lola_34 prvotno napisa
Ono kaj je mene prije mučilo (a zapravo ne mogu na to utjecati pa me više ne muči) je to što su klinci naučeni da je onaj drugi uvijek tu, uvijek imaju nekog za igru, pa se npr. moja kćer ne zna baš sama zaigrati ak' joj nema brace tu, ne zna sama što bi (nije baš da se voli igrati s bebama)...
Braco se već zna sam zaigrati i ako nema seke, snađe se ovak ili onak... eto, u tom smislu mi se čini da ih je dobro povremeno i razdvojiti, da se nauče i sami 'snalaziti', bez onog drugog...