 |
|||
izlasci
meni je to najveći problem. sa suprugom sam u svađi zbog toga dugo(zato on pije),sin je inzistirao na izlaku subotom u disko do 3. znamo(neko vrijeme) s kim je i gdje, ali smatramo da je to dugo.strah nas je tuča(dogodila se jedna pa je kažnjen dobrovoljnim radom).kako vi to riješavate?mi tu borbu vodimo već 2 godine-još malo pa će 18.
pa valjda ne pije zbog toga??? :shock: Mi smo naše momke puštali po izboru (njihovom), ali je njih uvik bila frka od oca pa su uvik tražili najdulje do 3.
Meni je općenito koma što je normalno da klinci praktički cijelu noć budu vani. Do 3?!? Ili dulje?
Ja sam smjela do 23 do 18. godine.
Kvrapcu sve, ali zašto "zabavni sadržaji" počinju tako prokl..o kasno?
ja stvarno nisam u cvijetu mladosti, ali već u moje vrijeme mi smo cijelu noć bili vani. Znam da je tada bilo i puno manje napasti, ali tko je bio problematičan bio je i tada.
Moj otac to naravno nije mogao na prvu prihvatiti, ja sam to rijesila na taj način da sam objavila da ja van ne idem sve dok ne budem mogla ostajati do kada i cijelo društvo (uglavnom do 4-5) - pa tko prvi popusti. Popustio je on, mislim si kada je on to preživio valjda će i svi drugi očevi
treba stvarno izgradit sustav povjerenja i poštovanja sa obje strane i to onda funkcionira super, starijeg smo ponekad i tjerali da izađe češće vani
pa postoje razne varijante... sa 13 nije isto kao sa 18.
do 14 godina - naša djeca su i ZAKONSKI djeca. ako upadnu u neke gužve, imate mogućnost da si natovarite CZS na vrat. oni se ionako NE bave onima kojima trebaju, ali vjerojatno trebaju ispuniti određenu "kvotu" slučajeva...
u toj dobi sam definitivno za "kontrolirane" izlaske.
oni malo stariji - trebali bi ipak dogovorno izlaziti (dakle da se zna gdje su, i s kim su) - ali ih se ipak pusti do nekog razumnog doba. btw - bijaše neki zakon do koliko sati mladi smiju biti vani bez pratnje!?
bubica - da si bila moja - vjerojatno bi i sad sjedila doma
pa onda si ti bik koji sjedi, TI bi sjedila doma!sorciere prvotno napisa
vjerojatno bi i sad sjedila doma
eh, evo da ti se javi jedna dvadesetogodišnjakinja. do 18. sam morala biti doma u 23:30, sa zadnjim busom. iznimno sam mogla ostat duže ako bi bio neki dobar koncert. kad sam navršila 18, počela sam se vraćat doma tek slijedeći dan ujutro.
e, sad. meni to vraćanje doma usred noći nikad nije bilo zanimljivo iz jednog vrlo važnog razloga. svi znamo kakav je noćni prijevoz, ako ga uopće ima. a i bauljanje ulicama usred noći.... ne hvala. stoga, kad bih išla van ili bi se vratila sa zadnjim busom ili tek slijedeći dan ujutro. bolje bit u diskaču cijelu noć nego bauljat sam po noći gradom da bi stigao doma. tko zna kaj te može zadesit.
pošto će uskoro napunit 18, mislim da bi mu malo trebali popustit sa izlascima... činjenica je da za mlade nikakvih sadržaja nema prije 23:00. eventualno se može zapit u parkiću nekom i bok.
dalje, sve ovisi o vašem povjerenju. puno razgovarajte s njim i pristajte na neke kompromise. svidjelo se to vama ili ne, on više nije dijete.
a što se tučnjava tiče.... to mi se uvijek iskreno gadilo tako da to ne želim komentirati.
sve ovisi o društvu s koji je.........ako je u nekom problematičnom i konfliktnom-ko što vjerovatno je(jer inače se ovakve stvari ne bi događale), treba ga srezat......i davat mu povlastice na kapaljku, kad poštuje dogovor slijedeći put mu dozvoliti duži izlazak, kad ne sankcije, ak neće ići milom onda će silom, ali i to je bolje nego da vam policija zvoni na vrata usred noći
ne bi se nikako složila - to što neko ide silom u adolescentsko doba, obično se silom i vrati od tog istog adolescenta. I to nikako nije garant da policija neće zakucati na vrata.
i još samo da nekaj dodam......smatram da to kaj je netko sklon rađenju svinjarija, da se tak izrazim nema veze sa kućnim odgojem, tj. ponekad je tu i želja za dokazivanjem i slični porivi, ali ako se tak nekaj ne sreže u korijenu onda će se desiti , i priča kad je klinac od 16-17 zveknul tatu u glavu kad mu nekaj nije bilo po volji .....i kaj tada-kako reagirati
nisam baš razumjela što si pitao /komentirao?
