Ja sam počela izlaziti s 13 i to u kvartovski disco sa škvadrom iz kvarta s čijim starcima su moji starci išli u školu - tak da mi je to bila itekako olakotna okolnost...i ostajala sam vani do otprilike 3h.

Od početka smo se dogovorili oko džeparca i izlazaka i to je odgovaralo i meni i njima, a bilo je ovako:

Džeparac sam dobivala jednom tjedno - ako mi nije potrajao do kraja tjedna jer sam baš morala imati onaj ruž ili lak za nokte - moj problem...

Izlasci su preko tjedna bili do zadnjeg busa koji je išao u 23:30h, a petkom u 00:10h.
Subotom se išlo van do 4 ujutro (s 3 na 4h smo prešli oko 15-e godine). Za taj izlazak bi dobila extra džeparac ovisno o tome gdje se ide. Uvijek, ali uvijek sam dobila telefonsku karticu (tad još nije bilo mobitela) i nešto prije 4h bih nazvala tatu koji je mirno spavao od cca. 22h da dođe po mene i frendice. Za to ću mu biti zahvalna do kraja života i želim sa svojom djecom imati isti dogovor.

Uvijek sam smatrala (kao uostalom i moji roditelji) da je bolje da nas tajo razvozi uokolo nego da plaćam taxi, čekam noćne tramvaje pa pješice dalje jer ne vozi bus, sjedam s nepoznatim pripitim frajerima u auto ili nedajbože stopiram...

Pošto sam rano počela izlaziti, bilo je dosta intenzivno, ali mi je relativno brzo i dosadilo tako da sam s nepunih 20 godina počela zajednički život sa sadašnjim mužićem i sve je super ispalo.