Ja sam radila ko cuvalica jedne djevojcice - to je dijete bilo noseno ko malo vode na dlanu, prije svega iz razloga sto smo bile "1 na 1" ne znam sta mi je trebala napravit da se izderem na nju, stvarno smo imale vremena svaku pojedinu situaciju rijesit mirno. Obzirom da smo bile stalno solo, gotovo sve smo uspijevale dogovorit, a eventualne kazne (uskrate) bile su one koje su mi njezini roditelji rekli/savjetovali, odnosno one koje su sami primjenjivali. Nije mi padalo napamet samo nesto izmisljat, derat se, kaznjavat je, bilo sta... Na kraju krajeva, oni su bili poslodavci, placali su me za to, njihova pravila meni su bila zakon.
Jos mogu razumjet da teta u vrticu povisi glas, sama na njih 20, al brate mili, ona je solo s njim... Ne znam, svaka cast ako to trpite.