file, bar tak mislim. valjda moja frustracija iz djetinjstva, jer moja mama je najvise voljela kraseve i naravno da se kupovalo samo kraseve.

[AdioMare]

to je zivi secer, odvratno! ko to moze jest taj stvarno ima jak zeludac

ma čak i ne mora imati jak želudac,treba samo redovito konzumirati slične stvari.
otkako ne pijem kavu sa šećerom, meni je kava s malo, ma na vrh male žličice šećera u 2 dl tekućine - slatka i gotovo.
kažu mi da kenj.., ali to je tako.
a nekada sam na ta 2 dl stavljala jednu malu žličicu, na vrh bi mi bilo gorko.
što više šećera izbaciš iz svakodnevne upotrebe, to će ti i minimalna slatkoća sve više smetati, bar meni.
ajme, kako sam nekada mlatila po baklavi! i još sam se hvalila kako ju fino napravim da nikada nije preslatka - ne samo ja, hvalili ju svi.
ima godina da ne pečem baklavu, preslatka mi.

[moia]

moia, meni je zanimljivo čitati ovo što si stavila
to je zapravo stalni podjetnik (onima kojima je poznato) koliko se nekih namirnica bolje kloniti.
slažem se ja s argumentom da djecu kasnije ne možeš kontrolirati, ali sa svime u odgoju je tako, zar ne?
ali opet se nadaš da si napravio dobar posao i da će se raditi o izletu, a ne konstanti.
ja mogu reći da moje dijete nije probalo čokoladu do 3,5 godine, a onda samo crnu. pomalo, ograničeno i količinom i učestalošću konzumiranja.
od ostalog slatkog je jela mulino bianco kekse s voćem.
dugo sam nakon toga mislila da sam ja zaslužna za to što ona uzme jedan-dva ferrera i ostalo spremi u svoju sobu. pa zaboravi! nađem nakon 2,3 tjedna u ormaru (gdje je sakrila od brata), gotovo netaknuto, fali jedan, dva.
sad više ne mislim tako, iako se ništa nije promijenilo, ona i dalje slatkoga slabo jede.
ali bih i dalje sa svakim sljedećim djetetom postupila isto.
što sam htjela reći, a potkrijepiti da nije samo do odgoja?
moj sin nikada nije volio slatko. radije će uzeti slanu kiflu nego neki kolač, keks, čokoladu, a njega, recimo, nisam štitila u tolikoj mjeri - mogao je, ali nije htio.
i danas će radije posegnuti za slanim nego slatkim (slatko gotovo da i ne primjećuje, kolače, kekse itd) ali kada mu puhne, ponekad, pojede 300 gramsku milku bez pol muke. i onda je miran mjesecima.
ovisno...kad mu se jede, koliko mu energije treba, kako se osjeća itd.

meni je marta jednom potvrdila da sam na dobrom putu.
rekla je otprilike:
sladoled?
tko je vidio svaki dan jesti sladoled?
to nije hrana.

i fakat, to nije hrana. što je hrana, zna se.
daleko od toga da ne jedemo sladoled, ali da ga mora biti dnevno koliko i voća, ne mora i nema ga.

kao što ne volim otimati djetetu kinder jaje ako ga je već dobilo/uzelo od bake, u parku (pa nisu ni te situacije svakodnevne, zar ne?)...
tako ne volim ni kada se čokolino smatra jednako vrijednim kao i kajgana sa slaninom.
ok, neka jede čokolino u nekoj dobi... ali ne zato što je to hrana za jednogodišnje dijete, nego što se osmogodišnje hoće zasladiti, pojesti slatkiš - koji čokolino jest, a roditelj mu kupio/dozvolio.
mislim da kada smo nekih stvari više svjesni, manje griješimo. i jedno je ponekad uzeti malu količinu slatkoga, a drugo je svakodnevno jesti hranu koja nas izgrađuje i uz koju pametno funkcioniramo.

pa eto upravo to, taj zaključak na kraju je A i O čitave priče. hvala što si razumjela moj post u maniru u kojem je i pisan.

nitko nadam se nije toliko ekstremista da misli se sva živa bića mogu potrpati u isti kalup, radilo se tu o čoporu vukova, štencima pasa ili djeci.

ovo što sam boldala je i svrha moga posta o fruktozi, njezinoj razgradnji, štetnosti i posljedice za ljudski organizam...sa radikalizmom to nema veze, radikalizam je jako teška i ozbiljna riječ koja za sobom povlači znatno ozbiljnije konsekvence nego što je to ograničavanje konzumiranja šećera kod djece gdje god je to moguće.

