 |
|||
Dijete mi došlo kući udareno
sa modricom ispod oka. Drugo dijete iz razreda ga udarlo glavom u arkadu.
Natečeno je malo, bolno na dodir.
Dijete koje je udarilo je s posebnim potrebama, problematično od početka, tuče se...
Što ću?
Mislim, ići ću razgovarat s razrednicom...ali što da joj kažem???
Isto što i nama.
Ima li dijete s pp asistenta? Prema ovom što pišeš - trebao bi mu. Ne odlučuje o tome naravno razrednica, niti škola sama po sebi; no ne bi bilo loše da popričaš i s ravnateljem/icom o integraciji takvog djeteta u redovan program i sigurnosti ostalih u razredu, kao i kvaliteti nastave (vjerojatno takvo dijete bez asistenta oduzima puno energije/vremena učiteljima = trpi nastava i trpe djeca)
Odmah na razgovor ravnatelju/ici!
a kada se to dogodilo i gdje? jel nakon nastave ili za vrijeme? ako je to nastavnica vidjela čudi me da već nije ispitala situaciju i obavijestila vas i roditelje djeteta koje ga je udarilo.ja ne bih tolerirala takvo ponašanje. mom je bratu u osnovnoj školi drugo dijte slomilo ruku tako što ga je jako gurnulo. nastavnica ga je poslala kući sa slomljenom rukom, brat mi se putem skoro onesvijestio. ma užas! ja sam tada bila premlada, ali znam da sam poludila na svoje roditelje što nisu prijavili tu nastavnicu. to više nisu male bebe i takvo ponašanje treba srezati u korjenu, a nastavnici su dužni osigurati svojim učenicima siguran boravak u školi.
tražiti ped. mjeru
Ovako, drugo dijete mi je bilo na operaciji pa me nama baš po forumu.
Napisat ću što se dogodilo, što su propustili napravit, što sam do sada napravila i što sam propustila, za pouku svima nama jer je zapravo jednostavno sve zanemariti, a to bi bilo loše za svakoga, i moje pretučeno dijete i ono koje je tuklo.
Na malom odmoru prije posljednjeg sata dječak iz razreda je provocirao moje dijete mašući rukama. Nakon što se moj odmaknuo i rekao da ga pusti na miru i da što mu je, ovaj ga je udarao nogama pa ga je moj odgurnuo rukama. Na to je ovaj mog udario glavom u glavu, ispod oka i sljepoočnice, to se zove arkada, jelda?
Tu večer je taj dio bio ružičasto crven, a krvne žile (vene) koje su na mjestu podočnjaka su postale vidljive i plave. Sutra je oteklina bila blaža, a podočnjak prelazio u žutosmeđu boju.
Nakon tog jačeg udarca su djeca išla rastavljati ih, taman došla nastavnica iz izborne, dijete koje je tuklo je pobjeglo na svoje mjesto, a moj plakao. Pitala ih je što se dogodilo i rekla mom djetetu da on! treba sve ispričati sutra svojoj razrednici jer je tad nije bilo u školi.
Ta nastavnica je propustila utješiti moje dijete, nije ga poslala u stručnu službu da oni s njim razgpovaraju, nije ga pregledala koliko je ozlijeđen, nije pozvala nas roditelje da dođemo po dijete (ako je teža ozljeda da mu se šta ne dogodi putem), nije osigurala da se moje dijete ne nađe na putu prema kući van dosega tog djeteta koje bi opet moglo takvo nešto ponoviti i stavila je mom djetetu na teret da ono ispriča učiteljici što se dogodilo!
Sutra sam došla kratko prije nastave s djetetom u školu. Razgovarati sa razrednicom. Stekla sam dojam da je mislila da sam dijete dopratila i to je to. Ipak, nije oklijevala primit me, razgovarale smo. Tu se nisam snašla jer sam pustila da moje dijete čeka u razredu, dok smo mi razgovarale, djeca su ušla. Dječak koji ga je tukao sad ga je s leđa zagrlio što mom nije bilo ugodno pa se izvukao iz tog zagrljaja i odmaknuo na što ga je ovaj opet udarao nogama. Brzo su izišli i potražili nas.
