mi smo se uglavnom okupljali po kucama

znaci slozi se ekipa pa jedan dan kod mene, jedan dan kod frenda/ice i tak
starci su znali cijelo moje drustvo od a-z, njihovi roditelji mene... u srednjoj nije bio nikakva problem otic van i prespavat kod frendice... (aj dobro - znalo je ponekad, vcasna rijec nebas jako cesto, doc i do zloporabe pa je ona rekla da ide k meni, ja k njoj, a otisle smo zajedno ili pojedinacno kod nekog cetvrtog... ) iako bi meni bilo puno, puno draze da sam imala hrabrosti reci mami da idemo kod tog cetvrtog lica nego sto sam je muljala, a muljala sam je zato jer sam mislila da ona jednostavno nije u stanju prihvatiti istinu ili da bi ak bi joj rekla istinu ona prevec dramila, a ja nisam bila raspolozena za objasnjavanja...)


meni je bilo jako vazno da moji starci UPOZNAJU moje frendove... nije se jednom desilo da je neko dosao kod mene, ja spavam ili me nema opce doma, a moj frend ili frendica 3-4 sata kafensie s mojom mamom

ja sad, kad mi s vremena na vrijeme preko vikenda dodje emil, vise volim da on tu svoju curu i/ili ekipu dopelja doma k nama pa da se tam druze nego da lutaju po gradu, sjede u zadimljenim kaficima i izlazu se svakakvim napastima

ja se ljepo povucem u neki kut i/ili odem k nekome na kavu i pustim ih.. al mi je puno, puno lakse kad znam da su doma

oni se u toj dobi moraju druziti... nema bas nikakvog smisla uskracivati im te kontakte.. jer prije ili kasnije, na ovaj ili onaj nacin, ostvarit ce ono sto zele...