U svakom slučaju, neke stvari treba srezati u korjenu ali to znači da npr. fizička agresija je neprihvatljiva uvijek, u svakoj situaciji: i roditelja prema djetetu i djeteta prema roditelju, od rođenja. Ako se tako postave stvarti teško će kojem adoelscentu pasti na pamet da fizičkom agresijom rješava probleme sa roditeljima.
ja osobno mislim da puno u ponašanju adolescenata ima veze sa kućnim odgojem u najširem smislu, ima veze s time na koji način roditelji percipiraju to svoje dijete, koliko ga uvažavaju kao osobu (sa svojim obvezama ali i pravima).
No, ovo baš i nema veze sa temom topika...
Moja je 16 godina,no jos uvijek izlazak subotom nije duzi od 10.I mada se oko toga prepiremo i svadamo,cekace za dulji izlazak do 17.Preko tjedna ima do pola 9 ukoliko izade,no ne ide jer mora uciti,a nisam ni ja odusevljena da izlazi radnim danom.Naravno ako je ispunila svoje obaveze moze izaci.
djeluješ mi dosta strogo, ovo preko tjedna mi je čisto OK, ali preko vikenda.....nisam za ostajanje iza ponoću u njezinim godinama, ali ako znam s kim je i kakva su druga djeca...dao bi joj do 12
mi smo se uglavnom okupljali po kucama
znaci slozi se ekipa pa jedan dan kod mene, jedan dan kod frenda/ice i tak
starci su znali cijelo moje drustvo od a-z, njihovi roditelji mene... u srednjoj nije bio nikakva problem otic van i prespavat kod frendice... (aj dobro - znalo je ponekad, vcasna rijec nebas jako cesto, doc i do zloporabe pa je ona rekla da ide k meni, ja k njoj, a otisle smo zajedno ili pojedinacno kod nekog cetvrtog...) iako bi meni bilo puno, puno draze da sam imala hrabrosti reci mami da idemo kod tog cetvrtog lica nego sto sam je muljala, a muljala sam je zato jer sam mislila da ona jednostavno nije u stanju prihvatiti istinu ili da bi ak bi joj rekla istinu ona prevec dramila, a ja nisam bila raspolozena za objasnjavanja...)
meni je bilo jako vazno da moji starci UPOZNAJU moje frendove... nije se jednom desilo da je neko dosao kod mene, ja spavam ili me nema opce doma, a moj frend ili frendica 3-4 sata kafensie s mojom mamom
ja sad, kad mi s vremena na vrijeme preko vikenda dodje emil, vise volim da on tu svoju curu i/ili ekipu dopelja doma k nama pa da se tam druze nego da lutaju po gradu, sjede u zadimljenim kaficima i izlazu se svakakvim napastima
ja se ljepo povucem u neki kut i/ili odem k nekome na kavu i pustim ih.. al mi je puno, puno lakse kad znam da su doma
oni se u toj dobi moraju druziti... nema bas nikakvog smisla uskracivati im te kontakte.. jer prije ili kasnije, na ovaj ili onaj nacin, ostvarit ce ono sto zele...
Moje osobno mišljenje je da dijete od 18 godina nema kaj raditi vani do 3 ujutro!