[moia]

ma čak i ne mora imati jak želudac,treba samo redovito konzumirati slične stvari.
otkako ne pijem kavu sa šećerom, meni je kava s malo, ma na vrh male žličice šećera u 2 dl tekućine - slatka i gotovo.
kažu mi da kenj.., ali to je tako.
a nekada sam na ta 2 dl stavljala jednu malu žličicu, na vrh bi mi bilo gorko.
što više šećera izbaciš iz svakodnevne upotrebe, to će ti i minimalna slatkoća sve više smetati, bar meni.
ajme, kako sam nekada mlatila po baklavi! i još sam se hvalila kako ju fino napravim da nikada nije preslatka - ne samo ja, hvalili ju svi.
ima godina da ne pečem baklavu, preslatka mi.

točno to.

nekad nisam mogla zamsiliti kavu bez šećera, danas je ne mogu zamisliti sa šećerom. shvatila sam da godinama nisma uopće pojma imala kako zapravo šmeka kava.

o i ja, ne samo baklava, u milki sam se davila, tvrdila sam da nema bolje čokolade od milke. danas u njoj osjećam samo mast i šećer i ne volim više čak ni njen miris, a kamoli okus.

ovo je esencijlano što si gore napisala, u tome zpravo kako kuca ljudski organizam kad je hrana u pitanju.

[moia]

naravno to ne dolazi preko noći. organizmu treba vremena da se pročisti i privikne na novi režim i počne slijediti zaokret u prehrambenim navikama.

[seni]

da dodam da se slazem s adio mare.
a na martino pitanje sto sa djecom koja bas vole slatko:
probala bih

1. zadovoljiti tu potrebu za slatkim na pametni nacin / vise namirnica koje su prirodno slatkaste kao bundeva, mrkva, slatka riza...itd

2. "pronaci" sto se krije iza te "potrebe" za slatkim. recimo kada jako trebas cokoladu, moze biti da ti nedostaje magnezija.
"pronaci" ili sama, ili uz pomoc strucnjaka.

[moia]

Meni je bitno da hrana i hranjenje bude zadovoljstvo.

u ovome upravo i leži zamka današnje ishrane, a prehrambena industrija je tome savršeno doskočila koristeći pri tome svo znanje o receptorima za okuse i na ljudskom jeziku i u ljudskom mozgu da bi štoviše pojačala to zadovoljstvo.

hrana je u biti prije svega potreba i prije svega bi se trebala satojati od priodnih topivih i netopivih vlakana, bjelančevina, malo mesa...hrana ne bi trebala biti zadovljstvo. ona je to postala zadnjih 50-100 godina. slatkiši su novotarija novijeg doba, slatkiše ljudski organizma ne treba uopće.

a ako se ne varam upravo si ti napisala da život bez čokolade, kinder jaja i nutele nije život nego životarenje, stoga ovu tvoju gornju izjavu ne znam kako da uzmem.

ako govorimo o hrani, da i ja sam sklona apsolutno da mi je fino dok jedem npr. brokulu. sama skuhana brokula u vodi mi baš i ne šmeka, ali začinjena sa domaćim maslinovim, peršinom i češnjakom i koji kuhani krumpir uz to, tako je mogu pojesti pun tanjur.

a čokolada za mene nije hrana niti se njome hranim.

[moia]

A tijelo je dovoljno snažno da pobijedi i lijepo odstrani ono što mu baš ne paše. Anatomija i fiziologija ljudskog tijela. Zdravog ljudskog tijela.

ovo bi bilo super kad bi bilo tako, ali na žalost nije.

[marta]

da dodam da se slazem s adio mare.
a na martino pitanje sto sa djecom koja bas vole slatko:
probala bih

1. zadovoljiti tu potrebu za slatkim na pametni nacin / vise namirnica koje su prirodno slatkaste kao bundeva, mrkva, slatka riza...itd

2. "pronaci" sto se krije iza te "potrebe" za slatkim. recimo kada jako trebas cokoladu, moze biti da ti nedostaje magnezija.
"pronaci" ili sama, ili uz pomoc strucnjaka.

