Citiraj pikula prvotno napisa Vidi poruku
Upravo ovakvim lijepim mislima sam se nadala
Niti najmanje mi nije bilo u interesu da se ljudi popišu po nacionalnosti, strankama ili udrugama - zato ovo i je filozofski, a ne statistički . Zanima me baš i moj i vaš rub tih vanjskih granica koliko stvarno osjećamo zajedništvo sa svojom neposrednom zajednicom i koliko ulažemo u to zajendištvo, a koliko se empatičnih svojstava zadržava u trenucima sukoba interesa ovisno o pripadnosti užem ili širem krugu naših ili vaših.

Čisto filozofski, ja sam se nekad doživljavala kao mi neku grupaciju - mi kao obrazovani, osviješteni, mi koji slušamo dobru glazbu (ajoj... koja vremena!) i ne znam više.
Sad, nakon svih dječjih bolesti, nakon potresa koji te idu s poslom i novcem i kućom i majstorom i nakon ča san život kušala, za mene ti je mi moja lokalna zajednica, krezube bake koje žive do mene, socijalni slučajevi i njihova djeca niz ulicu, super-šmizla-baka-najbolja-domaćica-u-kvartu i nadrki profa. Što radim - radim za tu zajednicu; tu živim, dišem, hodam, u interesu mi je da moj kvart bude mjesto dobrih akcija, povjerenja, kvalitetnog života i svi su mi mi. Pa su mi mi i naš grad, sugrađani, Crkva; što san život više kušala, sve više ljudi mi je dobro, moji su i mogu se identificirati.

Glazbu ne slušam više skoro nikakvu osim kad muž pusti (ima ukusa) i svi plešemo - puna mi glava zvukova, više nisam nikako osviještena ni po kojem pitanju, i obrazovanje mi manje znači od toga da se susjeda lijepo razgovara sa mnom i sa mojom djecom kad je slučajno sretnem na cesti. Daklem, mi su svi