 |
|||
Blizanci/osnovnoškolci - razdvojeni?
Molim iskustva roditelja blizanaca osnovnoškolaca - da li ste ih, ili niste, razdvojili u dva razreda?
Zašto da, a zašto ne?
Bila bih sretna kao biste sa mnom podijelili svoja iskustva, stavove, planove... dvoumim se. Iskreno, ne bih ih razdvajala jer mislim da imaju itekako prostora za individualni razvoj, između ostalog i zato što su različitog spola, no što ako bi im više pogodovalo da ih razdvojimo?
A što ako time ipak narušimo njihov odnos?
A što ako...?
....
....
ne zadovoljavam kriterije, nisam roditelj blizanaca, ali me zanima zašto bi ih uopće razdvajala?
blizanci, koje ja poznajem, svi su išli u isti razred u oš
kasnije, pri upisu u srednju su se razdvajali ako su imali različite afinitete
s mojom kćeri su u razred išli brat i sestra blizanci
ali su bili malo zapušteni u odgoju
i dječak (a mislim i roditelji) je stopirao curicu koja je imala volju i želju, ali nije imala mogućnosti
pali su prvi razred
onda su ih razdvojili
i koliko čujem s dječakom je i dalje veliki problem, a curica je jedna od najboljih učenika u razredu
to je jedini slučaj razdvajanja za koji ja znam
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 21.03.2012. at 17:24
mamasch prvotno napisa
Ovo će i mene mučiti sljedeće godine, pa pratim temu.
Zasad sam više argumenata čula da ih je bolje ostaviti skupa, da bi im preveliki šok bio razdvojiti ih odjednom (a opet možda ih je i bolje malo razdvojiti).
Moji dvoje non-stop skupa, kud jedan tu i drugi
A opet sam čula priču jedne poznanice da je u 6. ili 7. razredu klince morala razdvojiti jer su se stalno nekaj svadili, koškali,...
Pa onda argument 'za': ak' je jedan bolestan, tu je drugi koji mu doma pokaže gradivo koje su taj dan radili.
Ne znam ni sama kaj je bolje. MM bi ih ostavio skupa, ja još nemam stav
Planiram razgovarati i sa školskim stručnim službama na tu temu kad dođe vrijeme za to.
Nemam iskustva, moji su tek 4,5 god, ali ja svoje sigurno neću razdvajati (dečki). Do sad su sve zajedno radili, mislim da bi im razvajanje bio šok, a ne korist. Možda griješim, ali ne mogu zamisliti da idu u različite razrede. Da ne spominjem koliko će roditeljima biti lakše ''pratiti'' jednu učiteljicu, jednu zadaću, jedan izlet..... a ne sve u duplo, a djeca isto godište.
Bez imalo razmišljanja odmah k'o iz topa ću kazati da nikada ne bi razdvajala blizance, ne samo u školi nego općenito.
Dokazano je da blizanci imaju veću bliskost nego braća/sestre.
Ako se budu htjeli razdvajati, to će napraviti sami.
Nemoj se dvoumiti molim te, drži svoje blizance zajedno!
Mi smo još male, no mislim da ih nebi razdvajala. Ako će biti ikakvih problema - uvijek stigneš reagirati, ovako im u startu, uz već postojeći stres polaska u školu, dodaješ i stres odvajanja.
Ne znam, ja ne vidim ništa loše da se klince malo razdvoji, čak mi je malo i neprirodno (meni) da su tak stalno skupa.
Mislim moji su stalno skupa jedino zato kaj nam je tak logistički lakše, ako jedan ide kod bake jer je bolestan, onda ide i drugi samo zato kaj ga nitko drugi ne može odvesti / podići iz vrtića. I tak.