Skroz se slazem. Tu potrebu za slatkim se ne moze odgojit. ALi se moze na nju utjecati.

[babyboys]

u umjerenim (malim) količinama, je.

ja se ne slažem ni sa beti da se sve smije i može, ali ne služim ja hrani nego ona meni.

postoji i ona teorija da sva hrana nosi svoju energiju , ali i prenosi dio energije onoga tko ju sprema i da to doprinos i kvaliteti/hranjivopsti namirnice ( ne znam baš u detalje, ). ako stalno s grčem kuhaš, razmišljaš o tome koliko je ili nije štetno nešto, ako brojiš zalogaje i kalorije... nema tu baš neke pozitive, samo frustracije se naziru.

[meda]

ma čak i ne mora imati jak želudac,treba samo redovito konzumirati slične stvari.
otkako ne pijem kavu sa šećerom, meni je kava s malo, ma na vrh male žličice šećera u 2 dl tekućine - slatka i gotovo.
kažu mi da kenj.., ali to je tako.
a nekada sam na ta 2 dl stavljala jednu malu žličicu, na vrh bi mi bilo gorko.
što više šećera izbaciš iz svakodnevne upotrebe, to će ti i minimalna slatkoća sve više smetati, bar meni.
ajme, kako sam nekada mlatila po baklavi! i još sam se hvalila kako ju fino napravim da nikada nije preslatka - ne samo ja, hvalili ju svi.
ima godina da ne pečem baklavu, preslatka mi.

mislim da je stvar u tome sto to uopce nije secer unutra, nego neka kemija plus secer.

ja ne koristim puno secer u prehrani, ali neke stvari moraju biti slatke, ne pretjerano, ali ipak malo da. tako da se baklava moze napraviti manje ili vise slatka, a da bude fina u oba slucaja, ali ako se stavi i malo neke kemije, ko ta fruktoza ili nesto slicno nece biti dobro, nego samo preslatko. kupila sam jedan dan neke bombone koji su bili odvratni. ja sam mislila da su bomboni ko bomboni, nista zdravo, ali ne mogu bit odvratni. e pa ovi bome jesu bili, neke vocne karamele u intersparu. hvala bogu da je D uzeo 505 s crtom pa smo to imali jer ja to ne bi dala jesti ni tudoj djeci, D ih nije ni htio kad ih je probao

ja u zadnje vrijeme koristim smedi secer u kavi, onaj muscovado. sve druge zamjene su mi bljak, a meni malo secera na vrhu zlicice nije fino, jer ja bas nisam neki kavoljubac, pijem kavu da funkcioniram. ali jedna zlicica mi je dosta, dvije bi bilo prezasiceno. isto ko i premalo mlijeka, ko da ga ni nema

[meda]

točno to.

nekad nisam mogla zamsiliti kavu bez šećera, danas je ne mogu zamisliti sa šećerom. shvatila sam da godinama nisma uopće pojma imala kako zapravo šmeka kava.

o i ja, ne samo baklava, u milki sam se davila, tvrdila sam da nema bolje čokolade od milke. danas u njoj osjećam samo mast i šećer i ne volim više čak ni njen miris, a kamoli okus.

.

to ti je to, poturica gori od turcina

jos jedan dokaz da je kljuc u umjerenosti

ja gledam i na prakticnu stranu cijele price, ne da mi se kupovat one neke kvazi zdrave slatkise (za koje se na kraju uspostavi da su nezdraviji od onih vulgaris) nego tu i tamo kupim nesto za sto znam da nije nesto zdravo i to kontroliram kada i koliko se jede. to je moj strogo-lezerni pristup. niti je zabranjeno, niti je u neogranicenim kolicinama

[AdioMare]

ja se ni ne branim od toga da sam poturica, jesam.
navike zdrave prehrane nisam donijela iz roditeljske kuće, a one koje jesam donijela - puno su mi naštetile.

[Beti3]

ovo bi bilo super kad bi bilo tako, ali na žalost nije.

Je, tako je kako sam ja napisala. Ljudsko tijelo može izdržati svakakve extreme.

Zato mu je umjerenost u svemu najbolja. Čokolada nam nije zanimljiva baš zato što nije zabranjena.

Netko je napisao da mu dijete nije probalo čokoladu do 3,5 godina. Zar je to nešto pozitivno? Lako pisati dok su djeca mala. Čekajte da porastu. Tada je čokolada zadnji problem.

