Slučajno sam ispred vrata čula tetu kako urla na moje dijete

[Bubilo Bubich]

Pliz recite mi što da radim…
Ako se sjećate, zbog čestitih upala uha malca smo prije 3 mjeseca izvukli iz jaslica i našli mu tetu čuvalicu (na preporuku njegove tete u vrtiću). Nismo ni sami znali koliko dugo bi imali tetu i kad bi ga vratili. Bili smo odlučili 2 mjeseca sigurno, a poslije toga smo stalno nekako «vidjet ćemo», možda do svibnja, možda do rujna…

Bili smo zadovoljni s tetom, neke stvari nam se nisu sviđale pa bi joj rekli, nešto bi joj pustili, ali sve u svemu se činilo ok. On je plakao ujutro kad smo odlazili, nekad više, nekad manje, nekad bi spavao, i sve sam to gledala kao pod normalno, i u jaslicama je bio dugo plakao kad smo ga ostavljali… Susjedi su nam često govorili kako je teta «fina», kako guguču po stubištu, kako ga šeta često…

Jutros… MM mi je na putu pa se nisam stigla spremiti, kad teta dođe, od njega ne mogu ništa jer mi se zalijepi za nogu pa brzo izađem…i kad sam zatvorila vrata od stana češljala sam se, stavljala kremu na lice ispred vrata… i čula sam tetu kako viče na njega. Baš ružno je vikala.

Penjao se valjda na krevet… «silazi dolje, silazi odmah, ne i ne!!!» Onda je on rekao: «di je lopta?». Ona se izdere na njega glasom koji nikad nisam čula, niti smo se mm i ja ikad tako izderali na njega – «nema ti lopte, bacio si ju, nema je i gotovo!!!». Rekla je još par rečenica, onda su se stišali… ja sam stajala kao ukopana. Nisam znala što da napravim. Ne znam zašto nisam ušla unutra, vjerojatno ne bi ni otišla na posao… Plakala sam putem do posla, i ne znam što da radim.

MM mi je do petka u inozemstvu, ne mogu ga nazvati jer je do navečer zauzet, a niti mu ne želim pričati dok je vani… sutra imam neku veliku prezentaciju za klijenta i ne mogu danas i sutra ne biti na poslu… mislim smirila sam se, i preživjet ću do kraja tjedna, ali u petak ću joj dati otkaz i vratit ga u jaslice, ne mogu. Baš je ružno vikala.

Mislite da pretjerujem? Mogu joj dati plaću za dva mjeseca, reći istinu ili ne, nešto ću joj reći… možda ju je bolila glava, možda je u šumi…

…nikad joj to nisam prije napravila, namjerno ili slučajno, niti sam dolazila nenajavljeno, provjeravala ja ju, uvijek sam joj javila da će moj brat ili tata svratiti do njih…

…ali meni je tih minutu i pol bilo dovoljno i nemam više povjerenja u nju.

Pliz pišite mi nešto… ali pliz nemojte pisati neke scenarija teta iz noćne more, moram preživjeti do 17.30.

[Točka]

Ja bi ovako ukratko:

Prvo: Otvoreno joj kažeš šta si čula.
Drugo: Otkaz
Treće: Ako misliš da su sve tete u vrtićima bolje od ove tvoje čuvalice....nažalost nisu...u svakom vrtu ima kukolja.

[Peterlin]

Ja bi se naručila na informacije istog trena. I tražila zajednički sastanak s ravnateljicom. Ako se ne može organizirati u roku 2 dana, otišla bih sama k ravnateljici (kao što i jesam puno puta, samo nikad s ovakvim primjedbama, naše tete su bile ok).

[buba klara]

Ja sam radila ko cuvalica jedne djevojcice - to je dijete bilo noseno ko malo vode na dlanu, prije svega iz razloga sto smo bile "1 na 1" ne znam sta mi je trebala napravit da se izderem na nju, stvarno smo imale vremena svaku pojedinu situaciju rijesit mirno. Obzirom da smo bile stalno solo, gotovo sve smo uspijevale dogovorit, a eventualne kazne (uskrate) bile su one koje su mi njezini roditelji rekli/savjetovali, odnosno one koje su sami primjenjivali. Nije mi padalo napamet samo nesto izmisljat, derat se, kaznjavat je, bilo sta... Na kraju krajeva, oni su bili poslodavci, placali su me za to, njihova pravila meni su bila zakon.
Jos mogu razumjet da teta u vrticu povisi glas, sama na njih 20, al brate mili, ona je solo s njim... Ne znam, svaka cast ako to trpite.

[Anemona]

Ja bi ovako ukratko:

Prvo: Otvoreno joj kažeš šta si čula.
Drugo: Otkaz
Treće: Ako misliš da su sve tete u vrtićima bolje od ove tvoje čuvalice....nažalost nisu...u svakom vrtu ima kukolja.

Vrlo slično razmišljam.
Najbolje je bilo u trenutku se vratiti u stan, to si propustila, pa bi slijedeće po redu bilo kad dođeš doma sjesti i otvoreno porazgovarati s čuvalicom.

I isto tako smatram da i u vrtiću možete vrlo lako naiči na tetu koja vam ne odgovara po dosta točaka.

[Anemona]

Ja bi se naručila na informacije istog trena. I tražila zajednički sastanak s ravnateljicom. Ako se ne može organizirati u roku 2 dana, otišla bih sama k ravnateljici (kao što i jesam puno puta, samo nikad s ovakvim primjedbama, naše tete su bile ok).

Nisam te shvatila, ona priča o čuvalici doma kod kuće.

[Bubilo Bubich]

Hvala ti na jednostavnom i brzom odgovoru .

