Ja bih rekla da su ljudi jako različiti i da, ako imaš u kvartu dobre susjede na koje možeš računati, sve je stvar dogovora, ali često i sreće (kao uostalom i u drugim segmentima života, nisam niš pametno napisala). Ja sam glavu razbijala tko će mi dovoditi starije dijete iz vrtića doma (jer s posla stignem samo po mlađe, idu u dva različita vrtića, nismo mogli dobiti mjesto,druga priča), na kraju su mi se sami ponudili susjedi iz iste zgrade koji za to nisu htjeli uzeti niti kune. Stariji bračni par bez djece, moji ih klinci obožavaju. A mala je s njima još i debelo nakon što ja dođem s mlađim djetetom doma iz jaslica, igraju se i jede često kod njih. Hoću reći, svakako bih potražila nekog preko preporuke iz kvarta jer bi to po logici i dinamici dolaženja bilo optimalno rješenje. I slažem se da edukacija nije nužna, bitniji je taj klik i kakav je tko kao osoba, djeca to prva prepoznaju, često i prije nas.