I koja je razlika da do 18 može biti vani do 23:30, a onda kaj, preko noći naglo postane puno veći da može ostati do 3 ujutro?
a do kad po tebi treba biti vani.......čovjek-ne više dijete od 18.
na jednom drugom topicu sam vidio da ima i majki koje su rodile s 19......a pretpostavljam da ih smatramo odgovornima kad su preuzele brigu za drugo ljudsko biće......pa onda se valjda tako i mogu brinuti za sebe i one tj. oni s 18.
osim toga vjerujem da ćete se složiti kad napišem da ima i 16 godišnjaka koji su zreliji od 25 ili više godišnjaka-dakle vrlo individualna stvar i odluka
zašto?Moje osobno mišljenje je da dijete od 18 godina nema kaj raditi vani do 3 ujutro!
zanimaju me argumenti i razlozi?
mogu ja sad onu dreletovu............mrak, mrak, .....črni mrak
vu njemu te navek čeka neki crni vrag
ja nisam pobornik one teze od gore, ali nisam mogao odoljeti, a da ne napišem ovo
Dobro možda sam malo pretjerala s godinama. Činjenica je da danas i klinci od 15,16 isto tako ostaju vani predugo, pa sam ja malo pomješala lončiće s godinama. Ali i to ostajanje do jutra mi se nekako ne sviđa. Radije bih došla po njega u 3 ujutro ako već nema prijevoza nego ga pustila do jutra vani. Možda nemam neke ragumente ali meni je to predugo. Kaj mogu. 8)
Ja sam još nekih 10 godina daleko od takvih briga, ali..
Što mi se ne sviđa kod ostajanja adolescenata vani do jutra? Isto ono što vrijedi i za odrasle - ne sviđa mi se prespavljivanje nedjelje, nesposobnost da se normalno funkcionira sljedećeg dana, kronična neispavanost, mrzovoljno razvlačenje po kući, neraspoloženost za komunikaciju s ukućanima, iznurivanje po zadimljenim i bučnim mjestima. Ako netko ima 18 godina on/ona još ide u školu, studira ili možda radi, znači ima neke obaveze sljedećeg dana.
Mislim da je najbolje rješenje neka sredina, kompromis koji zadovoljava dijete, a i roditelje.
uf- pozli mi kad se sjetim da i mene cekaju ovakvi 'problemi'
a ne znam ni sama kaj bi rekla- mene su pustali dost dugo van- s nekih 14, kad smo pocele izlazit u lap, do 1, onda u drugom srednje do dva, cini mi se i u trecem isto tak- kad sam se vratila s maturalca skuzili su da smo tam lumpali dan-noc pa su me pustali dokle hocu s tim da sam morala rec kad bum se vratila i ne dao mi bog da sam kasnila 10 sekundi- stari bi odmah cijelu sestu policijsku na noge dignuo.
ovo se naravno odnosi na vikend, u tjednu sam ionak pocela izlazit tam negdje u cetvrtom srednje, prije toga samo neke kavice i sl.
i tata je dolazil po mene pred lap skoro cijeli prvi razred, dok ga nisam nagovorila da me pusti tramvajem ( i to nam je bilo super, vracat se tramvajem doma, majko mila koja sam ja glupaca bila
tad mi se- naravno- sve to cinilo strogo- sad mi se cini (pre)liberalno
pa za to nedjelje i služe, sjetim se tih sjedenja u foteljiu kunjanja
a što se tiče tvrdnje da današnja djeca ostaku cijelu noć vani, to je radila i moja generacija prije 20 godina...
meni je to normalno, bez toga mi adolescencija nije adolescencija, nego dosada.Što mi se ne sviđa kod ostajanja adolescenata vani do jutra? Isto ono što vrijedi i za odrasle - ne sviđa mi se prespavljivanje nedjelje, nesposobnost da se normalno funkcionira sljedećeg dana, kronična neispavanost, mrzovoljno razvlačenje po kući, neraspoloženost za komunikaciju s ukućanima, iznurivanje po zadimljenim i bučnim mjestima. Ako netko ima 18 godina on/ona još ide u školu, studira ili možda radi, znači ima neke obaveze sljedećeg dana.
s tim da "kronična neispavanost, mrzovoljno razvlačenje po kući, neraspoloženost za komunikaciju s ukućanima" nema veze s izlascima nego su to karakteristike zajedničke svim pubertetlijama, bez obzira jesu li doma i štrebaju, ili su vani i tulumare.
ja sam izlazila jako puno i do ranih jutarnjih sati negdje već sa 16 godina. čak sam, po nekim stereotipnim kriterijima s kojima se nikako ne slažem, bila u vrlo lošem društvu.
s druge strane, bila sam odličan učenik i u osnovnoj i u srednjoj školi, sve obaveze sam izvršavala, upisala sam fakultet koji sam jako željela i na koji je jako teško upasti, pa sam i tamo bila super student i izvršavala sve svoje obaveze, iako sam tulumarila od jutra do sutra.
a da ne kažem da sam s 15 godina bila sama samcata u engleskoj mjesec dana. bez ikakve kontrole od strane odraslih.
i niš mi nije
Kad sam napisala što sam napisala imala sam pred očima konkretne adolescente i mlade ljude koji su dosadni i sebi i drugima, nikakvi u školi i na studiju, ne znaju ni dvije rečenice spojit a da bi to ikome bilo zanimljivo.
