Što mi se ne sviđa kod ostajanja adolescenata vani do jutra? Isto ono što vrijedi i za odrasle - ne sviđa mi se prespavljivanje nedjelje, nesposobnost da se normalno funkcionira sljedećeg dana, kronična neispavanost, mrzovoljno razvlačenje po kući, neraspoloženost za komunikaciju s ukućanima, iznurivanje po zadimljenim i bučnim mjestima. Ako netko ima 18 godina on/ona još ide u školu, studira ili možda radi, znači ima neke obaveze sljedećeg dana.
meni je to normalno, bez toga mi adolescencija nije adolescencija, nego dosada.

s tim da "kronična neispavanost, mrzovoljno razvlačenje po kući, neraspoloženost za komunikaciju s ukućanima" nema veze s izlascima nego su to karakteristike zajedničke svim pubertetlijama, bez obzira jesu li doma i štrebaju, ili su vani i tulumare.

ja sam izlazila jako puno i do ranih jutarnjih sati negdje već sa 16 godina. čak sam, po nekim stereotipnim kriterijima s kojima se nikako ne slažem, bila u vrlo lošem društvu.

s druge strane, bila sam odličan učenik i u osnovnoj i u srednjoj školi, sve obaveze sam izvršavala, upisala sam fakultet koji sam jako željela i na koji je jako teško upasti, pa sam i tamo bila super student i izvršavala sve svoje obaveze, iako sam tulumarila od jutra do sutra.

a da ne kažem da sam s 15 godina bila sama samcata u engleskoj mjesec dana. bez ikakve kontrole od strane odraslih.

i niš mi nije