Dugoročne posljedice hormonske stimulacije u MPO postupcima na zdravlje žene

[Dodirko]

Prvo NE BI HTJELA NIKOGA UPLAŠITI.

Mene su stimulacjie koštale zdravlja.

Sve se nekako zakompliciralo. Imam (imala sam) endometriozu i 2x operirana prije bilo kakvih postupaka. Kod stimulacije dobivala sam malo stanica. I dok je puna stimulacija donosila samo napuhnutost od Klomifena su mi vidno rasle endometriotične ciste. Da, definitivno su od Klomifena rasle što se moglo i ultrazvučno utvrditi nakon svakog postupka.
U pripremi za Maribor koristila sam Yasmin samo 2 mjeseca i na kraju tog perioda dobila plućnu emboliju. Malo je falilo ali i ipak sam ostala tu. Iako je to stvarno najteži oblik reakcije na kontracepciju i iznimno rijetko se događa ipak se dogodilo. Za razliku od nekih drugih žena ipak sam ostala živa i sa tada minimalnim posljedicama. Iz pouzdanih izvora znam da je i prije i poslije mene još žena završilo sa sličnim problemima. Neke sa lakšim a neke sa puno težim. Tek kada sam o tome počela otvoreno govoriti saznala sam kako to baš i nije tako rijedak slučaj. Recimo od sestre prijateljica, od kolege sestrična, od kolege žena njeguje osobu sa posljedicama... uglavnom, to su ljudi sa imenom i prezimenom a ne neka brojka.
Da skratim.... žarišta endometrioze + antikoagulanska terapija u samo par mjeseci pretvorila mi je dobar dio male zdjelice u cistu.
Rezultat... 25 cm crijeva manje, resekcija jednog dijela maternice, odstranjenje desnog jajnika... i FSH 65.

Sve to skupa bi se možda dogodilo i da nisam koristila hormone a možda i ne bi tko zna.

Ali ona sreća transfera 3 odlična embrija ne može se usporediti niti sa čime, možda jedino sa veličinom tuge koju sada osjećam. Sjećam se svakog trenutka i svakog detalja iz tih dana. I velike brige što ako budu trojčeki.

Iskreno, kada vas čitam sa ove strane mogu samo zaključiti. Ne znamo kakav nam je zacrtan životni put.
Radite ono što vas čini sretnima.

I nemojte me tješiti jedino na pp šaljite ako znate dobrog psihologa koji neće kod mene stvar rješavati tabletama.

[The Margot]

Dodirko - neću te tješiti ali nažalost ne znam dobrog psihologa (i meni bi dobro došao ...)

a da, što se tiče antibebi - prije prvog stimuliranog postupka sam ih uzimala i otekle su mi usnice - izgledala sam kao neka ludača koja je gadno pretjerala sa silikonima. u apoteci su me blijedo gledali kad sam im to došla reći...

A sada, osim svih mojih navedenih boljki - usnice su mi non-stop suhe, crvene, vruće. koliko god melema, labela stavila, ništa ne pomaže.

[ina33]

Tek kada sam o tome počela otvoreno govoriti saznala sam kako to baš i nije tako rijedak slučaj. Recimo od sestre prijateljica, od kolege sestrična, od kolege žena njeguje osobu sa posljedicama... uglavnom, to su ljudi sa imenom i prezimenom a ne neka brojka.

Veliki pozdrav, Dodirko!

A propos zafrka od antibebi, potpisujem, žene ih široko koriste, ali bogme i nastradavaju od njih u ne baš tako rijetkom broju.

Mene opća slala hematologici koja je rekla mogu koristiti antibebi uz dg. homozigot, tj. da za mene nije rizik ništa veći nego bilo kojoj drugoj ženi. Ali, same po sebi, one uistinu nose rizik, i nije da "neće bit ništa od par tjedana". MPO-ovci koje sam pitala trebam li kakve testove za to, rekli su ne treba za tako kratko pijenje, opća i opća gin je ipak slala itd. Teško je tu procijeniti di je i koliki rizik za koga, to je posao hematologa, ali opet, ne može niti on pokrit sav rizik. U priči sam doznala za stvarno ne tako rijetke slučajeve - dubinska venska tromboza par tjedana nakon prelaska na yasminelle (a žena je na antibebi dugo, mislim i yasmine), ispostavio se, u pozadini, faktor leiden... ali, ako se dobro sjećam, kod dodirko u pozadini nije bilo ništa pa se opet dogodilo.

Klomifen je meni izazvao 3x endometralni polip, jednom sam se operirala, ali to mi je onako... meno male, to ne računam u neki big deal, iako mi je, kad mi se to događalo, bilo to koma. I još jednom hiperstimulacija taman nakon što smo se vratili iz dalekog puta i došli doma, hvala Bogu da me nije ulovilo puknuće ciste u ciklusu nakon klomifenskog u avionu ili u Austriji jer bih mislila doslovno da umirem - osjećaj je bio kao da mi se staklo razlijeva utrobom, došla hitna. MPO odmahnuo rukom tada, i sad shvaćam da to nije bio neki big deal, samo je bilo neugodno.

Ali, plućna embolija, ozbiljna hiperstimulacija su fakat big deals.

Koji put se, niti uz svu pozornost, neke stvari ne mogu izbjeći, to MPO nekako nosi sa sobom, ali definitivno nisam za ono "ne pitaj ništa, tko o tome razmišlja ne želi bebu dovoljno", "tko pita o posljedicama za zdravlje svoje ili bebino je the enemy i provokator i ono... umišljen je kao prvo jer zašto bi baš njemu uspjelo itd.".

Pitanja i svijest o rizicima su itekako validni, po meni je to, pozitivnim mantrama unatoč, the odgovorno ponašanje prema sebi. Uz svijest, da i unatoč tome, ne može se sve izbjeći, ko zna, ja se mahnito pregledavam, a možda baš mene nešto zakači itd... I kad maknemo MPO sa strane, i za ženu koja nikad nije injekciju hormona uzela, niti hormonalnu tabletu progutala, i gledamo statistike raka dojke, velik je to, na žalost, broj.