Treće: Ako misliš da su sve tete u vrtićima bolje od ove tvoje čuvalice....nažalost nisu...u svakom vrtu ima kukolja.

Ne mislim, imao je i jednu skroz na početku na zamjeni takvu koja se i preda mnom derala (na drugu djecu, moj joj je kao bio sladak).
I tamo su dio dana dvije tete, kod nas su otvorena vrata od susjedne grupe pa su zapravo uvijek tu negdje 4 tete, i tu je još naučnica... pa ako se on njih 5 jedna izderavam, valjda se ne izderava baš uvijek jer su tamo i ostale.

Nije sam s njom u stanu, i tete u vrtiću ne plaćam toliko (čak da sam ih plaćala i po bandićevom što nisam ). Eto, nisam izgubila smisao za humor...

[Bubilo Bubich]

Ne znam, svaka cast ako to trpite.

To se dogodilo jutros, prvi put nakon 3 mjeseca.
Trprila sam jedino to što nisam ušla natrag u stan.

Ne znam Anemona... nekako mi je prolazilo kroz glavu "On je ok, ne plače, ako sad uđem uplakana kako ću riješiti i smiriti situaciju, napravit ću samo gore". Možda bi ušla da sam imala opciju ostat doma i ne otići na posao, ali tu sekundu sam odlučila otići...

[Peterlin]

Nisam te shvatila, ona priča o čuvalici doma kod kuće.

Sorry, previd!

A doma - nemam što dodati, već su cure sve rekle.

[Sirius Black]

Reci joj da si ju čula da je vikala, ali nisi čula što je točno bilo, pa ćeš vidjeti kako će to objasniti.

Možda je imala loš dan, ali ako je od jutra bila živčana onda to baš nije dobro, i pogotov ako gubi živce s tak malim djetetom a sami su doma. Drugo je kad moraš doma kuhati i svašta a klinci oko tebe skaču i ne slušaju, onda povisiš ton.

I ja ponekad vičem doma na svoje cure, i na malu koja je stara ko tvoj klinac, ali ja imam specifičnu situaciju. I mene moja mala često ignorira kad zna da joj ništa ne mogu, npr. ona luduje po stanu a ja sam sporija od nje, i onda urlam na nju, ili kad radi ono kaj ne smije a meni treba vremena da dođem do nje. Zdrava osoba kojoj je jedini posao čuvati malo dijete, ne bi smjela gubiti živce.

[Anemona]

To se dogodilo jutros, prvi put nakon 3 mjeseca.
Trprila sam jedino to što nisam ušla natrag u stan.

Ne znam Anemona... nekako mi je prolazilo kroz glavu "On je ok, ne plače, ako sad uđem uplakana kako ću riješiti i smiriti situaciju, napravit ću samo gore". Možda bi ušla da sam imala opciju ostat doma i ne otići na posao, ali tu sekundu sam odlučila otići...

Ma sve ok, morala si otiči na posao, dobro si odlučila.
Jedino što ja ne bih nikako, a to je dala otkaz bez "suočavanja". Sjedni na miru s tetom i otvoreno reci točno kako si tu napisala. Dalje ćeš odlučiti prema njezinom odgovoru.

[Sirius Black]

Ne znam koliko klinac priča, ali probaj njega pitati kakva je teta, da li je dobra itd. Moja ima 22 mj., i sve zna ispričati, npr. da se jako plakala jer ju je baka ljutila, i onda ispadne da je baka rekla da mora ići doma s igrališta a njoj se nije išlo.
Možda je teta malo temperamentija pa burnije reagira i vjerojatno je mali već naviknut na nju, jer ako nisi čula njegov plač znači da njeno vikanje njemu baš nije puno smetalo. Možda se inače super slažu.

[Anemona]

Možda je teta malo temperamentija pa burnije reagira i vjerojatno je mali već naviknut na nju, jer ako nisi čula njegov plač znači da njeno vikanje njemu baš nije puno smetalo. Možda se inače super slažu.

Možda mu je baš jako smetalo, jer se inače na njega tako ne viče, pa je ostao zabezeknut. Sve je moguće.
Treba to s tetom riješiti.

[Shiny]

A možda nekada i mame budu osjetljivije jer je i sam rastanak/odlazak težak pa da je čula bilo što, bilo bi joj grozno...znam da je delikatna situacija, i sama sam bila u sličnim, ali nekako iz iskustva, dok su tako mali, pa da sam iza vrata čula kako mu govori "ššššš" ili lagano povišeno "ne" bi bila sva u panici.
Jedno je da je ona urlala na dijete a drugo da je povisila ton..e sad ti budi pametan...

[cvijeta73]

šta ja znam, ajd da je povisila ton u tri i pol, al 5 minuta nakon što je ušla kroz vrata...
nema još pravo bit živčana

šteta što se nisi odmah vratila, al obzirom da je to bilo jutros, ja bih je pitala danas šta se to desilo da je morala vikati na dijete, da si čula kroz vrata, al se nisi stigla vratiti.

[jelena.O]

a kakva je to lopta koju je klinac uspio stamburati?

[Snjeska]

Treće: Ako misliš da su sve tete u vrtićima bolje od ove tvoje čuvalice....nažalost nisu...u svakom vrtu ima kukolja.

Ja živim jako blizu vrtića i vidim i čujem svašta
Tete viču na djecu, jako viču, čak i kad se jede deru se "otvori ta usta!!!"

[piplica]

…nikad joj to nisam prije napravila, namjerno ili slučajno, niti sam dolazila nenajavljeno, provjeravala ja ju, uvijek sam joj javila da će moj brat ili tata svratiti do njih…

A zašto nisi Bubilo, trebala si, svaki je posao podložan kontroli, tvoj, moj, pa i ovaj,
tim više što nekome povjeravaš vlastito dijete.