Ja sam isto izlazila i nisam protiv izlazaka. A moja adolescencija nije bila definirana izležavanjem i navlačenjem po kući, više je bila aktivna i nimalo dosadna. Meni je to navlačenje od kreveta, do fotelje i frižidera nekako više umirovljenički nego adolescentski.
ali umirovljenici ne tulumare cijelu prethodnu noć 8)
niti su cijeli dan po 7 sati u školi.
a ovaj opis opet nikako ne povezujem s izlascima, odnosno ne smatram da su česti i kasni izlasci uzrok ovakvog ponašanja, ili da ćemo nedopuštanjem kasnih izlazaka dobiti potpuno drugačije adolescente nego što si ih ti opisala.Kad sam napisala što sam napisala imala sam pred očima konkretne adolescente i mlade ljude koji su dosadni i sebi i drugima, nikakvi u školi i na studiju, ne znaju ni dvije rečenice spojit a da bi to ikome bilo zanimljivo.
ovakvo ponašanje proizlazi iz odnosa s roditeljima, iz slike o sebi, iz odnosa društva u cjelini prema mladima.
jesu li kasno vani ili nisu, nema nikakve veze s tim. (ima veze ako su drugi dan pospani od kasnog izlaska pa se tako ponašaju, ali, koliko sam shvatila, ti nisi pisala o pospanosti od tulumarenja, nego o lijenosti i dosadi kao nekakvim trajnijim osobinama).
dvi tri stvari...
moja majka je rekla da je pitala svoju mamu, u vrijeme kad sam počela izlaziti (16-17 g.), kako je mogla biti tako mirna kad je ona izlazila van. I da ću tek shvatiti što roditelj proživljava u vrijeme kad će moje dijete početi izlaziti...
na žalost, to već sad (unaprijed) proživljavam...
No, znam da sam svoje izlaske morala "zaraditi" povjerenjem od svojih roditelja...i kad je bilo tako, nije bilo primjedbi.
No, Pepeljuga sam postala sa 18 godina, a iza toga vauuuuuu!! I dokle god su moje ocijene i ispiti na faksu bili ok i u roku, nitko me ništa nije "pitao".
I zadnje, zbog svoje mame, ako sam rekla da ću doći do 3 sata, ja sam najkasnije u 3.00 bila doma. Ako je bio kakav problem, radije sam je nazvala (mislim da je to bilo 1-2 puta), jer bi inače ona pohodila bolnice....
Imaš pravo, postoji distinkcija. Ali, htjela sam reći da me podjednako kao prestrogi roditelji koji s djecom ne razgovaraju ni o čemu osim o izlascima iritiraju mlade trutine koje ništa ne zanima, ništa ne rade, niti se ičim bave, ali zato izlaske i zabavu smatraju svojim neotuđivim pravom u koje se nitko ne smije miješati, pa ni odgovorne osobe.
Meni se sviđa ovo što kaže mamma san - dogovor, povjerenje, uzajamno poštivanje i izvršene obaveze kao uvjet. Toliko od mene o tome.
[quote="bubimirkodjeluješ mi dosta strogo, ovo preko tjedna mi je čisto OK, ali preko vikenda.....nisam za ostajanje iza ponoću u njezinim godinama, ali ako znam s kim je i kakva su druga djeca...dao bi joj do 12[/quote]
Slazem se sa tobom djelomicno,no ne pustam je duze iz razloga sto smatram ( za razliku od njene sestre koja je u toj dobi bila do ponoci)da naprosto za to nije zrela.Nisu dovoljne samo godine,nego i odredena zrelost.