Razumijem da dijete koje je tuklo ima raznih problem, traži i toplinu i gubi se u svemu. Ali iskreno, zapravo me se ne tiče. Njegovo ponašanje treba biti unutar takve granice da ne vrijeđa niti ozlijeđuje drugu djecu.
Učiteljica je rekla napraviti zapisnik o svemu, obavijestiti njegove roditelje.
Ja sam bila promptno, jedan od idućih radnih dana pozvana na razgovor sa psihologom u školi koja je sve zapisala. Rekla je da će me zvati opet na razgovor, mislim sa njegovom mamom s kojom će i nasamo u međuvremenu razgovarati. Sada čekam taj drugi razgovor.
Inače, to je dijete koje ometa nastavu, koje je već tuklo drugu djecu, koje je već udarilo ozbiljnije još jedno dijete prije mog. Ne znam kako su reagirali ti drugi roditelji.
Mene je psihologica pitala (doduše u hodu i na odlasku) jel želim da se još nešto poduzme. Kako smo se netom prije dogovorili o razgovorima sa djecom pojedinačno, razredom, roditeljima, nisam pitala što se još može uraditi. Što li sam tu još trebala???
Eh da, psihologica mi je nekako spočitala kad sam spomenula da moj ne zna nit šaku stisnuti da zar ću ga tome učit. Zaista mi nije u namjeri potpirivat nasilno ponašanje, ali zar nije potrebno uputit dijete na nužnu samoobranu u slučaju prijeke potrebe??? Zar se to treba spočitavat žrtvi?
S tim djetetom, izvjesno je, ići će sigurno još nekoliko godina u razred...
Što znači tražiti pedagošku mjeru?
Mi s djetetom nismo išli kod liječnika, ali da jesmo, liječnik je dužan po službenoj dužnosti o ozljedi koja se dogodila u školi obavijestiti policiju koja ide potom na razgovor u školu i poziva također i socijalnu službu koja se u sve uključuje.
Bogu hvala, moje dijete nije imalo težu ozljedu (bar ne fizičku) nego lakšu pa naknadno nismo išli uz liječnika. Ponovi li se, ne daj Bože, idem sigurno!
I još nešto, psihologica mi je rekla tijekom razgovora da je to dijete izjavilo da je moje dijete prvo počelo. Meni dijete nikad, ali baš nikad nije slagalo.
Strašno mi je to bilo. Bila sam u situaciji da branim vlastito, istučeno dijete, ali kako je zvučalo: znate, moje dijete je divno, lijepo se ponaša, nikad nije slagalo, moje dijete je naj, bla, bla... Ono, baš neuvjerljivo. Trebaš nekako bit spreman da ćeš ni kriv ni dužan bit najprije stavljen na isti nivo ko i krivac i onda polako trebaš dokaza gdje je kome mjesto. To baš boli.
no@, što je pp asistent?
Dream, zar ne treba ići postupno po hijerarhiji, ne direkt ravnatelju? Pitam, ne znam...čudno bi mi bilo preskočit razrednicu
no@ je pitala da li dijete s posebnim potrebama ima asistenta u nastavi.makita prvotno napisa
Ja bih rekla da nema, jer da ima ovo se ne bi dogodilo...
makita, tvoje dijete je prvašić, čini mi se. Teško mi je savjetovati što i kako, ali ako to dijete s pp na bilo koji način ugrožava ostalu djecu, škola je dužna poduzeti sve što treba. Ne znam točno kako ide postupak (koji će u krajnjem koraku možda omogućiti tom djetetu da dobije asistenta u nastavi) ali svakako razgovaraj sa stručnom službom ili još bolje, ravnateljem. Slažem se s dream. Razgovor s razrednicom si obavila, dakle ne preskačeš hijerarhiju. Možeš čak tražiti i zajednički razgovor sa svima, tako da to obaviš odjednom i da se nitko ne osjeća kako si nešto rekla nekome iza leđa.