Ali, tko je sretan s time da ne konzumira slatko, neka ga.

Život je prekratak da bi bili nesretni. Ako nekoga usrećuje nedostatak šećera u hrani, OK.

[AdioMare]

ja sam napisala da mi dijete nije probalo čokoladu do 3,5 godine.
zaista nisam smatrala da joj je potrebno jesti išta drugoga do mesa/ribe, povrća/voća, žitarica/mlijeka - bar u toj najranijoj dobi.
stvarno, šta joj je, po tebi falilo?

inače, ja imam dijete koje u rujnu puni 20 godina.
tako argumentirano, lako mogu reći da sam sve vidjela što sam trebala, ali neću jer nisam.
svako dijete je priča za sebe.

[seni]

beti, mislim da nisi u pravu. ne radi se o zabranjenom, ne zabranjenom (to naravno moze igrati neku ulogu).
radi se o ovisnosti tijela prema seceru, koje se poslije tesko rijesiti. sto je moia vec podrobno objasnila.

ne cekam da djeca porastu. moja je vec porasla.
i nije mi ni sekunde zao sto sam se trudila oko prehrane, dok je jos bilo u mojim rukama. i bome trudim se i dalje.
prvo zato, sto ima dobar ukus, sto nije navucena na slatko i junk. mada je sada puno teze obzirom na okolinu i ostalo.
ali kako bi tek bilo da joj je od malena normalno da svaki dan tamani milke, cole i ostalo.
ovako je ok, nesto losije nego prije, ali nije alarmantno.
osim toga se i dogovaramo.
jucer sam vodila nju i frendicu u kino. frentica kokice i kolu, moja kokice i vodu.

uz to, opaska sto koga u urecuje.
pa eto, mene milka i sve ostale slicne secerne table ne usrecuju.

a ja se i kod hrane drzim one juulove da djeci treba dati ono sto trebaju. a ono sto trebaju, nije nuzno ono sto trenutacno zele.

[AdioMare]

Život je prekratak da bi bili nesretni. Ako nekoga usrećuje nedostatak šećera u hrani, OK.

????
na isti način bih ja tebi mogla reći da si ovisnica o slatkom ako si bez njega nesretna, ja tebe stvarno ne kužim.
nitko nije rekao da od šećera treba bježati kao od crnog vraga, ali da će te pretjerano konzumiranje takve hrane prije unesrećiti nego usrećiti - to govorim, da.
a što se tiče umjerenoga...
da, lijepo je to.
kako bi rekli naši stari: piće je lipo cviće, tko umi poštovat!
tko ne umi, očito ga je šećer "usrećio" i više nego što je bilo potrebno.

a tvoje ili moje "mjere" kako dovesti do nepretjerivanja, nisu za međusobno zamijeniti taktike ili ponuditi ostatku populacije.
sve je to skupa malo kompleksnije od dostupnog - pa neće ili sakrivenog - pa žudi.

[marta]

Lako je tuđim po gloginjama mlatit, jel tako AM?

Nisu ni moji štošta probali. Sa svakim je bilo drugacije. Jer oni nisu isti. Npr. V nije probao krumpir jedno 3-4 godine. Jaaaaadan, sigurno mu je jaaafko falio.

[seni]

ni moja nije do 3 i nesto probala ni cokoladu ni sladoled, a ni bakine kolace nije htjela jesti, jer su joj bili preintenzivni.
i ne mislim da joj je bilo sto falilo.
a sto bi joj falilo? secerne table ne jedemo ni ja ni mm.

sada doduse manje voli prave cokolade, a vise ona cudesa sto se samo cokoladom zovu, ali znam da je to zbog drustva, prijatelja, okoline. pa se tu nalazimo na pola puta.

i mcdonald jos nije probala. prije nasom voljom, sada svojom voljom. i ne mislim da joj bilo sto fali.