Moja još ne ide nikuda van, 12 joj je godina, ali već sad strepim od dana kada će nas pitati za izlazak. Većina vas spominje društvo, povjerenje i sl., ne znam kako druge mame, ali ja ne mislim da je to bit. U stvari jest, ali nadam se da smo to povjerenje izgradile i nekako se ne bojim ni lošeg društva, ni droga ni alkohola ni ničega tog tipa. Bojim se silovanja, saobraćajki, imam gotovo iracionalan strah od toga da će se mojoj djeci nešto takvo desiti.
Ne mogu si pomoći, već sad, kad kasne iz škole, brijem neki glupi film o pedofilima, manijacima.....
I znam da je to moj problem, da ću ga morati riješiti sama, bez da njih opterećujem, jer dobri izlasci, putovanja s društvom, tulumi i koncerti dio su mojih najljepših uspomena iz mladosti, ne mogu to njima uskraćivati.
Da li i vi imate slične strahove?
Ja imam. Moj M. ima samo pet godina i ne želi nikud bez mene. Navečer budem tako sretna kad se sjetim da mirno spava u svom krevetiću i da je siguran.. Ali, ne mogu dopustiti da strah ravna mojim odgojem. Tu ipak treba biti racionalan.
Moja najstarija ima 21 god.radi,ima svoj zivot,no moj strah nikad nije prestao i nikad ni nece.I danas se uhvatim da strepim zbog isti stvari kao i ti,nikad ne mozes znati,no ne dopustam da nam to remeti odnos,povjerenje i nacin zivota.
Svaki put kad je na tv bio onaj oglas MUP-a: "Roditelji znate li gdje su sada vaša djeca?" Meni je zvonio mobitel.
Mama i tata su uvijek imali povjerenja i u mene (sad imam 28 god.) i brata. Počela sam izlaziti sa 17
... Izlazak je bio do 01 sat, pa bi tata došao po mene kamo je već trebalo, jer nisam baš poznavala grad. I tako desetak puta, pa je predložio da se sama vraćam
Nikad nisam zakasnila (tad nije bilo mobitela). Uvijek bi došla koju minuticu prije. I znala sam da su budni, da čekaju... Ali su to uvijek zanijekali. Ujutro bi spavala do.... propustila sve sv. Mise, ali to su čari adolescencije.
Danas više ne izlazim. Spava mi se već u 22
Nepovjerenje u dijete, mislim da je nepovjerenje u vlastiti odgoj. Jer, ako nisi dijete naučio do tad...
Pustite svoj klince...Naravno, to ne znači da ne brinete ili da vam je svejedno.
mislim da je to najvaznije. jesper juul veli (u mojoj slobodnoj interpretaciji) da se dijete odgaja u najranijoj dobi. kad udje u pubertet - gotovo je. mozes se samo zavaliti u kauc i ubirati plodove svog rada. i vjerovati da si odgojio dijete koje zna i moze razmisljati svojom glavom i donositi ispravne odluke.
doduse, lako je meni govoriti, imam jos puuuuno vremena do puberteta
ma kakav pubertet, kad krene u školu - gotovo je.
ako si ga prije upisao u neki sport, gotovo je vec i prije skole
ajme, gotovo mi dijeteako si ga prije upisao u neki sport, gotovo je vec i prije skole
ja neću biti tako liberalna kao mnogi.
i mislim da bismo se svi mi, roditelji "budućih izlazećih generacija" trebali udružiti i biti odgovorni za promjene.
zašto ne napraviti pritisak i isforsirati izlaske od 20 - 24 ("čak" i do 2, ako već treba)?
što je to toliko zanimljivo u 04, a da ne bi bilo zanimljivo i u 23?!
Sjećam se tih izgubljenih sati u očekivanju izlaska: sjediš kod kuće ko kreten, ne možeš mrdati po stanu da ne bi probudio ukućane i onda se u ponoć izvlačiš i paziš da ne lupaš vratima.
jer, ako dođeš ranije, nema nikoga! dobro da i konobari budu tamo...
meni se to ne sviđa, nije mi se ni onda sviđalo...
o, meni to nije bilo izgubljeno vrijeme: pogledaš film u subotu i taman imaš vremena za spremiti se...
ni ja nisam imala izgubljeno vrijeme.
izlazila sam iz kuće oko 8 ili 9, pa još provela par sati prije izlaska kod dečka ili kod neke frendice... ili su oni bili kod mene
naravno, ali na prstima!kod neke frendice... ili su oni bili kod mene
meni je bila užasna pomisao da time teroroziram roditelje koji su spavali dva metra od kupaonice u kojoj smo se mi spremali, kikotali...
