Drage moje muci me ovo pitanje danima,izgubila sam svog malog andjela 25.2 i nikom nisam imala hrabrosti postavit ga da me ne proglase ludom,ali eto skupila sam hrabrosti da vas pitam.Imala sam urednu trudnocu 20tj,treca bebica i nikad ni slutila nisam da bi se nesto moglo dogoditi.Spletom okolnosti poceli su bolovi,hitna,bolnica,box,cijeli dan i noc u trudovima,trpila samo da zadrzim zdravu bebicu i tek tad postala svijesna da bi ju mogla izgubiti.Molila sam Boga svih tih 15h lezeci u boxu da joj podari zivot i ostavi da zivi,ali...izgleda me nije cuo.Glasa nisam pustila,samo su suze tekle i tekle,srce pucalo,a onda je dosla Dr.sa nalazom CRP-a koji se popeo na 90 i rekla:busimo vodenjak,spasavamo tebe.Cak i tad sam molila doktore da mi ne rade to,ali njima se cinilo suludo,nisu se obazirali jer sam bila tik do smrti,a onda...u jednom trenutku dok sam radjala kao da me netko taknuo po desnom ramenu,cak sam se i okrenula na tu stranu i sa sigurnoscu mogu tvrditi da je to bila moja curica.Nekako sam osijecala da se oprostila s menom i znala sam da je kraj.Od tog dana neutjesno placem,malo se primirim,odvuku me obaveze prema ova dva moja sincica,a onda kad ostanem sama opet tuga i suze.Neki dan sam vozila auto,kad sam sama uvijek placem i tocno znam da me je sigurno dosla utjesiti i dirnula opet po istom ramenu,pamtim svaki centimetar tog zavoja na cesti.Ponekad cujem plac malog djeteta,a onda...utihne.Placem jer zelim da zna da ju volim,a otisla je i nisam joj uspjela to reci,muci me zna li ona to?Cure moje jel imao tko ovakvih iskustava ili ja polako ludim?Samo zelim svom andjelu reci VOLI TE TVOJA MAMA!!!!