Mislim, da s mužem provodim toliko vremena dnevno, išao bi mi na živce
moji su još maleni ( 2 godine ), ali ne razdvajaju se doslovno nikada, samo trče jedan za drugim
jedu zajedno, piškaju zajedno, jedno vrijeme su i zajedno kakali
nekad se pitam jel to okej, ali šta da radim, kad budu željeli raditi različite stvari u isto vrijeme, neka rade
u školi ih ne bi razdvajala, već će doći vrijeme kada će razdvajanje doći samo po sebi
isto sam se sto puta pitala kako to da se ne idu na živce, ali tako su naviknuti, za drugo ne znaju, svaki valjda misli da ga ovaj drugi mora pratiti, da je to jednostavno tako
Nekoliko godina na kraju osnovne bila sam u razredu s dvije sestre blizanke. Bile su dosta različite, po svemu. Jedna je bila jako dobra učenica, druga znatno slabija. U školi su se stalno natjecale i svađale. Za njih bi možda bilo bolje da nisu bile u istom razredu. U srednju školu su otišle svaka u svoju, poslije sam ih izgubila iz vida.
Sa mnom su u srednju školu išla dva brata blizanca. Oba su bili skroz ok dečki, odlični učenici i nisu bili totalno ovisni jedan o drugome. Imali su i zajedničke prijatelje i svaki svoje i tak.
Da ja imam bliziće ne bi ih razdvajala kad krenu u školu. Već će se oni sami razdvojiti kad/ako osjete potrebu za razdvajanjem
Naši prijatelji imaju osmoškolce, curu i dečka, i baš sam ih nedavno pitala kako im je bilo biti skupa u razredu u osnovnoj školi. Stekla sam dojam da ne bi voljeli da su ih u prvom razredu razdvojili i da je to imalo više prednosti nego mana, ali sad se jako vesele što će svaki u svoju srednju školu.
Nemam izravnih iskustava, no to mi se čini nekako prirodno - da sami odrede kad ima je dosta da stalno budu zajedno. Ja bih ih svakako ostavila u istom razredu dokle god se ne pojavi neka potreba da se to promijeni - bilo da se riješe eventualne poteškoće, bilo da sami odluče da tako žele. Nekako mi se prvi razred čini i prerano i prestresno vrijeme za tako drastičan korak (osim ako postoje neki drugi objektivni razlozi).
To su blizanci i bezbroj puta sam čitala o njihovoj povezanosti, privrženosti i sl. Nešto predivno, nešto savršeno. Cijenim to više od ičega i da sam majka blizanaca njegovala bi taj njihov poseban-predivan odnos!
fućkaš razdvojenost
koliko ja znam parova blizanaca stalno su skupa i idu ili su išli skupa u školu, znam i par parova blizanaca koji su skupa ošli na faks , i jedan par blizanaca koji su se isti dan zaredili.
Kod nas u školi blizanci su zajedno u razredima. Tak je i najbolje. Vjerujem da se spremnost za razdvajanje pojavi kasnije, štajaznam, najkasnije oko srednje škole. Da imam blizance, isto ih ne bih razdvajala pri upisu u osnovnu školu, a za dalje bi se zajednički donosila odluka, ovisno o željama i potrebama.
Znam neke parove blizanaca/blizanki koji su jako vezani i odabrali istu struku i posao, ali i primjere koji su od početka srednje škole odabrali svaki svoj put - sve su to dobra rješenja ako su ljudi zadovoljni. Dob od sedam godina čini mi se preranom za odvajanje osim ako za to postoje neki objektivni razlozi.
sve gore navedeno je kod mene rutina, makar nsu blizanke nego 18 mjeseci razlike
i ja ne bih razdvajala (kao što i nisam) u dnevnim rutinama, aktivnostima
samo ponekad na kratko (šetnja, sladoled, predstava) čisto da utvrdiš da mogu i to-biti malo sami
šogorica ima blizance u 1. razredu (curicu i dečka)
nije uopće bilo upitno da li će ići u isti razred
funkcioniraju super, ona ima svoje prijateljice, on svoje prijatelje
iz nekih predmeta je on bolji, iz nekih ona
super je što kad je jedan bolestan, drugi mu odmah može reći i pokazati što su novo radili
u srednjoj smo imali 2 para blizanaca u razredu, nije bilo nikakvih problema među njima
dakle, i ja bih da imam blizance upisivala zajedno u razred
nisam mama blizanaca, ali u razredu starije kćeri je jedan od blizanaca, sestra mu je u susjednom razredu.
ne znam razloge razdvajanja
Drage moje, hvala na komentarima, u biti nisam za razdvajanje, želim da osnovnu školu pohađaju zajedno i da dijele ista iskustva, a i praktičnije je :blush:. Srednja škola je prilika za kretanje u dva smjera, a i vjerojatno će tijekom osnovne škole imati različite izvanškolske interese.