filmovi?!
taman me uspavaju i onda najradije ne bih ni izlazila.
osim toga, mi ni nismo imali televizore u svojim sobama.
a kod nas se izlazilo i drugim danima!o, meni to nije bilo izgubljeno vrijeme: pogledaš film u subotu i taman imaš vremena za spremiti se...
tijekom faksa, Gjuro četvrtkom. bez iznimke.
eh da, moji starci su bili budni barem do ponoći, pa smo mogli biti glasni
a i ja sam taj tip pa će se i zara moći glasno spremati do kasno u noć.
a u nacrtu naše buduće kuće, pazili smo da postoji jedna kupaona jako udaljena i od dnevne i od naše spavaće, kako bi nam djeca mogla nesmetano rigati kad dođu doma strgana, bez da se brinu da ćemo ih mi čuti i što ćemo misliti.
nisu niti moji odlazili spavati u deset...
hm, da, izlasci za vrijeme faksa su nam bili najnapetiji - zamračenja, u gradu radio jedan birc jer se jedini mogao dobro zamračiti - i svi u njega
malo se sa tugom sjetim toga da zbog rata ipak nismo mogli studij doživjeti u pravom smilsu te riječi, ali to je već druga tema...
Ja sam počela izlaziti s 13 i to u kvartovski disco sa škvadrom iz kvarta s čijim starcima su moji starci išli u školu - tak da mi je to bila itekako olakotna okolnost...i ostajala sam vani do otprilike 3h.
Od početka smo se dogovorili oko džeparca i izlazaka i to je odgovaralo i meni i njima, a bilo je ovako:
Džeparac sam dobivala jednom tjedno - ako mi nije potrajao do kraja tjedna jer sam baš morala imati onaj ruž ili lak za nokte - moj problem...
Izlasci su preko tjedna bili do zadnjeg busa koji je išao u 23:30h, a petkom u 00:10h.
Subotom se išlo van do 4 ujutro (s 3 na 4h smo prešli oko 15-e godine). Za taj izlazak bi dobila extra džeparac ovisno o tome gdje se ide. Uvijek, ali uvijek sam dobila telefonsku karticu (tad još nije bilo mobitela) i nešto prije 4h bih nazvala tatu koji je mirno spavao od cca. 22h da dođe po mene i frendice. Za to ću mu biti zahvalna do kraja života i želim sa svojom djecom imati isti dogovor.
Uvijek sam smatrala (kao uostalom i moji roditelji) da je bolje da nas tajo razvozi uokolo nego da plaćam taxi, čekam noćne tramvaje pa pješice dalje jer ne vozi bus, sjedam s nepoznatim pripitim frajerima u auto ili nedajbože stopiram...
Pošto sam rano počela izlaziti, bilo je dosta intenzivno, ali mi je relativno brzo i dosadilo tako da sam s nepunih 20 godina počela zajednički život sa sadašnjim mužićem i sve je super ispalo.
meni je ovo point!
moja najbolja prijateljica je isto tako počela rano izlaziti i nakon3 godine je sve bilo doooosadno.
pa si je sa 17 našla dečka s kojim je bila 9 godina.
ja sam sretna što je kod nas bilo ovako kako je, ali mi je drago i da su druge cure zadovoljne svojim načinom
ja sam odrasla bez opijanja i rekreativnog drogiranja ( da JA NEMAM pozitivan odnos prema thc,cigaretama i alkoholu)
pa se nadam da ću tako uspjeti i kod svog djeteta i ne vjerujem u rituale inicijalizacije tipa svi se moraju napiti i poseksati prije 15 rođendana....
jel da da sam nazadna
barem nisi jedina
ali to ne isključuje izlaske - mi smo redovno izlazili, nikad nisam imala ograničenja i bilo je dovoljno da kažem "doći ću tad i tad" (i nikad nisam zakasnila) ili "ne znam kad ću doći" (možda u 1, možda u 4). ako je bio neki tulum na drugom kraju grada, mama bi mi rekla da radije ostanem do jutra nego da noću bauljam gradom.
ja sam živjela u centru, a za one koji žive dalje dobar je sistem da roditelj dođe autom ili vas nekoliko podijeli taksi.
sve u svemu, ako postoji povjerenje s obje strane stvar super funkcionira.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom