topic ti je na mijestu,jer i ja sam jako zabrinuta trudnica i znatizeljna sada vec u 21. tjednu i zelim sto vise informacija,iskustava i savijeta..... prvi trimestar i nije nesto da bih mogla reci joj kako sam od prvog dana uzivala u trudnoci...istina bila sam presretna kada sam saznala kako sam trudna ali nisam najbolje podnijela taj period.....izgledala sam poput zombija...svakodnevno povracanje dva do tri puta(od5.-15. tjedna), mucnine,i uzasno gadjenje prema hrani(to me nije pretjerano brinulo jer sam imala dosta naslaga tako da se bebac imao od kuda hraniti ) bolne grudi i u startu vece za broj :D ...sve ima svoju cijenu...umorna da sam se jedva pokretala svaki izlazak iz kuce bio mi je naporan pogotovo sto sam bila u strahu od povracanja...boze sto ako izrigam dusu na ulici......neispavanost sto zbog povecanog unosa tekucine sto zbog toga sto je to normalno pogotovo u prvom trimestru....borba s emocijama prava oluja,mjesavina ludih emocija...malo placa pa smijeha pa ljutnje pa ma totalna zbrka :shock: :? milijun briga i strahova jeli bebac uredu pa iscekivanja do slijedece kontrole...i tako sada kad je to iza mene mislim taj osjecaj fizicke slabosti mucnine i to...sada je druga prica ali s njom dolaze i nova pitanja i nove brige...eto sve u krug....i ja sam cekala kada ce mi se poceti trbuh ukazivati ja sam se od samih pocetaka furala da se vidi i drzala se za trbu koda se ima sta vidjeti,ali ljudi oko mene poceli su ga uocavati s nekih19. tjedana tjedan ranije sam osjetila prve dodire svoga bebaca(04.02.2006 tocno u 23.56 min)i bila sam presretna jer mi je to dalo sasvim novu dimenziju,nesto neopisivo i predivno i najvece bogatstvo.
jos uvijek nemam nekih tegoba tipa zgaravica bolne i natecene noge ili bilo sta drugo..sada mogu reci da uzivam bar sto se tice fizicki,a psiha je druga prica i dalje sam puna strahova i paranoja a i sklonija sve vise napadima depresije....nadam se da ce sve to otici snagom volje i da cu imat snage prevladati takvo stanje jer nije mi nimalo ugodno.