No, s druge strane, stalno ih promatram i u sebi s epribojavam da im je više pun kufer jedno drugoga, pa od rođenja su non stop zajedno (osim kada je Stela 4x bila po par dana u bolnici nakon operacija).
Slažem se, zajednički razred daje više prednosti nego mana.
Ma to si i ja mislim, čisto zato da se i s drugima poigraju, druže, a ne samo s bracom / sekom, pa nije da ih se razdvaja za cijeli život...
S druge strane, istina je da je praktičnije da idu u isti razred.
OK, nisam ništa pametnija nakon ovog topika.
Mamasch, kad ja slijedeće godine otvotim ovakav topik, molim za iskustva
mislim da će biti dovoljno da sa učiteljicom dogovoriš da ne sjede zajedno
osim možda na samom početku dok još ne poznaju ostale učenike
U razredu je dosta djece, i mogu se igrati s drugima. Može ispasti da uopće ne provode odmore zajedno. Što kaže Rahela, ne moraju ni sjediti skupa.
Ako im bude trebao odmak, mislim da ga mogu naći i u istom razredu.
Pogotovo zato jer se radi o djeci različitoga spola, nekako mislim da je njima lakši individualizam nego kod istospolnih blizanaca.
Je, ima i u tome nekaj...
Ono kaj je mene prije mučilo (a zapravo ne mogu na to utjecati pa me više ne muči) je to što su klinci naučeni da je onaj drugi uvijek tu, uvijek imaju nekog za igru, pa se npr. moja kćer ne zna baš sama zaigrati ak' joj nema brace tu, ne zna sama što bi (nije baš da se voli igrati s bebama)...
Braco se već zna sam zaigrati i ako nema seke, snađe se ovak ili onak... eto, u tom smislu mi se čini da ih je dobro povremeno i razdvojiti, da se nauče i sami 'snalaziti', bez onog drugog...
Čak je bila neka faza dok su bili manji da im u parku nije trebao itko drugi, nisu imali potrebu za igranjem s drugom djecom, ali sada se to ipak promijenilo...
To ne mora biti samo kod blizanaca. Poznajem braće i sestara i s par godina razmaka koji se tako naviknu.
Pomalo... svidjet će im se igrati s djecom istog spola.
Posljednje uređivanje od Jurana : 22.03.2012. at 16:20
Je, je, Jurana, može biti, ali oni barem ne idu u istu vrtićku skupinu ili u isti razred, a to nas opet vraća na početno pitanje topika
Već sam sada sigurna da ih neću razdvajati.
Učiteljica sam RN (1. -4. r.) i pratila sam razvoj blizanaca kroz 4 godine (brat i sestra) pa evo nekoliko situacija iz prakse.
Roditelji su im se razveli pa je maleni imao strah od odvajanja. Plakao je svaki dan za mamom, a ja mu nisam smjela nestati iz vidokruga. To nije kočilo seku da se bezbrižno igra s prijateljicama na velikom odmoru, ali čim bi čula plač bila je tu da ga "spasi".
Kada se išlo na izlet nisu hodali u koloni zajedno u paru već svatko sa svojim prijateljem, ali do kraja izleta su nekako ipak završili zajedno. To se promijenilo tek u 4. r.
Na početku 1. r. dječak se teško izražavao pa je svaki događaj koji bi počeo pričati nastavljala seka.
Onaj koji počne pričati svoj doživljaj mora ga i završiti bez obzira što će mu trebati više vremena.
Kontrolni su im često bili skoro u bod isti. Nije bilo zaboravljenih zadaća, mama je dolazila kod jedne učiteljice, nije joj se moglo dogoditi da su oba roditeljska u isto vrijeme, nisu mogli lagati (bar u prva 2 razreda, kasnije se dogovore), nastava im je počela i završila u isto vrijeme ...
Ima toga još...