Uostalom, već si obavila dio razgovora i dobila pitanje da li TI ŽELIŠ da se nešto poduzme. Ja bih na takvo pitanje odgovorila potvrdno. Naravno da želim da se takva situacija ne ponovi i inzistirala bih na tome. Ovisno o klimi u razredu i tvom odnosu s razrednicom (i ostalim učiteljicama - boravak, strani jezici, izborni predmeti) možeš zatražiti da se taj problem raspravi na roditeljskom sastanku, javno. Ne znam kakvi su običaji u tvojoj školi, ali kad se nešto slično dogodilo u razredu mog starijeg sina, išlo je tako. Na roditeljskom smo raspravili o problematičnim situacijama (doduše, kod nas nije došlo do namjernog ozljeđivanja, nego do slučajnog, ali opet - ozljeda je nastala u školi).
Osoblje škole jako dobro zna kakva je procedura dobivanja rješenja o posebnom obliku školovanja i da je jako teško dobiti asistenta u nastavi. No, to nije tvoje zaduženje. To je posao razrednika i stručne službe. S druge strane, vidi kako dišu drugi roditelji - ako imaju isto iskustvo, tj. ako to dijete ugrožava i druge, možete tražiti da se tom djetetu pomogne. Ja bih upravo na taj način predstavila svoje zahtjeve: tom djetetu treba pomoć, a tako će biti lakše i učiteljima i tebi.
Druga je stvar kako će to dalje ići, ali to je na dugačkom štapu. Dijete neprimjerenog ponašanja treba pomoć stručnjaka, a tvoje dijete i ostali trebaju zaštitu i tu za tebe priča (za sada) završava.
Sretno i ne ponovilo se...
Ovo, da li želim da se nešto poduzme, do sada sam rekla da očekujem da se poduzme sve što ide u takvoj situaciji. Mislim se, jel se razgovorom sa roditeljima, djecom i razrednicom iscrpljuje sve što se dade učiniti? Što obavlja asistent u nastavi točno?
Koja je uloga ravnatelja, što bih dobila razgovorom s njime?
Stavit ovo kao temu na roditeljskom mi se čini baš ok. To je zapravo zajednički potencijalni problem svih koji pohađaju ovaj razred, trebaju roditelji bit upoznati da jedno dijete treba pomoć i da je dobiva i da su u toku.
Hvala na dobrim željama, uz uzdah i ja kažem, ne ponovilo se!
Nešto o asistentima u nastavi, čini se da je stara stranica, možda info ipak vrijede
http://www.idem.hr/index.php?option=...d=29&Itemid=53
makita, odgovor na prvo pitanje o asistentu u nastavi:http://www.udrugapuz.hr/asistentunastavi.htm
Dobro bi bilo obaviti i razgovor s ravnateljem/-icom, koji ima pravo na uvid što se događa u školi.
Što bi dobila time? Najvažnije od svega - počelo bi se rješavati slučaj tog problematičnog djeteta, npr. uz dovođenje asistenta u nastavi.
Treba otvoreno pokrenuti temu na sljedećem roditeljskom sastanku - naravno, u želji da se pomogne tom djetetu, ali i zaštiti ostalu djecu.
Na takvim sastancima sudjeluju i psiholozi, pedagozi, defektolozi zajedno s učiteljem (razrednikom odjeljenja) i može se zajednički pronaći rješenje.
Naravno, važno je da i drugi roditelji znaju što se događa.
Želim ti svu hrabrost i snagu, jer to su teške situacije za cijelu tvoju obitelj.
Posebno je traumatično za tvog sina.
Želim vam brz oporavak i bezbrižne školske dane u krugu vršnjaka.
I da ovaj nemili događaj bude upozorenje i dobra lekcija ubuduće.
Bez reprize, naravno.
Asistenta u nastavi imalo je jedno dijete iz razreda mog starijeg sina (zbog poremećaja pažnje) od drugog do četvrtog razreda. Jedva su ga dobili...ALI ta osoba (po struci psiholog ili pedagog, ne znam točno, a nije ni važno) je tako popravila dinamiku cijelog razreda da je to bilo upravo sjajno. Dakako, mora postojati dobra suradnja između učitelja i asistenta. Danas su klinci u petom razredu i to dijete je preraslo potrebu za asistentom. Sve je to dobro završilo, a ne znam kako bi bilo da to nisu napravili na vrijeme. To dijete se dugoročno preporodilo, a i razred s njim.
