barem nisi jedina

ali to ne isključuje izlaske - mi smo redovno izlazili, nikad nisam imala ograničenja i bilo je dovoljno da kažem "doći ću tad i tad" (i nikad nisam zakasnila) ili "ne znam kad ću doći" (možda u 1, možda u 4). ako je bio neki tulum na drugom kraju grada, mama bi mi rekla da radije ostanem do jutra nego da noću bauljam gradom.

ja sam živjela u centru, a za one koji žive dalje dobar je sistem da roditelj dođe autom ili vas nekoliko podijeli taksi.

sve u svemu, ako postoji povjerenje s obje strane stvar super funkcionira.