Radim u školi s velikim brojem učenika i po razredima ima jako puno blizanaca, čak više jednojajčanih i svi idu u isti razred.
Sretno!
weather, puno hvala što si podijelila sa nama iskustvo kao učiteljice, to mi puno znači. I ja iskreno mislim da nema razloga ni potrebe za razdvajanjem, ovako će im školski dani biti bogatiji i stvarat će zajedničke uspomene, a opet imat će prilike osamostaliti se svaki na svoj način.
puno hvala
Prvi razred je stresan i kada kreće jedno, a dvoje... drago mi je da još dugo ne moram misliti o tome.
Ja nema blizance, ali imam sestru blizanku.
Isle smo zajedno u razred, ali nikad nismo sjedile zajedno...tako da mislim da je za razdvajanje cisto dovoljno da ne sjede skupa :D
Razdvojile smo se tek u srednjoj.
moji su zajedno u razredu, nije ni bilo mogućnosti razdvojiti ih, a da i je ne bi ih razdvajala.
ne sjede zajedno, imaju svaki svog najboljeg prijatelja i ne vise si stalno za vratom.
i mislim da je im je baš super.
ne vjerujem u te priče da blizance treba razdvajati.
evo i ja radim u školi i do sada sam imala samo jedne razdvojene blizance, brat i sestra (ne znam koji je razlog jer nisam razrednica)
oboje odlični
a ne sjećam se niti u jednom slučaju da su blizanci koji su skupa u razredu bili upućeni isključivo jedno na drugo
da ja imam blizance ne bi ih razdvajala
Nas to čeka sljedeće godine,ali nećemo ih razdvajati,jesam razmišljala o tome ali prevagnula je praktičnost i njihova želja da ih ne razdvajam.
Srećom pa nisu previše usmjereni samo jedno na drugo, lako sklapaju prijateljstva i imaju različito društvo
vjerujem da svoje bliziće neću razdvajati, ionako nisu 100% orijentirani jedno na drugo.
ali postoje blizanci kojima je to potrebno, a mislim da bi to trebao uočiti školski psiholog
u mojoj OŠ blizanke su išle u različite razrede, ne znam razlog, ali činilo se kao da im to ne smeta.
isto tako znam blizanke koje su završile i isti fax i njihova obitelj smatra da su pogriješili i da su ih trebali odvojit jer je jedna blizanka bila ovisna o drugoj.
tako da o ovome treba dosta razmislit i, stvarno, u odluku uključit i nekog stručnog.
možda je OŠ malo prerano za odvajanje, ali onda treba veliku pažnju usmjerit u njihovo različito usmjeravanje po pitanju drugih aktivnosti-pogotovo ako su istog spola.
Drage sve,
evo komentare jedne bilzanke - mame blizanaca.
Uvjerena sam da blizance ne treba razdvajati, posebno ne tako rano, a većinu argumenata ste već navele.
Sigurno da je važno jačiti ih svako za sebe, i to je odgovornost i zadaća kako roditelja tako i stručnjaka koji rade u vrtiću, školi....
Ali nikako nije put da ih se odvaja, jer time na poštujemo njihovu prirodnu povezanost.
U iznimno malom broju slučajeva i ekstremnim uvjetima to bi možda bilo bolje, no i tada se sigurno može naći način da ih se podrži nenasilno. Naime, bliskost koju većina blizanaca dijeli je velika, i razdvojiti ih zasigurno donosi ogroman stres i mnogo više minusa negoli pluseva.
Naravno, kad porastu, i sami to požele -onda je to i dobro za njih. A ako smo do tada dobro odradili svoj posao u podržavanju svakog pojedinačno - onda to i neće biti veliki problem.
i - konačno - moram istaknuti nešto što me uvijek muči kad se ovo pitanje otvori: zašto uopće netko razmišlja o tome bez da pita NJIH? pa nisu u pitanju koferi li kućni ljubimci, već osobe s vrlo jakim uvjerenjima, vezama i iskustvima - baš kao i svatko drugi. Samo jačom vezom.
Jako me veseli vidjeti kako veliki broj vas ima jedan pozitivan stav prema uvažavanju posebnog odnosa među blizancima.
