Jucer je bilo mjesec dana kako nas je visa sila razdvojila i ne disemo zajedno i nitko se nije sjetio toga,a ja nisam htjela podsjecati ljude da je to bas taj dan,jer smatram da kad se nit ne sjecaju,nisu ni zasluzili da ih podsjetim.Samo ti zelim reci ono sto nitko ne zna,a to je da tvoje srce jos kuca u mom i tako ce biti sve dok ne umrem,dok moje srce sasvim ne utihne.Ljudi bez lica pricaju s menom,prolaze kroz moj zivot ko sjene,ponasaju se s menom ko da nisi ni postojala,okrenuli su novu stranicu u zivotu i idu dalje,al zelim da znas da ja to nikada necu moci jer meni ni sunce vise ne sja isto,nit mi cvijece mirisi,nit ce ikad moje srce zacijeliti i iskreno se veseliti jer tugu za tobom ne mogu zalijeciti.Ostala sam ovdje na ovom svijetu da cuvam tvoju bracu i izvedem ih na pravi put,al jednog cu dana doci tebi da nastavimo gdje smo stale i primim te u narucje i nadknadit cu ti sve andjele moj ne boj se.Voli te tvoja mama,zelim da znas!