Asistent je sjedio s djetetom na redovnoj nastavi i pomagao mu na primjeren način (skretao mu pažnju natrag na gradivo, zapisao, objasnio što treba, vodio brigu da se ne zaboravi zapisati zadaća...). Učiteljici je bio od velike koristi jer nije trošila 90% vremena na to, nego se mogla posvetiti ostaloj djeci. Kako god bilo, asistent je u ovakvom slučaju najbolje što se djetetu (i razredu) može dogoditi. Nažalost, mnogi roditelji se odupiru takvim mjerama (rješenje o individualizaciji, o prilagođenom programu, asistent) jer nisu svjesni da je to dobro za njihovo dijete. S druge strane, čak i ako to žele i smatraju da treba, nije lako doći do asistenta pa je stav drugih roditelja iz razreda i te kako važan.
Udruga IDEM je odlična stvar, ali da bi dijete dobilo asistenta, to treba odobriti Ministarstvo i o tome treba postojati hrpa papirologije (nije isto za svako dijete) + odobrenje da takva osoba bude plaćena. Nažalost, upravo tu na plaćanju previše često zapinje.
Asistenti u nastavi su u Splitu još velika egzotika, imaj to na umu, makita. Kći mojih prijatelja ima asistenticu, pa sam posredno upućena.
Bilo kako bilo, onda i u Splitu ima egzotike
Ovo bi bila neka rješenja za dijete s pp.
Možete li mi reći par riječi o tome? Koliko je to "moja" stvar? Nije li to nešto što stručna služba (ili tko već) raspravlja s roditeljima djeteta s pp?
Nekako, čini mi se da bi o tome u konačnici upoznali roditelje učenika tek kad se nešto postigne/poduzme? Opet, ako kažete da je za primjerice, asistenta u nastavi, bitan stav drugih roditelja, treba ih uključiti...preko roditeljskog, kako još?
Makita, ukoliko je dijete s pp, agresivno ili njegova integracija u redovnu školu na neki način ugrožava sigurnost drugih učenika, i/ili mogućnost realizacije nastavnog programa to je pitanje i ostalih roditelja u razredu. Zato bi bilo dobro da odeš do ravnatelja na razgovor. Trebalo bi ravnatelja upozoriti/posvjestiti problem i tražiti da nešto učini (ne ovisi naravno direktno o njemu - lokalna zajednica plaća asistenta, ali ravnatelj se treba tu angažirati....)
Međutim nisam sigurna da li je (u trenutnoj fazi) najsretnije rješenje o svemu razgovarati na roditeljskom sastanku (sve ovisi zapravo kako bi se to izvelo).
Također, ja trenutno ne vidim potrebu suočavanja tebe i roditelja djeteta s pp. S tom majkom o mogućnostima rješavanja problema trebaju razgovarati učiteljica, stručna služba i ravnatelj/ica...
potpisala bih ova zadnja dva noina odlomka...
prvi - zato jer ste tek prvi razred, nekako mi se cini da bi se moglo pricekati vidjeti kako ce se situacija s tim djetetom razvijati prije nego sto mu drugi roditelji krenu krojit sudbinu
drugi - ja stvarno ne kuzim koja je svrha suocavanja roditelja prvašića? (sama sam odbila takvu mogućnost, meni se ucinilo da je skola na taj nacin pokusala prebaciti lopticu). Problem se pojavio u skoli, skola ga mora rijesiti u suradnji s roditeljima a ne prebacujuci odgovornost na roditelje...
Znam da je grozno kada ti dijete dodje doma ozlijeđeno, moj sva sreca nije imao vidljivu ozljedu ali ga je jedno starije dijete kinjilo...
možda ćete me osuditi, ali to je dijete koje već ima od prije zabilježeno nasilničko ponašanje, razgovori ni s njim, ni sa roditeljima nisu urodili plodom, nasilje, po meni, nema mjesta u školi. Nakon toga (svih ti silnih razgovora, udaranja sad već 2 učenika) trebaju krenuti ped. mjere-po meni propust stručne službe, jer zato te mjere i postoje, da se spriječi neželjeno ponašanje. Mjere su sljedeće: opomena razrednika, ukor, itd. i smatram da se treba pokrenuti cijeli postupak s tim djetetom jer sve ostalo jer pometanje problema pod tepih. Situacija je strašna, ispada da je cijeli razred pod terorom 1 neprilagođenog učenika, za kojeg očito ne vrijedi niti kućni red škole, ali ni zakon o odgoju i obrazovanju, ... Poruka koja se šalje ostaloj djeci u razredu je, ako imate problema u ponašanju, ok je mlatiti dr. učenike. Smatram da sva djeca imaju pravo biti sigurna u školi, i ići tamo družiti se, učiti te da im najveći stres treba biti hoće me ili neće pitati, a ne hoće li me netko mlatnut ili će mu biti dobar dan pa neće.
