meda, kad sam doma, a ne mogu se baviti djetetom, znači da sam fizički prisutna, ali da radim (pišem, učim) i onda mi je potrebna osoba koja će se baviti s djetetom. Ja nemam kamo otići, osim možda u knjižnicu, al na odlazak/povratak gubim dragocjeno vrijeme.

Što se tiče "potrčka" na mom odmoru, stvari se unaprijed definiraju. Naime, ja to nikad nisam tako gledala kad sam ja radila u obitelji, nego sam se osjećala kao dio obitelji. Osobito jer se dijete vezuje za osobu. Mi smo i do sad putovali puno i djecu nikad ne ostavljamo nikome, dakle uvijek su išla s nama. Ideja da teta koja čuva dijete ide s nama je u principu krenula iz toga da navečer, a moja djeca rano zaspivaju, mm i ja možemo prošetati a ne sjediti u hotelu od 19 h. Na spavanje ih spremam ja, tuširam, čitam itd..
Osoba ima dnevnicu i sve troškove plaćene, uključno sa hranom (od 9-15 je slobodna, onda ima ručak na kojem se očekuje angažman pa je opet slobodna do 19 sati). Ja kad idem na službeni put nemam plaćene ručkove ni večere, nego dobijem dnevnicu pa volja me jesti u mcdon ili u restoranu. I nisam slobodna, nego itekako se slomim na koneferncijama ili gdje sam već poslana.