Mene zapravo ljuti što smo tako odgajani, ne zamjeraj se, ne prigovaraj, ne talasaj, ne ulazi u konflikte,
zato se vjerojatno nisi niti vratila unutra kada si čula dernjavu,
na stranu to što si žurila na posao, ali ako ikada imaš legitimno pravo izazvati neugodnu situaciju, to je onda kada braniš svoje dijete.

Sada nema druge, ili natrag u jaslice ili traži drugu čuvalicu, u ovu si nepovratno izgubila povjerenje.
Imaš li neku privremenu opciju dok se ne snađeš, neku baku da doputuje na par dana, neku nećakinju studenticu, nekoga u koga imaš povjerenja i koga dijete poznaje?

[Doga]

Ja živim jako blizu vrtića i vidim i čujem svašta
Tete viču na djecu, jako viču, čak i kad se jede deru se "otvori ta usta!!!"

[Bubilo Bubich]

Ne znam... znam da tete u vrtiću mogu vikati, ali nekako mi je to lakše podnijeti... znam za onu "spusti glavu i spavaj"...

Ne znam ni sama više, jako je ružno zvučalo, neočekivano, tako živčano i tako nekako "ne blago" kako ju inače čujem. Ono, dr jekyll & mr hyde... cijeli dan me pere tako neki ružan osjećaj. Kao da sam dijete ostavila vještici iz Ivice i Marice. I još sutra ta glupava very important presentation za predsjednika uprave korporacije svemira pa moram biti u tome i ne mogu se mrdnuti s posla i napraviti ne znam što uopće bi mogla napraviti...

Vrtim film i razmišljam pretjerujem li, i mislim da ne... da je samo podigla glas ili bila oštra ne bi reagirala, ali iduća rečenica koju sam očekivala je bila "jeb... te lopta, sjedi i šuti". Užas, i ja ga još ostavim... i sutra ću... Možda pretjerujem, možda pretjerujem, pod stresom sam zbog prezentacije...

Za početak sam za danas i sutra angažirala cijelu femili da skoče do njega prije i poslije posla da je što manje sam s njom... danas ju neću vidjeti jer ga je preuzeo moj tata, ja sam još na poslu... sutra ujutro jurim zbog prezentacije i neću je stići vidjeti ni prije ni poslije posla, pa sve ostavljam do četvrtka. Možda onda budem pametnija. Nemam nikoga da ga ostavim baš na cijeli dan, pa se tješim da će biti ok, već je s njom 3 mjeseca.

Pitat ću malca, puno on priča. Već sam ga pitala i prije, ali nisam uspjela dobiti neki dojam od njega. Nekad ga znam upitati je l ga nešto boli, on kaže da. Ja pitam što, on kaže: trbuh, i glava. Ja sva u panici a on doda: boli i nos, i oko, i zubi... počne nabrajati sve što zna. Tako da ne znam koliko se mogu osloniti na njega .

Preživjet ću nekako ova dva dana, pa ću vidjeti...

A onda ću prvo dati njoj otkaz, pa mom šefu, pa ću lijepo biti doma .

Lopticu je jučer dobio od susjeda ispred zgrade, neka čudna - teška, šuplja s rupom i unutra ima neki metal koji zvecka... Jedva sam ju pristala uzeti, on ju je naravno bacao svuda pa sam ju spremila. A jutros mi se nije dao premotati i presvuči pa sam mu to dala u ruke. Kad je teta došla opet sam ju spremila. On se sjetio pa je tražio... a ona je na to rekla to što je rekla.

[piplica]

Ajoj Bubilo, evo ti jedan virtualni zagrljaj

[Doga]

Nemoj toliko brinuti. Moguće da, pošto su već 3 mjeseca zajedno, imaju vlastiti odnos, te da je na drugi način maleni ne doživljava ni sluša.. Možda ne zna kako drugačije u nekim momentima s djetetom pa to radi na način da urla.. Ja bih s njom otvoreno razgovarala i objasnila točno što me smeta.. Pustila bih da se objasni.. ako bih osjetila neiskrenost ili se ne bih složila s njezinim motivima i načinima na koji ih provodi, otkazala bih je..

[winnerica]

Ja baš mislim da to nije ispravno niti dobro što ona viče na dijete. I mogla si je s posla nazvati i pitati zbog čega je vikala, reći da su te susjedi kontaktirali zabrinuto jer ona viče na malog... I da mi Predsjednik Svemira, a i šire dolazi ja bih joj (normalno, prije bi čula njene "razloge") dala pedalu! I kaj s tom loptom? Jel lopta od kristala bila, od suhog zlata da ona viče na njega? Ma mislim da bih se vratila u stan i loptu joj u usta nagurala, a uopće nisam agresivna osoba.
I svakoj budućoj teti treba doma dolaziti nenajavljen, svi koji mogu. Kaj se imaš najavljivat u svoj stan i za svoje dijete? Lako ona namješteno guguće po hodniku kad je vide susjedi (imali moji poznanici sličan slučaj); ono teta savršena izvana, a unutra katastrofa...
I bože dragi, pa ne čuva nekakvu živinu, kakav ona "odnos" može imat tako oštar s djetetom koje nema 2 godine?! Kako se malo dijete može s njom u tom odnosu "naći"? Jedino kao žrtva!

[winnerica]

Sad sam se sjetila kako je ovdje jedna cura pisala da je do tad savršena teta čuvalica na njeno zvonjenje na vrata išla joj otvoriti ih, a bebu je pustila golu na prematalici za to vrijeme. Beba je mogla pasti... I dala joj je otkaz!

