Moja još ne ide nikuda van, 12 joj je godina, ali već sad strepim od dana kada će nas pitati za izlazak. Većina vas spominje društvo, povjerenje i sl., ne znam kako druge mame, ali ja ne mislim da je to bit. U stvari jest, ali nadam se da smo to povjerenje izgradile i nekako se ne bojim ni lošeg društva, ni droga ni alkohola ni ničega tog tipa. Bojim se silovanja, saobraćajki, imam gotovo iracionalan strah od toga da će se mojoj djeci nešto takvo desiti.
Ne mogu si pomoći, već sad, kad kasne iz škole, brijem neki glupi film o pedofilima, manijacima.....
I znam da je to moj problem, da ću ga morati riješiti sama, bez da njih opterećujem, jer dobri izlasci, putovanja s društvom, tulumi i koncerti dio su mojih najljepših uspomena iz mladosti, ne mogu to njima uskraćivati.

Da li i vi imate slične strahove?