Mislim da je besmisleno djetetu s pp u 1. razredu davati pedagoške mjeru (zapravo bilo kojem djetetu u 1. razredu). Treba iznaći način da se takvom djetetu na odgovarajući način pomogne a ostalim učenicima omogući sigurnost u školi.
Apsolutno se slažem. Radi se o djetetu od 7 godine koje treba pomoć. Dakako da treba zaštititi ostalu djecu od nasilja i da se njihovih roditelja uglavnom ne tiču problemi tog djeteta, ali škole se tiču.
a kako?
razgovori 0 bodova, zapisnici-ništa, sučavanje ne znam koga-ništa
mali su u 1.razredu, pa ni u 2. nisu veći, evo nas u 5. a on uvijek tako, u 7. trebamo progurati još malo, pa odoše....djeca trebaju naučiti da postoje pravila, kad se pravila prekrše, postoje posljedice ili im trebamo gledati kroz prste do kad???? Što je poruka koju im šaljemo?
I s druge strane, to dijete ima cca 7 g. misliš da ne može shvatiti da se ne smije tući, da je kazna za to, to , to i to. Očito je potrebna, jer nije došlo do promjene ponašanja nabolje. ILi, 1. su razred pa je ok da se tuku, ili u ovom slučaju da 1 tuče ostale, ovisi kako koga koji dan.
I ja govorim iz cipela majke čije dijete je bilo puno teže zlostavljano od strane jednog neprilagođenog, a zapravo zanemarenog djeteta, prepuštenog samome sebi. Mnogo puta sam pomišljala na to da bih voljela da je to dijete sa svojim problemima daleko od mog djeteta i mene, ali i tom djetetu treba pomoći. Kako? Npr. kao što je već predloženo, da se angažira asistent u nastavi, da se dijete uključi u neki program rada s psihologom, da ga se redovito pedagoški i psihološki prati, a ne samo kad izazove neki eksces. Vidim kako to ide uz godine u godinu - dijelile su se opomene i ukori i čime je to rezultiralo? Ničim, osim još većim otporom. Sljedeće je maknuti dijete iz škole, po sistemu, brigo moja pređi na drugoga. Ako dijete je dijete kod kuće odgojno zapušteno jedino rješenje je da to preuzme škola na koji god može način. No najčešće se sve svodi na kazne i na iščekivanje da dijete ode iz škole, ukoliko se ne odluče na premještaj.
gle, to dijete zasigurno ne zna drugačije; nije nam poznata dijagnoza niti etiologija problema, pa ovdje možemo samo nagađati o konkretnijim rješenjima. također postoji mogućnost, kao što je zdenka napisala, da niti djetetovi roditelji nemaju previše kapaciteta za promjenu ponašanja i da trebaju dodatnu pomoć. bilo bi zaista besmisleno u takvoj situaciji još ga i u školi kažnjavati.
naravno ostali učenici - NE SMIJU biti taoci djetetovog neprilagođenog ponašanja.
Mislim da problem pokretačice topica ne treba biti što s djetetom s pp već kako svoje dijete osnažiti da više ne bude izloženo nasilju. Postavit se kao da je došla riješit problem svog djeteta a ne razreda ni cijelog školskog sustava. Činjenica da ti je dijete udareno govori da treba pomoći vlastitom djetetu a ne tuđem. Nemojte me krivo shvatiti ne mislim da je u redu da drugo dijete okolo lema, ali taj problem ne može riješiti mama udarenog, ona može samo riješiti problem svojeg djeteta, da se samo nauči postaviti i ne biti udareno. I iz iskustva svog djeteta znam da se to može naučiti bez da se dijete uči udarati.