[Beti3]

Slažem se, kompleksnije je. Mene samo začudi ponekad koliko ljudi gledaju samo jednu stranu i misle da je dobar samo jedan način.
Mislim da treba šire sagledati, ali tko sam ja da nekome kažem kako. Ja samo pišem kako ja. I čudno mi je da se netko može navući na šećer i junk. Ili na žitarice i soju. Ili na šparoge i gljive...
Zašto bi se netko na išta navukao? Lijepo se jede kako treba. Bez krutih pravila. Obožavam zaobilaziti pravila, naročito kruta...

etid ako uspijem. Nisam rekla da nekome nešto fali ako ne proba. Nego zašto bi bilo pozitivno ako se ne proba neka hrana?
To je sasvim drugačije pitanje.
(Ni meni ne fale puževi npr)

[dorotea24]

Moje dijete točno zna koja hrana je zdrava. Zna da je povrće "zdravije" od tijesta, zna da su u jogurtu "dobri momci", zna da su hrenovke pune "zločestih momaka" i zna da se slatko smije jesti samo nakon kompletnog zdravog obroka. No bez obzira na sve, ja slatko moram sakrivati i držati van dohvata. Jer ako slučajno ostavim negdje na dohvat ruke, oni će pitati jel smiju i kad ja kažem ne oni će moliti. Jučer mi je baš vreća od uskršnjih slatkiša ostala njima na dohvat ruke, a ručak se kuhao i morali su čekati. Prvo su molili, kad nisam popustila oni su (prasci jedni) ukrali i sakrili se iza kreveta da ih ne vidim. Samo sam čula tišinu i pretjerani mir, a oni se sakrili i trpaju u usta ko male životinjice. Inače se ne ponašaju tako, poslušaju ako im se nešto ne da, ne kradu mi, samo očito kod slatkiša proradi neki instinkt. Postoji neka životinjska privlačnost, a takva sam i ja bila. Moja mama je morala slatkiše zaključavati od nas i nositi taj ključ oko vrata (ni to joj nije upalilo). Zato je meni uvijek bilo čudno kod drugih ljudi vidjeti slatkiše u zdjeli na stolu. Kod mene to nema šanse. Ja toliko volim čokoladu da se cijeli život borim s tim i u stanju sam pojesti cijelu tablu odjednom, iako to ne radim jer se suzdržavam, ali potrebna je velika snaga volje. Možda to netko ne može razumjeti, ali eto ima i ljudi koji čokoladu vole malo, jako ili ekstremno. Ja sam vjerovatno među najekstremnijima. Prokleta bila tko ju izmisli!

[seni]

oprosti, ali ti mi beti na ovoj temi izgledas, kao da si s marsa pala. (nemoj se uvrijediti )

cudno ti je kako se netko moze navuci na secer i junk?
pa proseci ulicama amerike ili sydneya (mm i ja prvi put nismo sebi mogli doci. toliko pretilih ljudi na okupu, ja u svom zivotu dotad vidjela nisam)

pogledaj statistike o signifikantnom porastu pretile djece i kod nas, a kamoli u drugim zemljama, pa ce ti sve biti jasno.

[moia]

mislim da je stvar u tome sto to uopce nije secer unutra, nego neka kemija plus secer.

ja ne koristim puno secer u prehrani, ali neke stvari moraju biti slatke, ne pretjerano, ali ipak malo da. tako da se baklava moze napraviti manje ili vise slatka, a da bude fina u oba slucaja, ali ako se stavi i malo neke kemije, ko ta fruktoza ili nesto slicno nece biti dobro, nego samo preslatko. kupila sam jedan dan neke bombone koji su bili odvratni. ja sam mislila da su bomboni ko bomboni, nista zdravo, ali ne mogu bit odvratni. e pa ovi bome jesu bili, neke vocne karamele u intersparu. hvala bogu da je D uzeo 505 s crtom pa smo to imali jer ja to ne bi dala jesti ni tudoj djeci, D ih nije ni htio kad ih je probao

ja u zadnje vrijeme koristim smedi secer u kavi, onaj muscovado. sve druge zamjene su mi bljak, a meni malo secera na vrhu zlicice nije fino, jer ja bas nisam neki kavoljubac, pijem kavu da funkcioniram. ali jedna zlicica mi je dosta, dvije bi bilo prezasiceno. isto ko i premalo mlijeka, ko da ga ni nema

sastav bijelog stolog šećera je u omjeru 50:50 glukoza i fruktoza.

i da upozorim, fruktoza nije kemija, već voćni šećer. u prirodi dolazi prije svega u slatkim plodovima voća i medu.

snaga slatkoće fruktoze je 20% veća nego glukoze što je prvenstveno ekonomski razlog (zarada) njene tako rasprostranjene upotrebe i potiskivanje drugih zaslađivaća.

također što se tiče muscovada ili smeđeg šećera ne postoji kemijska razlika između stolnog bijelog i ovog, u oba slučaja se radi o saharozi koja je disaharid, dakle šećer koji se sastoji od dvije molekule monosaharida, glukoze i fruktoze.