[SikaPika]

BB, ja sam ti samo došla pružiti podršku.
Baš teška situacija, mogu misliti kako si tužna.
I ja se na svoje dijete znam izderati, ali u totalno drugačijim situacijama a i odmah joj se ispirčam i to je drugačije.
Zaboli me i kad MM povisi ton na nju (iako je on sto puta blaži od mene).
Nadam se da si razgovarala s njom.
Pokušaj s malim razgovarati općenito o teti. Ono kao, voliš li ti svoju tetu? Bude li ti lijepo s njom? ... skužit ćeš po njegovoj reakciji kakva je situacija.

[buba klara]

ja cu samo napomenuti da je meni bilo potpuno normalno da roditelji ili baka/dida "upadnu" u stan dok sam ja cuvala njihovo dijete
ponajprije, to je njihovo, dijete, njihov stan, imaju pravo raditi kako ih je volja i to uopce nisam dozivljavala kao nekakvu provjeru
ljudi su, usput receno, imali takve poslove da nisu imali fiksno radno vrijeme i mogli su skociti do doma kad su htjeli
i da danas ja placam tetu cuvalicu uopce se ne bih ustrucavala uci u vlatiti stan u sred jutra, sta god ona mislila o meni
i ocekivala bih da se ne dere na dijete u svakom slucaju

[Anemona]

I meni je normalno "upadanje" u vlastiti stan, čak što više poželjno je.

[Jurana]

Treće: Ako misliš da su sve tete u vrtićima bolje od ove tvoje čuvalice....nažalost nisu...u svakom vrtu ima kukolja.

Istina, ali vrtić je institucija koja posluje u skladu sa zakonoom i podliježe provjerama i odgovara javnosti, gdje postoji ravnateljica i, ponekad, stručna služba. I uglavnom je više osoba s djecom pa se međusobno mogu korigirati.
A teta koja je nasamo s djetetom i čuva ga "na crno"... ne možeš joj baš pozvati inspekciju.

[nevena]

netko je vec rekao, ja bih rekla teti da sam cula da je vikala pa bi ju pitala sto je bilo da mi objasni. pa bi vidjela sto ce reci. i pitala bi i dijete da mi isprica sta je bilo
i ja ponekad viknem ali ne zelim da teta koju skupo placam urla na moje dijete.
ali potpuno te razumijem, u datom trenutku je tesko ostati hladne glave.

sta si napravila na kraju?

saljem ti zagrljaj

[Doga]

netko je vec rekao, ja bih rekla teti da sam cula da je vikala pa bi ju pitala sto je bilo da mi objasni. pa bi vidjela sto ce reci. i pitala bi i dijete da mi isprica sta je bilo
i ja ponekad viknem ali ne zelim da teta koju skupo placam urla na moje dijete.
ali potpuno te razumijem, u datom trenutku je tesko ostati hladne glave.

x
Ovako sam otprilike napisala+kako kaže nevena da bi trebala popričati svakako i s djetetom... s time se u potpunosti slažem. Preispitati kako ono doživljava tetu čuvalicu i vrijeme provedeno s njom, konkretan slučaj nije možda potrebno ni navoditi..
Sretno!

[mayato]

ajme draga, ja ti se divim,ja ne bih mogla čekati čak do četvrtka da razjasnim situaciju...Ne bih imala mira i ne bh se mogla skoncentrirati ni na što drugo dok me to kopka.
i potpisujem winnericu u cijelosti, ja se mogu tu i tamo izderati, ali s kojim pravom da se dere teta koju masno plaćam?
Meni tu nema nikakvog opravdanja i vjerujem da i ti u svome srcu to znaš.

[Pepita]

Ja bih kazala "Susjedi su vas čuli kako vičete na moje dijete"
Bar kod nas u Dalmaciji susjedi "vole" tuđa posla.
Nikad ne bi znala da li opet netko prolazi ili sluša.
Naravno, otkaz joj visi za vratom.

[Anemona]

Nadam se da nisi čuvalicu našla preko Rode.

[nevenera]

ja bih je pozvala na red. pitala što je bilo. ali sumnjam da bih joj više vjerovala.

[Pepita]

Nadam se da nisi čuvalicu našla preko Rode.

Ova stoji!

[inana]

čiam, čiam, i mislim si... ja sam zadnjih 13 godina čuvala klince, curke, dečkiće, mirne, živahne, svakakve, i koliko god oni bili živi, meni su bili draži, sa svakim je dio mog srca, i ne prođe dan da ne pomislim na njih, sa svim roditeljima sam ostala u prijaeljskoj vezi, druženja, ročkasi, ma sve, sve ih računam pod malo proširenu familiju... i sad si mislim, ne stavljam se u maminu situaciju, nego tetinu... i proživljavam to, i zaključak je, možda krivi, ali vjerojatno nije- mama zna prepoznat što je povišen ton, a što histerično urlanje, mama zna prepoznati u kakvom je stanju malenoga ostavila, mislim da srce daje znak, i upozorava da je ovo bilo pre... pre. E sad, gledam ja to ovak, etu plačaš da čuva malenoga u TVOM stanu, i onda joj se najavljuješ da ćeš doći- iliu netko- u TVOJ stan, provjerii kako se PLAČENA teta brine o TVOM sineku... mislim da ti je srce reklo da ovo nije bilo ok, da znaš da nisi mirna dok je s njom, i gotovo... od toga dana tebi bude u uhekima to stepavanje- ja neznam jel ona bjesnila, urlala, i kakva ona je, ali, ako ti tako kažeš, i ako ti srce šalje signal, poslušaj ga- maleni je najvažniji u svemu tome- pa šta moraš plačati za to? Da ti nisi u situaciji platiti, nego ovisiš o milosti nekoga da ga pričuva, pa da popuštaš, ali ovak... imaš tu forum, oglasi se što prije, i svakako razčisti sa ovom tetom, čisto da nebude zle krvi... sretno tebi, i posebno malenome da nađe mirnu i toplu tetu koja će mu biti štit i toplina, dok mamek i tatek rade... sretno!

[Bubilo Bubich]

Hvala vam cure na savjetima i podršci. Sutra je taj moj najavljeni četvrtak, a uopće ne znam što da radim.

Neki su pitali za prezentaciju, pa sam htjela pojasniti... radila sam na tom nekom projektu zadnja 3 mjeseca i danas je bila finalna prezentacija pred 40 ljudi iz firme koja je "vrlo važan klijent" i nekim facama iz Londona, 120 slajdova, 2 sata pričanja na engleskom... stvarno sam bila ful u tome za sve završim i pripremim kvalitetno i na vrijeme... naravno da se svakome uvijek može nešto dogoditi, ali nisam bila u poziciji da nakon 3 mjeseca rada na tome netko to može preuzeti i odraditi kraj umjesto mene u dva dana...

...opravdavam se da ne ispadam kao loša majka koja nakon scene koju ju užasno uznemiri opet ostavim dijete toj osobi. A moji mogu uskočiti ili rano ujutro, ili popodne, i između 10 i 15 opet nemam baš nikoga, mora biti s tetom. Tješim se da su tada uglavnom vani, dolazak doma i spavanje...


...i zašto se nisam vratila? Sad kad razmišljam... nije bilo samo što sam žurila na posao... Kad sam izlazila plakao je za mnom, i taman se bio smirio... onda je uslijedila deračina, ali od njega nisam čula nikakvu reakciju koja bi me dodatno uzrujala, pa sam zaključila da je bolje da ne ulazim jer ću ga samo zbuniti pa će opet početi plakati...

Vrtim film po glavi... teta ga je naučila i pjesmice, i svašta pričati, i donijela je cd s dječjim pjesmicama, i imamo platnene pa vidim da ga redovno premotava, dobro joj jede - vidim koliko kaka (mame vole kakicu ), vodi ga u park koji zbilja nije blizu naše zgrade, gdje ima djece i sunca (vidjeli su ih poznanici)... i osim što plače ujutro kad izlazimo iz stana, nisam primjetila na njemu da je "ugnjetavan", veseo je, živ, dočekuje nas veseo popodne...

Probala sam ga nešto pitati, ali ništa nisam uspjela dobiti od njega. Kad ga pitam je li teta dobra on kaže "da". Pitam ga je l teta viče, je l teta ljuta... onda me gleda i ništa ne kaže, više mi djeluje da je zbunjen što ga to pitam.

Ispričala sam mami i tati, nije im drago, ali opradavaju nju da se zabrinula za njega da ne padne s kreveta pa je povikala. Dobro, ali čemu onaj stvarno, stvarno ružni dio s lopticom...? I da sam ja jadna preosjetiljiva jer mi je mm na putu i jer sam bila pod stresom od prezentacije...

Prepričala sam jednoj frendici - njezine riječi i boju glasa, i rekla je samo "ajme užas".

I onda vrtim, i vrtim već dva dana tu minutu u glavu... I osjećaj, dojam i povjerenje je nepopravljivo, sve je nestalo - lijepo ste napisale.

Mislim si ako se on nije uzrujao i bilo mi je to normalno, je l to znači da se i inače tako dere pa se on navikao?

Pogotovo mi taj dio s lopticom nije jasan. Tek večer prije smo ju donijeli u stan... njezin jedini problem je što je teška zbog te neke metalne kuglice unutra, i malcu je naravno glavna fora bila opaliti ju gdje god može pa sam ju još navečer spremila. Ujutro ju je držao jednu minutu kad je došla teta, i ja sam mu je odmah uzela i sakrila. Dakle, ona nije imala niti 5 sekundi iskustva s dotičnom problematičom lopticom... Ali ju je svejedno iziritiralo do živčanog deranja to što je on pitao za nju. Uh!

Napisala sam samo tonu teksta, a nisam ništa rekla... Sutra ću nešto napraviti, pitati, reći... u petak dolazi mm s puta.
Ne znam... vjerojatno ćemo završiti tu epizodu... samo me brine što ne znam kako da to napravim, što ćemo onda, opet jaslice, opet nova osoba...?

Nisam ju našla na Rodi. (mislite da se takva teta ne bi mogla javiti ovdje na oglas?). Našla sam ju preko preporuke naše tete u jaslicama, dakle tete u grupi mog malca... teta čuvalica je bliski član obitelji jedne druge osobe koja radi u našem vrtiću. I stanuje 5 minuta od nas, i preko vikenda ju nekad sretnemo u dućanu. Super, je l da?

[Bubilo Bubich]

p.s. Mi živimo u jako maloj zgradi, na našem katu je još samo jedan stan, susjedi koji bi je i mogli čuti isto nisu doma u to vrijeme... to joj ne mogu prodati... oni koji je čuju, čuju je kad izlazi iz zgrade u šetnju.

[Bubilo Bubich]

Ma da, i mogla sam ju nazvati s posla bez obzira na prezentaciju, stres i predsjednika svemira... ali nisam znala što bi joj rekla, i to preko telefona, ni danas ju nisam vidjela jer sam i ujutro i popodne organizirala svoje da malo uskoče, čule smo se telefonom, ali... ali... ali... s vrata sam jučer otišla, poslije joj nisam ništa rekla... i eto... sad mi se čini da sam zapravo jako glupa u svemu što nisam uopće reagirala do sad. Ali, nekako sam si sve posložila u glavi da je to gotova priča, i da moram izdržati do kraja tjedna, i da se još vrati mm pa da dogovorimo što ćemo dalje (koji nema pojma o ničemu, a svi na forumu znaju )...