A što se tiče savjetovanja sa stručnjacima u školama....na žalost, moram vas upozoriti da određen broj stručnjaka ima apriori stav za razdvajanje, iako slabo argumentiran - čisto radi te neke američke mode da se tako s blizancima čini....raditi stvari po inerciji je za mene uvijek najgori izbor. Odluke bi trebale biti ZA, a nikad PROTIV, pa pod kakvim god razlogom (ili izgovorom) se skrivale....
sretno svim prvašićima, i mamama i tatama,
uživat ćete i više nego drugi - jer blizancima je mnogo lakši svaki novi start, imajući podršku jedno u drugome. a tu su i ti navedeni praktični detalji.
naravno, bit će osjetljiviji na uspoređivanje, ali i u tome isto tako - uvijek ih podržimo da gledaju sebe. to je teško kad izgledaš jednako, ali ako svatko zna u čemu je dobar i da sve može uspjeti uz trud i podršku - to će ići predivno. VIdite i u medijima koliko uspješnih blizanaca koji se skupa bave sportom ili drugim poslovima. Podrška koju si daju urodit će trostrukim plodovima!
nisam znala da kod nas psiholozi, a priori, teže razdvajanju??? no dobro je znati, da se pripremim.
i, da, mislim da je ključ u tome da se pita klince što oni misle o zajedničkom školovanju.
Val, ma ne teže svi - ali mnogo na žalost da. ta je struja već došla do nas. Nekoliko mamica se javilo da im je to čak i kod upisa u jaslice preporučeno. govorim o Zagrebu.
uživajte u školici!
Duplica, kako si!!!!???? Kako su dječica, nismo se čule sto godina!!!???
A propos školskih psihologa...... kada smo prošle godine kao školski obveznici bili na razgovoru u školi, prepotentno su nam odgovorili baš ti pedagozi i psiholozi, koji bi trebali voditi brigu o djeci, da je ona spremna za školu (zato jer je rekla da ima doma pernicu i olovku u njoj... neš ti argumenta) a on da nije spreman (zato jer je nonšalantno odbio crtati ono što su mu one zadale)... Bila sam bijesna ko ris... ne poznaju mi djecu a tako odrešito tvrde da su upravu, i nisu si dale objasniti da moja kćer tada nije mogla podnijeti autoritet a sinko je bez beda bio sam po tjedan dana na skijanju, i tjedan dana u Gradu mladih bez nas i seke, i sve to izveo vrhunski odgovorno. Totalno kontra od onoga što su one zaključile nakon desetak minuta razgovora sa mojom djecom.
A kada smo pitali klince za polazak u školu, rekli su da hoće ići u dvije različite škoel jer će u školu x njegov frend y, a u
školu z ići njena frendica w.
hej, mamasch! i meni je ful drago da vas svih čujem/vidim.
moji su ti super - veliki i rastu, novi izazovi odgajanja su u điru....hehe....ma znaš.
LL imaju 10 godina, škola super, idu od ove godine i u muzičku, imaju svaki svoju macu o kojoj brinu i tako....život ide lijepo.
A malci više nisu malci....uskoro 6, još ćemo jednu godinu u vrtić. Brbljavi su, razigrani, surađuju uglavnom, ali i konflikti su svakodnevni....puno ljudi - puno međusobnih odnosa i dinamika. neću se žaliti- fala Bogu svi smo zdravi i dobro. malo nas je opalio kredit u švicarcima, ali nedamo se.
kako ste vi?
drago mi je da si mi ovo napisala - tužno je kako ljudi donesu odluku i zaključak na osnovi jednoj pogleda na dijete, ali to je nažalost naš sustav.
nadam se da su ti ipak skupa, i da su na kraju oboje upisani.ljubi klince i dođite nam ako možete u Golubinjak - bilo bi mi predrago vidjeti vas! ima nas nekoliko "velikih" parova školaraca, a još nam fali tinejdžera i odraslih. inače je fora vidjeti nas tolike na hrpi.
Draga moja, evo baš danas imamo upis u školu, naravno da su zajedno...
Kako djeca rastu, već sam zaboravila koliko su tvoji, pa to je već velika ekipa! Hvala Bogu na zdravlju, sve ostalo nekako ćemo pregurati, ti sa švicarcima, ja u podstanarstvu...
Za Golubinjak nisam baš sigurna, na žalost auto je na popravku, a drugi neregistrirani pokušavamo prodati... tak da čisto sumnjam, ali bilo bi super da napravite fotke! Možete li ih staviti na web stranu udruge Gemini?
možemo! sad kad imamo stranice, možemo stavit šta hoćemo. žao mi je da te ne vidim, ail štedite....takav je život.
drago mi je čuti da ste veliki i odgovorni, fala Bogu - to je jedino bitno. meni je tata stradao u automobilskoj...i sad se tako polako oporavlja da je skroz potreban njege - teško je to prihvatiti. ali da ne zachatavam temu - pusa i uspješan start u školi!!!
i drugima - da se dobro odlučite i veselo krenete u novu fazu života! često smo mi roditelji više uzbuđeni nego djeca ili barem s više straha - a za njih je to novi korak u jednu predivnu avanturu, kojoj se vrijedi zajedno radovati!
čestitam svim malim-velikim školarcima i mamama i tatama na uspješnom odrastanju.
Danas se savjetuje i potiče razdvajanje blizanaca u školi kod većine psihologa i pedagoga, ali još uvijek zadnju riječ imaju roditelji pa stoga ne dajte se obmanuti, vi najbolje znate da li vašim blizancima treba razdvajanje ili ne i po tome odlučite.
Veliki pozdrav starim duplićkama ;Mamasch, Val, Dupla duplica, uvijek mi je drago čitati vas
stvarno nisam to znala i iskreno me, neugodno, iznenađuje.
mi naše nećemo, sigurno, razdvajat jer oni su toliko različiti po svemu da ne vidim nikakvu potrebu za time.
i inače me ti kratkotrajni pogledi psihologa na djecu strahovito iritiraju. kao, u 3 minute uspješno procjene dijete-imali takav slučaj pa je i sama fizijatrica
rekla da psihologica nije pri sebi.
kad sam gore spomeula psihologe mislila sam na konkretnije savjetovanje, ne na školsku procjenu.
i meni je drago čituckati o vama, baš mi falite, samo da znate
samo se javljam da pozdravim sve "stare" mame, falile ste mi.....
Duplica moja muza, kad tebe vidim da si živa onda znam da su moji problemi mačji kašalj, bravo curo još uvijek me iznenađuješ sa energijom koju posjeduješ
aloha, twinsice, di si mi ti? drži se, kao što vidiš još sam živa
Da živa, ti hendlaš djecu, posao, blizanački forum auu boli glava.
Ja se lomim sa samo ovo dvoje, al koliko se lomim toliko se i topim, dobro je.
Drago mi je čuti da ste sve dobro i da se nosite sa životom o.k. i da su malci super.
Vidim da smo i duplica i Val i ja dogodine mame školaraca, prebrzo, prebrzo.
Mamasch će nam davati instrukcije, ona sad probija led.
Ona priča sa dopisivanjem sa Mici me baš raznježila, primiti pravo pismo mi je sjećanje iz prošlog stoljeća, što sam iskoristila kao poticaj za klince da napišu pisma svojim ujacima,znači pravo pisanje (uglavnom crtanje), odlazak na poštu, marke i slanje, jedno samo poslali u Rijeku, a jedno u Zagreb.
Zamisli šoka kad su primili pisma, ha,ha,ha bili su uvjereni da je neka greška a kad ono nećaci šalju najlješe želje.
rastopilo ih ko sladoled na suncu.
puse malcima,
i tebi zagrljaj, guraj dalje i topi se...hehe...nije sve loše.
Popustila sam liniji manjeg otpora i napisala mail Mici.
Ma krenula sam pisati u blok pretprošli tjedan kada sam sjedila u parku sa djecom, i stala na kraju prve stranice, ni blizu kraja pisma. I onda je to tako stajalo u bloku danima, i prije par dana sam pukla i u pauzi na poslu sročila kilometarski mail i poslala. Još nema odgovora.
Morat ću napisati i papirnato pismo i poslati par crteža Branislavu i Đurđi od Svena i Stele.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom