Bok forumašice i forumaši!

Dakle, ovo je moj prvi post, ne zamjerite mi početničke pogreške. Mama sam desetomjesečnih blizanaca i u posljednjih mjesec i nešto dana postalo mi je vrlo naporno biti po cijele dane sama s njima budući da muž radi od 6-18. Tražila sam preko svih poznatih i manje poznatih nekoga za pomoć pri čuvanju, i to isključivo u popodnevnim satima 2-3 puta tjedno, cca od 13-18- sati. Dva puta tjedno dođe mi mama u pomoć ili sestre. (Udaljeni su sat vremena vožnje.) Iskreno, tražila sam nekoga po mogućnosti sa starijom djecom ili bez djece, uglavnom, da nema obavezu kupiti svoje dijete iz vrtića, škole, voziti na ritmiku, nogomet... Nakon što se moja mama sjetila jedne žene koja bi odgovarala tom opisu, nazvala ju je i pitala. Žena je tada bila nezaposlena i odgovarali su joj ti moji uvjeti. Plaćam je 20 kuna po satu, ostane po pet sati i u to vrijeme mi pomaže u čuvanju, hranjenju, presvlačenju, vodi ih u šetnju, i svaki put mi pomete i obriše pod, budući da je to nešto što mrzim najviše na svijetu. Ostale kućanske poslove obavljam sama jer to volim, opušta me, pogotovo slaganje robe i peglanje. Svaki put popijemo i kavu i vrijeme mi prođe u trenu. Prije je čuvala jednu curicu i vidim da zna i s djecom. Pročitala sam većinu postova na ovoj temi i s nekima se slažem, s drugima opet ne. Znam kolika je cijena rada u ovoj državi, međutim, smatram da ima ljudi koji će raditi za tu cijenu ako to žele. Njoj odgovara da ju zovem danas za sutra, budući da nikad ništa ne znam unaprijed i ovisim o pomoći sa strane, pa ako ne mogu ni mama ni seke, zovem nju, ponekad i u 10 navečer. Odmah sam joj rekla i da je sigurno mjesec dana po ljeti neću trebati, jer dolazi svekrva, i ne zavlačim nikoga. Tako da - svatko zna svoje razloge i svoje mogućnosti.