Laku noć Rodice... .

[winnerica]

Ma da, i mogla sam ju nazvati s posla bez obzira na prezentaciju, stres i predsjednika svemira... ali nisam znala što bi joj rekla, i to preko telefona, ni danas ju nisam vidjela jer sam i ujutro i popodne organizirala svoje da malo uskoče, čule smo se telefonom, ali... ali... ali... s vrata sam jučer otišla, poslije joj nisam ništa rekla... i eto... sad mi se čini da sam zapravo jako glupa u svemu što nisam uopće reagirala do sad. Ali, nekako sam si sve posložila u glavi da je to gotova priča, i da moram izdržati do kraja tjedna, i da se još vrati mm pa da dogovorimo što ćemo dalje (koji nema pojma o ničemu, a svi na forumu znaju )...

Laku noć Rodice... .

E moja BB, održala si ti prezentaciju i pred 100 ljudi ako treba ali te uplašila zapravo jedna vulgaris teta čuvalica. Jel ti to nju izbjegavaš opet sresti?! Pa ona po tome može raditi što hoće u stanu i s djetetom... Ne kužim zbog čega je bitno što ona živi blizu i srećete je u dučanu (ako si joj namjenila dati otkaz)? O.k. je da živi blizu osoba koja ti može uskočiti u pol noći pričuvati dijete, ali ovo...koma.

Kažeš: Vrtim film po glavi... teta ga je naučila i pjesmice, i svašta pričati, i donijela je cd s dječjim pjesmicama, i imamo platnene pa vidim da ga redovno premotava, dobro joj jede - vidim koliko kaka (mame vole kakicu ), vodi ga u park koji zbilja nije blizu naše zgrade, gdje ima djece i sunca (vidjeli su ih poznanici)... i osim što plače ujutro kad izlazimo iz stana, nisam primjetila na njemu da je "ugnjetavan", veseo je, živ, dočekuje nas veseo popodne...

Mene pjesmice i kakica nebi zadovoljili, a bome niti odlazak u park! Pa nešto ga mora i naučiti, jesti mu mora dati, a jesi pomislila da ga u park vodi jer joj tako brže prođe vrijeme nego da su u stanu, dijete tamo ima svoje društvo, a ona svoje (vjerojatno)... Na mnogo djece se nije primjetilo da su ugnjetavani, sve dok kao punoljetne osobe sami o tome nisu progovorili.

Probala sam ga nešto pitati, ali ništa nisam uspjela dobiti od njega. Kad ga pitam je li teta dobra on kaže "da". Pitam ga je l teta viče, je l teta ljuta... onda me gleda i ništa ne kaže, više mi djeluje da je zbunjen što ga to pitam.
Malecki ti je premali da se objašnjava s tobom i bilo kim drugim, a to njoj daje moć i nad njim, tobom, tm, a bogme vidim i tvojim roditeljima... :(

[Anemona]

Nisam ju našla na Rodi. (mislite da se takva teta ne bi mogla javiti ovdje na oglas?).

Ma naravno da se ovdje na oglas može javiti bilo kakva teta. Mislila sam da nisi možda dala oglas na Rodi, pa ona tako došla do tvojeg mobitela,... pa sad isto tako može čitati što pišeš.

Obavi danas taj razgovor, pa vidi što će reči.
Ne bih je odmah otpisala, dok ne čujem odgovor.

Ono što bih ja za ubuduće za tu ili bilo koju drugu tetu:
- nema izlazaka van na način kako ti kažeš - netko ju je vidio s djetetom u nekom tamo parku. Nema šanse. Točno se treba znati gdje, kamo i kada.
- zaletjeti se svaki čas doma, ti, muž, baka, djed,... to je na neki način nepovjerenje, ali bome je dijete važnije od takve zamjerke.

[pomikaki]

Probala sam ga nešto pitati, ali ništa nisam uspjela dobiti od njega. Kad ga pitam je li teta dobra on kaže "da". Pitam ga je l teta viče, je l teta ljuta... onda me gleda i ništa ne kaže, više mi djeluje da je zbunjen što ga to pitam.

Od djece teško možeš dobiti takve direktne odgovore, oni ne razumiju najčešće što je u redu a što nije. Bolje je do toga doći u nekoj neobaveznoj priči. S tim da ne znam koliko dijete ima razvijen govor u ovoj dobi. Pokušaj da ispitati, sasvim opušteno, što je radio preko dana, gdje su bili, i na neke događaje (npr ako kaže da je pao, da je nešto skrivio) pitaj "a što je teta rekla?"
Nemoj se osjećati krivom što nisi isti čas dala otkaz teti. Riješit ćeš tu situaciju na tebi najprihvatljiviji način, i to će biti ok.

[Anemona]

Ne znam koliko možeš ispitati, ako se mojem (skoro 5 godišnjaku) ne priča, samo govori: ma, svašta, svašta.
Ok, imam neku sigurnost, ako ga se nešto negativno dojmi, onda kaže.

[Bubilo Bubich]

E moja BB, održala si ti prezentaciju i pred 100 ljudi ako treba ali te uplašila zapravo jedna vulgaris teta čuvalica. Jel ti to nju izbjegavaš opet sresti?! Pa ona po tome može raditi što hoće u stanu i s djetetom... Ne kužim zbog čega je bitno što ona živi blizu i srećete je u dučanu (ako si joj namjenila dati otkaz)? O.k. je da živi blizu osoba koja ti može uskočiti u pol noći pričuvati dijete, ali ovo...koma.