Pratim što pišete...
Danas opet nešto kao nastavak: gnjavio je jednu curicu, moj ga je upozorio da to nije u redu, a ovaj ga je nogom, moj se potužio nastavnici, ovaj zaradio sjedenje na klupi za vrijeme tjelesnog...uhhhh
mnogo nas posla čeka
[QUOTE=makita;2090096
Nakon tog jačeg udarca su djeca išla rastavljati ih, taman došla nastavnica iz izborne, dijete koje je tuklo je pobjeglo na svoje mjesto, a moj plakao. Pitala ih je što se dogodilo i rekla mom djetetu da on! treba sve ispričati sutra svojoj razrednici jer je tad nije bilo u školi.
Ta nastavnica je propustila utješiti moje dijete, nije ga poslala u stručnu službu da oni s njim razgpovaraju, nije ga pregledala koliko je ozlijeđen, nije pozvala nas roditelje da dođemo po dijete (ako je teža ozljeda da mu se šta ne dogodi putem), nije osigurala da se moje dijete ne nađe na putu prema kući van dosega tog djeteta koje bi opet moglo takvo nešto ponoviti i stavila je mom djetetu na teret da ono ispriča učiteljici što se dogodilo!
[/QUOTE]
Ne znam jeste li ovo propustile komentirati ili mislite da je to sasvim normalno?
Pa kako će djeca između sebe razvijati suosjećanje ako vide da nastavnica koja bi im trebala biti bliska ne poduzima ništa da se dijete pa makar i nakon ovakvog nemilog događaja osjeća kao krpa? Za mene je ovo nedopustivo!
Nisam za kažnjavanje nasilinika ukorom ili bilo kojom takvom pedagoškom mjerom. Slažem se sa Zdenkom i curama sa sličnim stavom kada kažu da je tom djetetu potrebna pomoć. Sigurno je. Ne želim ni pomisliti koliko se to dijete osjeća nesigurno, nesretno i izgubljeno kad radi takve stvari.
Ali da nastavnica nije mogla obratiti više pažnje na sedmogodišnje dijete. Halo, pa on ima samo sedam godina, prvi razred. Za mene je to nedopustivo.
Neću zauzeti generalni stav i reći da su svi takvi, jer nisu (MM je profesor), ali da sve vodi k tome, vodi i to je ono što je najstrašnije u cijeloj priči.
Makita, ja ne bih učila maloga da se obrani na način da se baci u borbu i pokaže šakama da se zna obraniti. Više bih poradila na njegovu samopouzdanju pa kad nasilnik uopće krene na njega, da zauzme stav kojim će pokazati da ne da na sebe. Znam da je to teško s tako malim djetetom, ali pokušaj.
Sretno!
Apsolutno. Zaista treba vidjeti u ćemu je točno problem. Mi smo u prvom razredu imali velik problem sa impulsivnošću od M. (zbog njegovog ADHD-a , a ne lošeg odgoja i nasliništva), i onda je to drugoj djeci postalo jako zanimljivo (to što on burno regaira na njihove provokacije) pa su ga provocirali još više i ponekad je to završavalo natezanjem. Njemu je zbog pritiska vršnjaka, povećala nastavnika pod kojim su ga promatrali i nove sredine bilo iznimno teško kontrolirati ponašanje jer u emocionalnom stresu su mu se pojačavali svi simptomi ADHD-a. Te školske godine sam bila na informacijama svaki tjedan, i više puta na razgovorima sa pedagogom. Trebalo je vremena (zapravo cijela školska godina ) da učiteljica shvati da je njegovo ponašanje rezultat provokacija druge djece (a on se nažalost nije znao nositi sa njima zbog svojih relanih problema).
makita, ne želim reći da je to vaš slučaj, ne poznajem tvoje dijete , niti dijete koje stvara probleme, samo iznosim svoje iskustvo. Nadam se da će se problem riješiti u korist svih.
