Slučajno sam ispred vrata čula tetu kako urla na moje dijete

[Anemona]

Meni je recimo žao da nisi tetu prije bolje provjerila. Naravno, uvijek netko može glumatati, ali neke osnove npr.
1.) za početak dati teti da ispuni upitnik (bio je tu na Rodi) - iz njega vidiš barem malo "kako diše". Imaš pitanja kako bi umirila dijete, kako reagirala u xy situaciji,...
Ne može se baš sve izglumiti.
2.) prezentirati teti osnovne natuknice koje su tebi bitne u odgoju, prehrani,...
Npr. ja sam uvijek konkretna: doručak koji u koje vrijeme, međuobrok, ručak,... što smije jesti, a što ne.
3.) izuzetno mi je važno barem prvi tjedan provesti s tetom, jer onda vidiš njezine reakcije, vidiš da si ti u roku 5 minuta vidjela da često povisuje ton, pa razgovarati s njom o onome što želiš, a što ne.
4.) ne vidim ni jedan razlog zašto bi se najavljivala ako dolazim doma (imam često priliku usput doči doma na 5 minuta, zašto bih za to zvala tetu?)

Ne branim tetu, ali meni to izgleda kao da se niste baš jasno dogovorile. Kako teta može znati (ako joj ti nisi rekla) da ti ne želiš da povisuje glas na dijete, ili da npr. ne želiš da dijete kažnjava odlaskom u kut, ili tako nešto?
To su sve stvari koje se dogovaraju unaprijed i kontroliraju.

Kad gledaš meni (i tebi) možda ne odgovara kako ti najbliži rod, ili prijateljica odgaja svoje dijete, jednostavno se metode razlikuju i kad je tvoje dijete u pitanju ti diktiraš jasna pravila.

Smatram da je i greška da dijete prvo uzimaju deda i baka, pa teta, tako ti gubiš taj prvi jutarnji dojam, koji je u početku važan.

Što se tiče plakanja na rastanku, to ovisi o djetetu. Neka plaču dulje, neka krače, neka nikad, neka zauvijek. Obično to nema veze s ljubavlju prema teti, vrtiću, baki,...