U pravu si... ali, pričat pred sto ljudi je jedna stvar... ali ne znam se konfrontirati s drugim ljudima, ako mi nešto kod nekoga smeta prvo ću sto puta reći "Znate, ja se ispričavam ali htjela bih vam nešto reći, nadam se da se nećete naljutiti". Pa kažem to.... Pa se onda opet ispričavam i bed mi je ako sam nekoga povrijedila. Jedna od tih...
I osim toga kod tete mi je bio važan naš odnos koji je (bio) ok, normalno smo pričale o svemu, bilo mi je važno to povjerenje. Cijenila sam ju i zato sam najavljivala dolaske. Nije mi palo na pamet ponašat se prema njoj "na nož, gle promatram te", procjenjivat ju... fuck, i ona je valjda osoba, a ne robot za čuvanje, ubij te me, činilo se sve ok. Ne bi nikad rekla da je netko «jedna vulgaris teta čuvalica». Ona je osoba ko i svaka druga, s kojom sam imala neki odnos, koja je bila jako važna u našem životu, dijete je s njom bilo 9 sati 5 dana u tjednu.

Ovo za park… to je jedini normalni park u našoj blizini, u kojem ima ok stvari za djecu, i kojem uopće ima i djece… meni je puno značilo što uopće ide do tamo, a nije baš blizu, i on se ne želi baš uvijek voziti u kolicima, pa nekad guraj kolica, vodi njega, a ima proći cestu bez nogostupa, veliko raskršće…

Možda sam se trebala zabrinuti što i nakon 3 mjeseca plače ujutro, ali eto… i u vrtiću je dugo plakao kad je ostajao… Sad mi je (što bi rekla Adele) kristalno jasno, on tetu ne voli baš.
Ne znam koje sam druge znakove trebala tražiti ili gledati, brinula se ok o njemu, imala sam povjerenja.


Dobro, jutros joj nisam opet ništa rekla jer sam si htjela dati priliku još jednom provjeriti što jesam ili nisam čula. Bile smo skupa 10 minuta u stanu, ona je uglavnom tepala ili gugutala, ja promatrala malca pod mikroskopom kakve ima reakcije na nju. Onda se malac zalijepio za mene u kupaoni dok sam prala zube, i tad sam čula i vidjela… digla je glas, samo jednu riječ, htjela ga je izvući iz kupaone «da ne smeta mami…» i čula sam taj ton . I vidjela na njegovom licu da se strza/boji. Ona se iste sekunde smirila i blago mu počela nešto pričati, ja sam joj samo rekla da ga ostavi kod mene u kupaoni. Kad sam izašla iz stana ostala sam na stubištu malo… da, ona viče. Nije opet imala rafalnu paljbu, ali je u tih par minuta dva puta opet ružno povisila glas. To je njezina odgojna metoda. Ona misli da to tako treba biti. To je disciplina.

I što uopće reći o tome da se dereš na dvogodišnjaka jer je bacio lopticu.

Dakle, to je to. Otkazat ću tetu, danas, sutra, samo da se organiziram na poslu i dogovorim za godišnji. Mislim, neće mu ništa biti još danas ili sutra, ali ne sviđaju mi se njezine odgojne metode i ne želim da ga više čuva.

I bitno mi je to što živi u susjedstvu, i što ju svi u našem vrtiću poznaju i znaju da ga čuva. Pa želim to završiti na neki normalan način, ne želim se dovesti u situaciju da nekog izbjegavam na ulici, da našoj teti u jaslicama (koja ju dobro pozna, piju kavu nekad…) nešto izvodim ili lažem… Pokušat ću to sve zadržati na nekoj ljudskoj razini: Hvala vam na svemu do sada, ali ipak nam ne odgovara vaš način «čuvanja».

[Nena-Jabuka]

I bitno mi je to što živi u susjedstvu, i što ju svi u našem vrtiću poznaju i znaju da ga čuva. Pa želim to završiti na neki normalan način, ne želim se dovesti u situaciju da nekog izbjegavam na ulici, da našoj teti u jaslicama (koja ju dobro pozna, piju kavu nekad…) nešto izvodim ili lažem… Pokušat ću to sve zadržati na nekoj ljudskoj razini: Hvala vam na svemu do sada, ali ipak nam ne odgovara vaš način «čuvanja».

Nadam se da će sve završiti civilizirano, ali budi spremna i na iznenađenja, možda uvrijeđena "povisi ton" i na tebe, sad kad joj više nećeš biti poslodavka pa ne mora glumiti. Mislim da si dobro odlučila, na osnovu svega što si napisala.

[Anemona]

Meni je recimo žao da nisi tetu prije bolje provjerila. Naravno, uvijek netko može glumatati, ali neke osnove npr.
1.) za početak dati teti da ispuni upitnik (bio je tu na Rodi) - iz njega vidiš barem malo "kako diše". Imaš pitanja kako bi umirila dijete, kako reagirala u xy situaciji,...
Ne može se baš sve izglumiti.
2.) prezentirati teti osnovne natuknice koje su tebi bitne u odgoju, prehrani,...
Npr. ja sam uvijek konkretna: doručak koji u koje vrijeme, međuobrok, ručak,... što smije jesti, a što ne.
3.) izuzetno mi je važno barem prvi tjedan provesti s tetom, jer onda vidiš njezine reakcije, vidiš da si ti u roku 5 minuta vidjela da često povisuje ton, pa razgovarati s njom o onome što želiš, a što ne.
4.) ne vidim ni jedan razlog zašto bi se najavljivala ako dolazim doma (imam često priliku usput doči doma na 5 minuta, zašto bih za to zvala tetu?)

Ne branim tetu, ali meni to izgleda kao da se niste baš jasno dogovorile. Kako teta može znati (ako joj ti nisi rekla) da ti ne želiš da povisuje glas na dijete, ili da npr. ne želiš da dijete kažnjava odlaskom u kut, ili tako nešto?
To su sve stvari koje se dogovaraju unaprijed i kontroliraju.