[moia]

Život je prekratak da bi bili nesretni. Ako nekoga usrećuje nedostatak šećera u hrani, OK.

bez lošeg šećera i masti one životinjskog porijekla, posebno svinjske, ljudsko tijelo je značajno vitalnije i pokretnije. to je jednostavno biološka činjenica.

u biti sam malo začuđena koja je to borba ovdje nastala da bi se obranilo konzumiranje slatkiša. hm, stvarno da se čovjek zapita, mislim ok, svatko živi kako misli da je najbolje, ali ovaj obrazac ovdje potvrđuje mnogo toga o čemu se govori zadnje desetljeće i upozorava u vezi prehrane i prehrambenih navika.

[dorotea24]

Sad kad čitam svoj post stječem dojam nekakve zvijeri koja skače na čokoladuMožda sam malo preslikovito opisala, ali sam samo htjela pokazati da ne uživaju svi ljudi jednako u hrani. Znam neke koji jedu zato što su gladni i da prežive, a znam i one koji samo gledaju gdje će omastiti brk i što će se danas kuhati. Isto tako i s čokoladom. MM danima ne mora pojesti ni grama čokolade i uopće o tome ne razmišlja, a ja se stvarno trudim, ne pojedem ju dva dana i onda imam osjećaj kao da sam napravila nešto posebno pa se nagradim s jednom kockom crne.
Isto tako i s djecom. Netko je ponosan što mu dijete ne traži slatko i ne pojede puno, ali možda to dijete i nije neki ljubitelj. Moji jako vole, od prvog grica kad sam im dala i ograničavam im, moram tako. Ne nudim im, ali oni sami traže.

[Peterlin]

Možda to netko ne može razumjeti, ali eto ima i ljudi koji čokoladu vole malo, jako ili ekstremno. Ja sam vjerovatno među najekstremnijima. Prokleta bila tko ju izmisli!

Pa jedi crnu, lijepo je stray rekla na samom početku topica.

Moj sin čokoladoljubac je upravo sada za lektiru čitao knjigu "Charlie i tvornica čokolade" ... Kad zagrebeš ispod površine, to baš i nije knjiga (samo) za djecu. Uostalom, imaš i film (pogotovo će ti se dopasti ako voliš Johnnyja Deppa): http://maxtv.tportal.hr/videoteka/19...-cokolade.html

[meda]

meni ne probati cokoladu do 3,5 godine nije obavezno nesto pozitivno, tj. vise me zanima kako se to postiglo. ako je otimanjem iz ruke i drzanjem u izolaciji, nekako mi to nije pozitivno. stvarno ne mogu zamisliti u danasnjem drustvu da dijete to nikada nije bilo u mogucnosti probati. tako da me iskreno zanima kako je to AM postigla, ili bilo tko drugi, bez nekih vecih trauma

[moia]

to ti je to, poturica gori od turcina

jos jedan dokaz da je kljuc u umjerenosti

ja gledam i na prakticnu stranu cijele price, ne da mi se kupovat one neke kvazi zdrave slatkise (za koje se na kraju uspostavi da su nezdraviji od onih vulgaris) nego tu i tamo kupim nesto za sto znam da nije nesto zdravo i to kontroliram kada i koliko se jede. to je moj strogo-lezerni pristup. niti je zabranjeno, niti je u neogranicenim kolicinama

ovo s puturicom i turcima ne bi komentirala s obzirom na ovaj i prethodni post

na koje to točno zdrave slatkiše misliš? one koje sadrže natren?

zdravi slatkiši ne postoje. ono što je doista nekad bila svrha jedenja čokolade je veliki udio kakaa iz kakaovca koji je zdrav. danas se ta svijest ponovno pokušava probuditi kod ljudi. do prije svega desetak godina skoro da u trgovinama nisi mogao naći sirovu čokoladu ili sa 80% i više udijela kakaa.

