kad god mi je recimo komplicirano zbog sebastianovog autizma sam bog mi posalje pred oci dijete sa puno kompleksinijim problemom od naseg malog autizma i tad u trenu postanes sjestan koliko si nezahvalan, koliko ne znas biti zadovoljan sa onim sto imas
u biti nekad stvarno trebamo stati i prestati moliti za jos, za vise i stvarno cijeniti sa onim sto je tu
sebastian po najnovijem stvarno moze igrati tenis. e sad mogu zbog toga mahati repom ili mogu kukati da moram kupiti hrpu loptica a to kosta
moja je situacija u biti sretnija i stabilnija od situacije vecine ljudi koju znam...