Izgleda cu morati jer ocito u pocetku nisam ni bila svjesna gubitka,uslijedio je sok,zatim osjecaj krivnje pa bijes i ljutnja na cijeli svijet,a sad sto dani odmicu kao da se nad mene nadvio oblak tuge koji ocito ne znam sama rastjerati.Vidim da i moji ukucani pate zbog mene,ali bol je prevelika da bi se pretvarala da nije u meni.Nemam snage ni otici po uputnicu,ali sutra je taj dan koji necu moci izbjeci,bolnicki pregled,podizanje nalaza zaostale posteljice i obdukcijski nalaz moje djevojcice.A ja se jos borim gdje su je stavili i gdje je ona sad.Zlato moje maleno hocu li ikad dobiti odgovor zasto se to desilo i zasto je bas meni Bog dodijelio da se ucim nositi s ovolikom tugom.Gledajuci sebe i analizirajuci svoje postupke ne znam i ne nalazim zlo koje sam ucinila,nikad nikom zlo nisam namjerno ucinila,nikad se nikom nisam svetila,nikad namjerno nikog uvrijedila,ako nisam ljudima pomogla nisam im ni odmogla i onda se pitam zato sam tako kaznjena?Odrastala sam bez majcine ljubavi,nije ni pitala kad sam bila trudna sa svojim sincicima trebam li ju,nije ih ni dosla vidjeti kad sam ih rodila,a onda sam razmisljala da ne smijem biti ko ona i da joj ne mogu uskratiti da vidi svoje unucice i nasla nacina da ih netko odnese bez obzira sto nije to zasluzila,al ja sam zena koja ne zna zivjeti s mrznjom i osvetom i taj teret sa sebe sam bacila.Vjecito sam nekom oprastala i samo se borila za svoju djecu i ko mala sam samoj sebi obecala da necu biti majka poput nje i svoj zivot zivim kroz zivote svoje djece,ne budu li oni sretni,ni ja nemam pravo na srecu i onda,ni sama ne znam iz kog razloga dozivim ovaj gubitak koji me lomi.Mene moja majka nije voljela i nisam joj trbala,ali ja trebam svoju princezu i ne znam kako prebroditi i zivjeti bez nje.Andjele voli te tvoja mama!