[meda]

dorotea, mozda ti fali nesto drugo u organizmu kad imas takvu potrebu o tome razmisljat i organizirat si maltene zivot prema tome

a opet, ako se zadovoljis samo s jednom kockicom dnevno, onda po meni to i niej neki problem.

ja moram pojest cijelu cokoladu, pa makar bila u pakovanju od pola kile. tako da radije ne kupujem. crna mi nije nesto, ili ona koja i je nije uvijek lako za nabavit

[AdioMare]

meni ne probati cokoladu do 3,5 godine nije obavezno nesto pozitivno, tj. vise me zanima kako se to postiglo. ako je otimanjem iz ruke i drzanjem u izolaciji, nekako mi to nije pozitivno. stvarno ne mogu zamisliti u danasnjem drustvu da dijete to nikada nije bilo u mogucnosti probati. tako da me iskreno zanima kako je to AM postigla, ili bilo tko drugi, bez nekih vecih trauma

ja mislim da je pozitivno.
jednako kao i kad dojiš, a ne daješ čaja jer je nepotrebno.
možeš dati, ali čemu? uzimaš mjesto pravoj hrani, majčinom mlijeku.
eto, tako ti ja na to gledam.

a kako sam uspjela?
pa tako što joj nikada nisam dala niti da proba, košto rekoh, smatrah to nevažnim u njenoj prehrani, suviškom koje će joj bespotrebno oduzeti mjesto pravoj hrani.
do godine dana sam ju hranila isključivo ja, šetala ja - nikada joj nitko na ulici ništa nije nudio, a do 3.3 godine je bila doma sa bakom. baka je strogo postupala onako kako sam ja rekla.
nakon toga je krenula u vrtić i probala čokoladu. ali nikada se s čokoladom nije hranila: pojede tu i tamo. vjerovala ili ne, radije pojede jabuku.

[meda]

na koje to točno zdrave slatkiše misliš? one koje sadrže natren?

.

na one koji se kupuju u ducanima 'zdrave' hrane

i na one koje dobijem od prijateljice koja ih donese izvana za moje dijete, a na kraju ih uvijek moram ja pojest

gle, moia, ti si meni fakat cudna. ne kuzim taj tvoj agresivni propovjednicki nastup. a za svoju prijateljicu koju dijete mota oko malog prsta s nejedenjem hrane imas toliko razumijevanja. to mi bas nije logicno.

kaj ti nije jasno s poturicama? davila si se u milki, sad se ne davis samo jer ti nije fina, nisi valjda mislila da je to nesto zdravo

[Beti3]

bez lošeg šećera i masti one životinjskog porijekla, posebno svinjske, ljudsko tijelo je značajno vitalnije i pokretnije. to je jednostavno biološka činjenica.

u biti sam malo začuđena koja je to borba ovdje nastala da bi se obranilo konzumiranje slatkiša. hm, stvarno da se čovjek zapita, mislim ok, svatko živi kako misli da je najbolje, ali ovaj obrazac ovdje potvrđuje mnogo toga o čemu se govori zadnje desetljeće i upozorava u vezi prehrane i prehrambenih navika.

Bit će da mi čitamo različite postove.

Gdje je tu borba ZA slatkiše?

Više je obrazlaganje stavova oko toga da je "zabranjeno voće najslađe".

Ako je čokolada dostupna, nitko je ne šljivi, jer je uvijek može imati, pa mu i ne treba.

Ako je nedostupna, ako je nagrada za pojedenu drugu hranu, ako je predmet ucjene ili žudnje, tada tek postaje problem. Zaključavanje slatkiša ...

No vidim ja da moja logika nije baš svakome razumljiva. Odoh ja...(po red Dorine...ili onaj prefini cheesecake sa drugog topića...ili ipak brokulu sa oslićima...meni sve super)

[seni]

meni ne probati cokoladu do 3,5 godine nije obavezno nesto pozitivno, tj. vise me zanima kako se to postiglo. ako je otimanjem iz ruke i drzanjem u izolaciji, nekako mi to nije pozitivno. stvarno ne mogu zamisliti u danasnjem drustvu da dijete to nikada nije bilo u mogucnosti probati. tako da me iskreno zanima kako je to AM postigla, ili bilo tko drugi, bez nekih vecih trauma

nikakvim otimanjem iz ruku, niti izolacijom. doduse ulogu igra i okolina. moja/nasa je bila ok. ne izvrsna, ali ok.
s malo pameti i malo volje, da se.
a sto se tice trauma, i tu se drzim juula.