ima sika-pika pravo propustili smo komentirati tvoj opis događaja. naime, u mojoj školi učenici od 1.-4. razreda nikada nisu sami - razredna učiteljica čeka u razredu dok ne dođe učitelj/ica iz izbornog predmeta i obratno učiteljica izbornaog predmeta čeka kada završi sat da se vrati razredna učiteljica (ili ako je zadnji sat u pitanju prati djecu do garderoba i izlaza). od 5. - 8. razreda učenici mjenjaju učionice svaki sat, ali opeta na hodnicima pod svakim odmorom su dežurni učitelji.... moguće je da bi se neki problemi i ekscesi u vašem razredu prevenirali da su djeca pod stalnim nadzorom odraslih. taj malac s pp ne bi automatski prestao biti agresivan, ali bi učitelj koji je s njima odmah intervenirao.
ja sam spominjući na početku potrebu za asistentom zabrijala sebi da učitelji i jesu stalno s djecom i da je neprilagođeno ponašanje tog djeteta toliko izrazito da sve skupa ne može hendlati samo 1 osoba (imali smo takvo dijete u školi, pa je očito bila asocijacija na njega....)
možeš eto tražiti za početak, da se razred nikada ne ostavlja bez nadzora odrasle osobe...Mene je psihologica pitala (doduše u hodu i na odlasku) jel želim da se još nešto poduzme. Kako smo se netom prije dogovorili o razgovorima sa djecom pojedinačno, razredom, roditeljima, nisam pitala što se još može uraditi. Što li sam tu još trebala???
Posljednje uređivanje od no@ : 08.03.2012. at 07:40
btw: nije nemoguća misija osigurati dodatnu pomoć u razredu - postoji mjera hzz "stručno osposobljavanje za rad": http://www.hzz.hr/default.aspx?id=8546, na temelju koje bi dijete s pp moglo dobiti asistenta (duži put - roditelji trebaju obaviti specijalističku obradu i prikupiti papire s preporukom da mu treba asistent, škola napisati također hrpu papira itd) ili razred dodatnog učitelja (relativno lako i brzo izvedivo ako postoji dobra volja ravnatelja - vaša učiteljica bi imala pripravnika volontera koji bi cijelo vrijeme bio na nastavi i pomagao oko pripreme/izvođenja nastave ili pojedine djece)
Potrebno je samo napomenuti da je mjera stručnog osposobljavanja za rad mjera gospodarskog oporavka koja je namjenjena osobama bez radnog iskustva u zvanju za koje su se školovale, kako bi ga one stekle, te mogle pristupiti polaganju stručnog ispita.
Dakle osoba uključena u tu mjeru mora proći sve segmente pripravništva uz svoga mentora, a ne smije se koristiti kao asisitent djeci sa pp.
Ona može svojom prisutnošću pripomoći u nekim situacijama, to sigurno, ali se ne smije angažirati za obavljanje poslova za koje nije osposobljena.
Ovo sam ja tražila u razredu svog mlađeg sina od prvog do (evo trenutno) četvrtog razreda. I što sam postigla? Ništa... I zbog toga vjerujem da je pritisak grupe roditelja potreban (dakako, kad se ispucaju sve ostale metode).
No@, ovo nije bila replika tebi, ti si to dobro shvatila, nego samo napomena ostalima jer postoje saznanja da se po školama (i vrtićima) svašta radilo, naprosto bi se ti volonteri-pripravnici angažirali za obavljanje svih poslova za koje škola ne može dobiti plaćenog djelatnika.
piplica, asistenti (u zagrebu) se zapošljavaju preko student servisa, mjere stručnog osposobljavanja za rad ili ugovora o djelu (ovo zadnje u najmanjem broju slučajeva).
gdje ćeš bolje prilike da pripravnik učitelj RN prođe sve segmente pripravništva nego da asistira svom mentoru u razredu!Dakle osoba uključena u tu mjeru mora proći sve segmente pripravništva uz svoga mentora,
ps. sorry, pisale istovremeno
Posljednje uređivanje od no@ : 08.03.2012. at 11:04
a čuj, ti si čini se toliko često s nekim prijedlozima u školi da te vjerojatno doživljavaju selektivno po onoj "to je vuk to je vuk"
Ima u tome istine. Iscrpilo me pa sam prestala. To ne znači da su se problemi riješili. Vidjet ćemo kako će ići kad klinci dublje ugaze u pubertet.a čuj, ti si čini se toliko često s nekim prijedlozima u školi da te vjerojatno doživljavaju selektivno po onoj "to je vuk to je vuk"
Potpuno se slažem!!!