Kad gledaš meni (i tebi) možda ne odgovara kako ti najbliži rod, ili prijateljica odgaja svoje dijete, jednostavno se metode razlikuju i kad je tvoje dijete u pitanju ti diktiraš jasna pravila.

Smatram da je i greška da dijete prvo uzimaju deda i baka, pa teta, tako ti gubiš taj prvi jutarnji dojam, koji je u početku važan.

Što se tiče plakanja na rastanku, to ovisi o djetetu. Neka plaču dulje, neka krače, neka nikad, neka zauvijek. Obično to nema veze s ljubavlju prema teti, vrtiću, baki,...

[Peterlin]

Joj draga, to je tak teško naći i provjeriti.... moraš imati puno puuuno sreće. Dobre tete uglavnom već imaju posao, a one koje se javljaju na takve oglase obično nemaju preporuke. Imam jako loša iskustva iako sam imala samo "backup" čuvalice jer su djeca bila u jaslicama, ali nisam mogla uzeti bolovanje pa sam plaćala hladni pogon tetama koje su ih po potrebi čuvale.

Ne samo da nisu imale kulturne, nego ni često ni higijenske navike na prosječnoj razini. Ni danas ne znam kako smo preživjeli taj period...

[Bubilo Bubich]

Provjerila sam, što sam mogla i koliko sam mogla. S obzirom da smo od 5. do 9 mj. prošle godine bili u privatnim jaslicama, pa onda išli u gradske, i odradili sto bolovanja i privikavanja nismo imali baš puno izbora. Bio je konstantno bolestan, i mm, i ja, i moja mama smo potrošili sav godišnji koji smo imali... doslovce smo imali par dana oko Božića kad treća upala uha i antibiotici nisu odradili svoje i kad su nam rekli "ne natrag u jaslice". Imala sam još 5 dana bolovanja, i mm par dana godišnjeg i tjedan i pol smo bili s njom. Čak smo 2-3 puta tih prvih dana bili skriveni u drugoj sobi (ona je znala, malac ne) kad su se vratili iz šetnje... pol sata bi slušali kako ulaze u stan, on plače jer mi nismo tu kao kad su izlazili van, smirivala ga je, nahranila, premotala i stavila spavati... sve uz tepanje i maženje dok plače jer ga stavlja u kinderbet. Par puta sam prisustvovala ujutro dok ga premata i bježi joj. Nikada preda mnom nije povisila ton.

Bila sam sigurna u nju i sretna što smo ju brzo našli na preporuku osobe iz vrtića koja je draga i dijete ju voli (da, dobro, to što njih dvije piju kavu ne znači da dijele i odgojne metode, i moja dobra frendica viče na svoje dijete na način na koji ja ne bih, i prihvaćamo jedna drugu...)
Sve joj je bilo jasno i prihvaćala je - npr. da nema čokolade, slatkiša, kad se jede i sl. ... shvatila je ona jako dobro koje su naši odgojni stavovi jer smo raspravljali o tome zašto spava s nama, a ne u kinderbetu, a ne u svojoj sobi, zašto još dojim... skužila sam da njoj osobno to i nije neka fora, ali nije baš da je ona tu nešto mogla promijeniti i da je htjela. Tu i tamo bi rekla da njoj lijepo spava u kinderbetu, ja bih rekla da meni urla i da nemam ništa protiv da spava sa mnom jer spava samnom cijeli svoj mali život, i to je bio kraj razgovora. Nije mi palo na pamet da bi ona ipak provodila svoje metode, za koje je sigurno jako dobro znala da ih ne odobravao jer je više puta vidjela kako ga hendlamo kad plače, kad je ljut ili napravi nešto što ne smije.

Bilo je njoj jasno, ali očito nije odobravala baš sve. Nisam ni pomislila da ima prostora da ipak provodi svoju volju (kad ga već ne može odviknuti od sise ili nam urediti dječju sobu ), nisam tome pridavala preveliku pažnju što se u tome ne slažemo. A trebala sam.

Ujutro ga nitko ne preuzima, to je bila iznimka samo jučer kad mi je zbog posla uletio brat na pola sata. Baka i deda dolaze samo popodne oko pola 4. I nitko od nas ne može slučajno uletiti u neko čudno vrijeme. Zna da ju od 8 do 15.30 nitko ne može kontrolirati. A da će doći moji starci sam joj čisto najavljivala da zna da će moći doma 2 sata ranije, i to dan unaprijed jer sam se tako i sa starcima dogovarala. Eto, ni to nisam trebala.

No, što je tu je... sad je tako kako je.

[Bubilo Bubich]

p.s. Imala je i preporuku, čuvala je djecu prije, zadnje dijete je čuvala 14 mjeseci.

Ma gle... nije ona sad neki horor, nekom roditelju koji i sam viče možda to ne bi bio problem. Ali meni se ne sviđa i drago mi je da imala priliku otkriti to.

[Dalm@]

Uf BB, točno kužim tvoj pristup. Mislim da bi ja praktički isto postupila u tim okolnostima. Ono, srce ti se kida, ali gledaš i "big picture"...

Nismo ni sami znali koliko dugo bi imali tetu i kad bi ga vratili. Bili smo odlučili 2 mjeseca sigurno, a poslije toga smo stalno nekako «vidjet ćemo», možda do svibnja, možda do rujna…

Možda da se u otkaznom razgovoru s njom vratiš na ovo.
Probali ste, ne ide... i nakon 3 mjeseca dijete ujutro plače i to te opterećuje, navesti da je utorak ujutro prevagnuo u odluci... Nikakvi susjedi, nego iskreno reći kako si se zadržala pred vratima.