[meda]

ja mislim da je pozitivno.
jednako kao i kad dojiš, a ne daješ čaja jer je nepotrebno.
možeš dati, ali čemu? uzimaš mjesto pravoj hrani, majčinom mlijeku.
eto, tako ti ja na to gledam.

a kako sam uspjela?
pa tako što joj nikada nisam dala niti da proba, košto rekoh, smatrah to nevažnim u njenoj prehrani, suviškom koje će joj bespotrebno oduzeti mjesto pravoj hrani.
do godine dana sam ju hranila isključivo ja, šetala ja - nikada joj nitko na ulici ništa nije nudio, a do 3.3 godine je bila doma sa bakom. baka je strogo postupala onako kako sam ja rekla.
nakon toga je krenula u vrtić i probala čokoladu. ali nikada se s čokoladom nije hranila: pojede tu i tamo. vjerovala ili ne, radije pojede jabuku.

pa to ti je to, izolacija i zabrana

ja isto mislim da je bolje da dijete ne jede nego da jede, ali ne znam kako bi to postigla osim zabranom i izolacijom. a to je umjtno stvorena okolina, pa to ne mora izac bas uvijek na dobro, jer ima puno i takvih slucajeva.

mi nemamo problema sa slatkisima, moje dijete se ne davi u tome, a do sada nije bilo slucajeva ni da uzima bez pitanja ili da jede skrivecki. na treningu im je trener donio colu i moje dijete je reklo da to ne pije jer mu mama ne da i da nema problema sa zubima kako je trener mislio. i da, ja mislim da je to stvar odgoja, jer nije da dijete ne voli slatko jer voli. a ovo za jabuku dobro znam, jer sam i sama nesto takvo gore napisala za svoje dijete, pa zasto ne bih vjerovala da ih ima jos takvih

[AdioMare]

Ako je čokolada dostupna, nitko je ne šljivi, jer je uvijek može imati, pa mu i ne treba.

pretpostavljam da pod "čokoladom" mislimo na sve artikle od nutele, preko industrijskog pudinga, čokoladnih "žitarica" i "voćnih" sokova, do montea.
pa slijedeći tvoju logiku mogu izvući zaključak da su djeca s prekomjernom težinom - izmišljena djeca.
da bar je tako kako ti tvrdiš.

[AdioMare]

pa to ti je to, izolacija i zabrana

ajde nemoj pretjerivati!
slatkiši su bili izolirani, ne dijete.
i kako mogu braniti nekome nešto što niti ne traži?

[marta]

Makaršta AM!

Tako je kako je Beti napisala.

[marta]

meda, kad ti dijete uopce ne vidi cokoladu, ili bilo sto drugo, onda ono to nece ni traziti. Izolacija je uglavnom dovoljna. AKo ju mozes ostvariti, onda nije nikakav problem postici da ti dijete nesto ne jede.

[seni]

osim sto se opet slazem s AM, prupitati cu jos nesto:

da li je u redu zabranit djeci da prelaze cestu, kad je crveno? ili je to zabrana i trauma?

[meda]

nikakvim otimanjem iz ruku, niti izolacijom. doduse ulogu igra i okolina. moja/nasa je bila ok. ne izvrsna, ali ok.
s malo pameti i malo volje, da se.

ja mislim da ipak treba puno pameti i puno volje, nazalost. ili sam ja glupa

poznajem vise slucajeva kad su ljudi u tome uspjeli, a djeca su ipak navucena na slatko i samo gledaju gdje ce sto prozdrat

[marta]

Seni, mislim da ti usporedba nije dobra. Naime, crveno svjetlo je nesto sto ima za moguce posljedice ostećenje zdravlja ili gubitak zivota tamo, na licu mjesta, odmah vidljivo i opipljivo. A s hranom je druga stvar, tu je riječ (osim u slucaju štajaznam, alergije na kikiriki) o posljedicama koje nisu tako brzo vidljive i opipljive. Dugoročne su, a kod nas taj pojam opcenito nije zaživio, u mnogim aspektima života, ne samo u prehrani. I naravno, za sve dozvoljene tvari koje izazivaju ovisnosti, vecina ovisnika o istima ce ti reci makaršta, gluuuupost, da je stetnop bilo bi zabranjeno...