Jedino, budući da je ono neprihvatljivo ponašanje često, a moje dijete ZAISTA nikad do sad nije bilo dio ovakvih nemilih događaja, pomislila sam:
što ako nasrne (netko) na njega, recimo guši ga, nešto tako zaista krajnje opasno....znate, to su stvari koje, da ima ne znam kakvo samopouzdanje, mogu završiti kobno. Stanje je da moje dijete ne zna ništa što uključuje fizičku silu, ne zna dat pest, ne zna stisnit šaku, maksimalno zna odgurnit i vikat. Nikad ga nisam učila na ništa više od tog. Uz fusnotu, ne smiš nikog gurnit da se ozlijedi, npr. niz stepenice, nego samo da ga odmakneš...
Nikad takvo nešto nije vidio ni u kući niti među prijateljima ni znancima. Sretna sam zbog toga, na to sam ponosna.
Ali, za slučaj krajnje nužde, mislim da ga moram naučit izbjegavat udarce, izvuć se iz ...kako se zove kad vas netko mlati i iznad je vas, a vi na podu...odgurnit u toj situaciji, otkotrljat se dalje pa se dignit...te stvari. Ne razgovaram li o tome, dijete će mi bit iznenađeno svaki put ako se nešto ponovi. Vježbamo li uz razgovor neke takve stvari, sigurnije će proć kroz nezgodnu i potencijalno opasnu situaciju.
Razumijete li na što sam mislila? Kad kažem, stisnit šaku, svi misle, evo je, ona bi oko za oko. Uhhh
No@, ideja za neprestan nadzor primljena na znanje
Mnogo vam svima hvala na komentiranju, lakše mi je s vama
Evo ja ću vam reći što se događa u mojoj školi-nasilje je na svakom koraku,što verbalno,što fizičko.Sustav ne funkcionira od vrha i tu je glavni problem.danas smo imali predavanja o nasilju u školi-koje su vrste i kako ih navodno riješiti.Vjerujte da smo nemoćni jer osim brige za onog tko je napadnut moramo brinuti i za onog koji je napao-otud sve kreće!Ovaj tvoj primjer je hvala bogu još i dobro prošao jer su posljedice mogle biti grozne..strah me i misliti kakve.. Proceduru znaš-razrednik,pedagoška služba,ravnatelj s tim da moraš biti jasna i čvrsta i ne odustati kad ti se ponude neka plovična rješenja!To je tvoje dijete i ti ga trebaš braniti.Stručna služba je zaribala svoj posao,ovakvi učenici trebaju biti po prilagođenom programu,s njima se više radi na socijalnim vještinama,češće se individualno razgovara,sa učenicima se dogovara način ophođenja prema učeniku...sve se ovo moglo spriječiti na vrijeme.mislim da se ovakvom učeniku čak ne može dati ukor jer od njega nema koristi-ako on ne kuži što je napravio i da je to nešto loše onda nema svrhe.Školu treba stisnuti jer im redovito bude frka-boje se roditelja,škola dolazi na loš glas..imam primjer kad sam trebala djetetu zaključiti jedinicu stručna služba mi je rekla da ga pustim jer da će imati previše papirologije za ispunjati-to sve govori!!Moj ti je savjet da čuvaš svoje dijete i da se izboriš za njega1Sretno!!
Makita, ja te potpuno razumijem. I sada ću reći nešto vjerojatno potpuno neprihvatljivo. Ja sam lavica, i u horoskopu i u životu. Za svoje najmilije bih grizla.
Kad bi mi dijete došlo s tom pričom, i kada bi bilo u situaciji da ga netko uhvati u klinč, iz kojega se ne može odgurnuti, rekla bih mu ovo: ugrizi, pljuni, reži, ako oslobodiš ruke, prst u oko.
Uh, malo sam se uzrujala jer pomisao da netko tako maltretira malo dijete mi je prebolna.
Imam frendicu koja je psihologica u školi i ona mi je rekla da za svaku tuču koja završi ozljedom ona dužna zvati policiju. Jer je takav zakon.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom